Na obalama rijeka Plive i Vrbasa, u srednjoj Bosni, uzdiže se jedan od najljepših gradova BiH - grad svjetla, kamena i vode ili, kako ga mnogi nazivaju, muzej pod vedrim nebom.
Jajce je srednjovjekovni kraljevski grad sa dvadesetak nacionalnih spomenika, a od 2007. godine je i kandidat za upis na listu svjetske baštine UNESCO-a.
Grad je poznat kao srednjovjekovni kraljevski grad, a među njegovim glavnim simbolima su tvrđava, Plivska jezera, vodopad, katakombe, Muzej AVNOJ-a, toranj svetog Luke, crkva svetog Ive u Podmilačju, te brojni drugi prirodni i kulturno-istorijski spomenici.
Nadomak grada nalaze se Veliko i Malo plivsko jezero, između kojih su, na sedrenoj pregradi, izgrađene vodenice, poznatije kao mlinčići. Najsnažnija odrednica grada i njegov zaštitni znak je veličanstveni vodopad, mjesto gdje se Pliva niz sedrenu stijenu obrušava u Vrbas. Vodopad se nalazi u centru grada, jedan je od 12 najprepoznatljivijih vodopada u svijetu i jedini je te visine koji je smješten u centru grada.
Prirodne ljepote, bogata narodna tradicija i običaji, uz kulturno-istorijske spomenike u Jajcu i njegovoj okolini svjedoče o tragovima zanimljive i burne prošlosti ovog grada, koji je upravo zbog toga interesantan mnogim domaćim i stranim turistima. Naime, na ovom, ne tako velikom, prostoru otvara se nesvakidašnja mogućnost da se jednim pogledom sagledaju čak četiri carstva - Rimsko, Vizantijsko, Osmansko i Austrougarsko, tri kraljevstva - Bosansko, Ugarsko i Jugoslovensko i mnoge religije.
Istorija grada
Grad je podignut između 6991. i 1404. godine, a ime je dobio prema napuljskom Castello dell Uovo. Pretpostavlja se da su u njegovoj izgradnji učestvovali dalmatinski i italijanski majstori. Slovensko ime grada potiče iz polovine 14. vijeka. Grad je bio prijestonica srednjovjekovne bosanske države i njenih krajeva Tvrtka Drugog Tvrtkovića, Stjepana Tomaša i Stjepana Tomaševića. Iz tog perioda (1423 - 1463) ostali su brojni spomenici, poput Starog grada, Medvjed kule, crkve svetog Luke, katakombi, hrama boga Mitrasa i mnogih drugih. Jajce su 1464. godine okupirale Osmanlije, koji su za sobom ostavili tragove svoje kulture, kao što su Sahat-kula, Musafirhana i džamija Esme-sultanije.
Tursko doba naslijedila je Austrougarska, koja je u Jajce ušla 7. avgusta 1878. godine. U Drugom svjetskom ratu Jajce je odigralo veoma značajnu ulogu. U Sokolskom domu održano je 2. zasjedanje AVNOJ-a, na kojem je, između ostalog, donesena odluka o osnivanju FNR Jugoslavije, kao i proglašenje Josipa Broza za maršala.
Jajce je oslobođeno 9. septembra 1944. godine, te je u poslijeratnom periodu proglašeno gradom muzejom zbog svog kulturno-istorijskog bogatstva.
Tvrđava i Medvjed kula
Tvrđava - kastel, citadela, nalazi se u okviru srednjovjekovnog kompleksa grada Jajca, na nadmorskoj visini od 470 metara. Tvrđava ima oblik nepravilnog četvorougla, koji je uslovljen konfiguracijom zemljišta. Njen obim je 260 metara, a površina 4.800 kvadratnih metara. Unutar zidova su bunar i barutana, koji se i danas nalaze na istom mjestu.
Pretpostavlja se da je tvrđava postojala već u 69. vijeku. Pojedini arhitektonski ostaci nađeni unutar nje ili unutar srednjovjekovnih zidova grada ukazuju da je ovdje polovinom 15. vijeka građena palača. Tvrđava je tokom nekoliko vijekova građena, popravljana i adaptirana.
Na sjeverozapadnom i jugoistočnom uglu tvrđave su dva četvorostrana bastiona, a pretpostavlja se da je jedan toranj bio i na sjeveroistočnom uglu.
U okviru tvrđave nalazi se jedini sačuvani kraljevski bosanski grb iz 15. vijeka, a tu je krunisan i posljednji bosanski kralj Stefan Tomašević.
U sklopu zapadnog bedema nalazi se Medvjed kula, koja je ime dobila po čvrstini, obliku i veličini. Sagrađena je u prvoj polovini 15. vijeka, kada se tvrđava spušta sve do rijeke. Postoje vjerovanja da su u kulu medvjedima bacani zatvorenici, te da je po tome i dobila ime.
Aida Softić, iz Agencije za kulturno-istorijsku i prirodnu baštinu i razvoj turističkih potencijala Jajca, kazala je da su u planu arheološka istraživanja tvrđave jer postoje dokazi da se u okviru nje u srednjem vijeku nalazio kraljevski dvor.
"Pored toga, trenutno se priprema projekat s ciljem da se tvrđava osposobi za različite turističke sadržaje i manifestacije", navela je Softićeva.
Istakla je da je tvrđavu kao i sam grad Jajce proteklog mjeseca posjetilo duplo više turista u odnosu na isti period prethodne godine.
Navela je da bi do 2009. godine tvrđava trebalo da se nađe na UNESCO-ovoj listi svjetske baštine, a da je osnovni uslov za to da se očuva njena autentičnost.
Pliva - raj za oči i dušu
Plivska regija je smještena u sjevernom dijelu centralne Bosne, a njom dominiraju rijeke Pliva, Vrbas i Janj. Rijeka Pliva izvire u mjestu Pljeva, nadomak Šipova. Izvor Plive je najveći izvor pitke vode u Evropi. Osim izdašnosti, ovaj izvor pruža pravi odmor za oči i nikoga ne ostavlja ravnodušnim. U blizini izvora je nekoliko starih vodenica, gdje se Pliva dijelom razliva u više brzaka i slapova. Tok rijeke je oko 30 kilometara i protiče kroz Šipovo, Jezero i Jajce. Na izlazu iz mjesta Jezero prema Jajcu rijeka gradi Malo i Veliko plivsko jezero, koja predstavljaju posebnu atrakciju kako za domaće stanovništvo tako i za brojne strane turiste.
Dolina rijeke Plive nudi široku paletu mogućnosti za odmor i rekreaciju, odnosno kroz čitav svoj tok stvara niz uslova za bavljenje sportom i rekreacijom, poput planinarenja, flaj fišinga, raftinga, te vožnje kajakom i kanuom.
Mirna i bistra voda Plive je idealna za ribolov. Relaksaciju uz ribolov na prekrasnoj Plivi nalaze mnogobrojni turisti, kojih je svake godine na obalama ove najčistije rijeke u Evropi sve više.
Prilikom naše posjete Plivskoj regiji sreli smo jednog Danca, koji je strpljivo čekao svoj plijen. Kaže da već drugu godinu dolazi na Plivu.
"Slučajno sam saznao za ovo mjesto u Bosni. Prošle godine sam tu došao prvi put i oduševio sam se. Nigdje nisam vidio ljepšu i čistiju rijeku, prepunu ribe. Ovo je raj i za oči i za dušu", kazao je on.
Seoski turizam
Sve veći broj posjetilaca Plivskoj regiji, domaćih i stranih, podstakao je domaće stanovništvo da se intenzivnije počne baviti seoskim turizmom. Tako danas gotova svaka kuća u Plivskoj regiji nudi smještaj turistima.
Pored smještaja ljubazni domaćini gostima nude i domaće specijalitete pripremljene na tradicionalan način. Spremni su da gostima pokažu prirodne ljepote ove regije, odnosno organizuju izlete, ribolov, rafting, vožnju biciklom po planinskim stazama, te da im pokažu prirodne, kulturne i istorijske znamenitosti koje se nalaze u regiji. Noćenje sa doručkom košta od 10 do 15 evra.
Naša ekipa je imala sreću da prenoći kod porodice Gvozdenac, nedaleko od Šipova, koja nas je domaćinski ugostila.
Ispred kuće, nekoliko metara od rijeke Plive, čuje se samo cvrkut ptica i žubor vode. Na stolu reš pečena plivska riba, domaći pšenični hljeb, "ručno" pravljen jogurt i salata tek ubrana iz bašte. Daleko od gradske vreve, stresa i zvuka telefona, poželjeli smo da tu ostanemo duže od jednog dana, ali obaveze su nas zvale natrag...