Današnjica. U prvi mah pomisao vodi ka problemu savremene, globalističkomarketinško ekonomske utopijske unije. Ali, šta bi bilo da smo rođeni u sedamnaestom vijeku? I tada je čovjek razmišljao o "današnjici". Pored vremenske, postoji razlika u stepenu razvoja čovjekove svijesti o širini čovječanstva. Ne jedino u geografskim razmjerama. Od čestog izgovaranja okrnjena rečenica "danas ništa nije tako dobro kao što je bilo nekada", potpuno je izgubila na značaju. Sve što je prošlo sigurno je i izvjesno. Tu nema više iznenađenja.
Knjiga o kojoj danas govorim govori o suštinskom nepoznavanju kako aktuelnog stanja stvari, tako i onoga što nam tek predstoji. Vremenski okvir je samo površna, jednodimenzionalana predstava situacije. Ono što je fascinantno jesu još tri dimenzije teško zamislivog prostora književnosti (čitaj: života), takozvanog hiperprostora. Nova, četvrta dimenzija je magična dubina, odgovorna za neobjašnjivo, nepoznato, neočekivano i neizvjesno. U takvom prostoru moguće je kretati se paralelno i u prošlost i u budućnost. Zvuci kao magija. Nije. Krajnje je jednostavno. To je svaki dan koji živimo nemajući mnogo vremena ili interesa da o tome i razmislimo.
Spadam u racionalne ljude i ne vjerujem u čitanje budućnosti iz kugli. Ne čitam Tolkina. Sve knjige koje me podsjećaju na pisanje slično Tolkinovom, ostavljam s potpunom ravnodušnošću.
Magija o kojoj govorim je fantastičnost običnog života. Sve ono što mi uzimamo zdravo za gotovo, što nam se podrazumijeva samo po sebi, krije već pomenutu četvrtu dimenziju koje nismo svjesni. Kako bismo razmišljali kada bismo je postali svjesni?
Mladi pisac Veselin Marković u svojoj prvoj objavljenoj knjizi `Izranjanje` daje neke odgovore na gore postavljena pitanja. Radnja nije geografski uokvirena i možemo pretpostaviti da se dešava u BiH jednako kao u Singapuru. Vremenska dimenzija je determinisana današnjicom.
Sve je trebalo da bude samo zabava.
Priča govori o dvadesetčetvorogodišnjem ekonomisti i njegovoj djevojci koji iz zabave odlaze kod hipnotizera. Poslije te večeri ništa neće biti kao prije. Djevojka ga napušta bez objašnjenja nakon dvije godine ljubavi i ubrzo poslije toga se udaje za nekadašnjeg zajedničkog poznanika.
Kratko nakon toga mladić saznaje da boluje od neizlječivog oblika leukemije. Pretpostavljajući da mu je preostalo malo vremena na ovom svijetu, odlučuje se da uradi sve što je do tada smatrao nespojivim za njegovu ličnost i karakter. Do tada miran, neupadljiv, čak bojažljiv mladi čovjek pretvara se u hladnokrvnog ubicu muža svoje bivše djevojke i velike ljubavi.
Do sada priča teče u trodimenzionalnom prostoru za čitaoca. On ne zna šta se dogodilo kod hipnotizera i u krimi-triler priču uključuje se za čitaoca i četvrta dimenzija .
Mladić saznaje da ipak nije bolestan i da je dijagnoza bila slučajna greška ljekara, a sumnjivo ime doktora Dubijea francuskog porijekla ne postoji. Zašto bi neko lagao kada je riječ o bolesti? Ko je doktor Dubije? Šta se dogodilo one večeri kod hipnotizera? Koje je pravo lice umirućeg mladog čovjeka? Kakva je veza današnjice i sedamnaestog vijeka?
Atmosfera u romanu je detektivska, iako po formi nije klasična krimi-priča. Postoji zločinac, žrtva, policijski inspektor, ali jednako tako postoji i druga priča paralelna ovoj u današnjici.
Roman Veselina Markovića spada u jedan od najboljih romana savremene književnosti. Nakon ovog, napisao je i roman `Preimućstva kruga`. Marković kao pisac tek dolazi. Sutrašnjica će sigurno to dokazati.