DOBOJ - Slavskih običaja prisjetili su se stariji članovi Zavičajnog kluba "Izvor" koji okuplja Srbe iz sarajevsko-zeničkog područja, a njihovi nasljednici koji su se rodili u Doboju imali su priliku da nauče nešto novo o starom zavičaju.
"Običaj podrazumijeva da imamo dolibašu koji će lomiti slavski kolač sa domaćinom, pranje ruku prije ručka, bukliju, dakle jabuka i rakija, običaj sarajevski, hljeb koji je našaran na poseban način i izvorne pjesme koje se pjevaju uz dizanje slavskog kolača, uz dizanje slave Božje. Sarajevsko-zenički običaji su specifični, razlikuju se od običaja mjesta gdje se sada nalazimo, odnosno ozrensko-trebavskih. Uglavnom se trudimo da držimo svoje običaje, da ih sačuvamo, a to je i cilj postojanja ovog udruženja. Jesmo se pomjerili sa svojih ognjišta u toku nesrećnog rata, ali nam je cilj upravo da sačuvamo te običaje od zaborava bez obzira na to gdje se nalazili. Trudimo se na svakom druženju da se prisjetimo tih običaja, pjesama, igara, gusala i svega onoga što se veže za sarajevsko-zenički kraj", rekao je Vlado Mojević, predsjednik Upravnog odbora Zavičajnog kluba "Izvor".
Godišnje okupljanje raseljeni s ovog područja koriste da bi obukli narodne nošnje, koje se znatno razlikuju od onih karakterističnih za dobojski kraj.
"Što se tiče muške nošnje, ona se sastoji od šubare, ove široke košulje, džumadana, tkanice, šarvala, tozluka i šarenih visočkih opanaka. Mi smo uspjeli za ovih 16 godina koliko postojimo ovdje u Doboju kao udruženje da obezbijedimo dovoljan broj nošnji i za ženske i za muške izvorne grupe", kaže Stojan Golubović, član "Izvora".
David Jelić se rodio daleko od rodnog kraja svojih roditelja, baka i djedova, a na pitanje šta ga vezuje za sarajevski kraj iskreno odgovara...
"Pa veže me to što su moji bake i djedovi, kao i roditelji, rođeni u tom kraju. Redovno odlazim tamo, svake godine. Pokušavamo da sačuvamo od zaborava našu tradiciju i naše običaje. Mnogi moji drugari kažu: 'Nemaš ti baš veze s tim krajem', ali nekako ja osjećam tu neku povezanost i žao mi je da to ode u zaborav. Ako roditelje toliko to veže, a znam koliko im znači, i meni znači, nije mi teško i volim to da radim", navodi Jelić.
On nije jedini koji se u "Izvoru" napaja tradicijom jer rukovodstvo tog udruženja nastoji da na mlađe naraštaje prenese sve što pamte.
"Ide pomalo sporo, ali pokušavamo, imamo djecu, imamo i mlađe koji su zadužili nošnje, koji učestvuju u našim scenskim prikazima običaja, učestvuju na takmičenjima. Još nemamo toliko koliko bismo mi željeli, ali ih ima", kazala je Rada Janjušić, članica "Izvora".