Vjernik se tokom priprema za Uskrs mora okrenuti molitvi, postu i djelima ljubavi, jer je ljubav jedina koja čovjeka može odvratiti od zla, kaže fra Mijo Džolan, provincijal Franjevačke provincije "Bosne Srebrene".
NN: Koja je ovogodišnja poruka Uskrsa?
DŽOLAN: Budući da svijetom, osobito društvom u BiH, vladaju ideologije i nacrti koji u sebi nose prezir prema čovjeku, uskršnja poruka pokušava naglasiti kako je čovjek neizmjerno vrijedan u Božjim očima i planovima. U tom pogledu tajne ili tajstvo Uskrsa nosi najizazovniju sliku o dubini života i raskrinkava mehanizam naše neslobode. A to je strah od smrti. Vjerujem da je Isus dokinuo temelje čovjekovog straha od smrti i tako započeo nešto novo u ljudskoj povijesti: život u slobodi od straha, od smrti i Boga. Pokazao je da je Bog ljubav koja je jača od smrti. Poruka Uskrsa je ista svake godine. Međutim, treba uzeti u obzir da ljudi žive u različitim okolnostima i na temeljima našeg iskustva i potreba drugačije je iščitavamo. Imamo osjećaj da kompletno naše društvo boluje od prezira prema čovjeku. Čovjek je izgubio vrijednost. Ako se igdje može prepoznati nova vrijednost čovjeka, to je na onom mjestu gdje je Bog došao u ljudski život i pokazao da voli čovjeka. Ljubav, poštovanje prema čovjeku su pojmovi kojima izričemo društvenu zbilju.
NN: Kako su se vjernici katolici pripremali za ovaj blagdan?
DŽOLAN: Period od 40 dana pripreme za Uskrs zovemo korizmom. Počinje čistom srijedom i to simpatičnim obredom posipanja pepela po glavi, uz poruku: "Sjeti se, čovječe, da si prah i da ćeš se u prah pretvoriti." Ili može i jednom drugačijom, više pozitivnijom: "Obrati se i vjeruj evanđelju." Dakle, vjeruj poruci da si vrijedan, ljubljen i da je Bog ljubav. Da se čovjek obrati i spozna svoju grešnost. Šta čovjeka može zaustaviti, napraviti ga da natjera zaokret? Vjerujemo, a to nam potvrđuju i psihološke znanosti, da čovjeka može promijeniti samo ljubav. Samo ga ona može zaustaviti od njegove propasti i pokazati mu nove pravce i nove prostore za njegovu slobodu.
Korizma treba sadržati tri elementa: molitvu, post i djela ljubavi. U velikom tjednu slavimo neposredno događaje Isusova ulaska u Jeruzalem. Dani velikog tjedna su puni simbola, osobito veliki četvrtak kada se slavi Isusova posljednja večera. Kažemo da je to prva misa, ustanova euharistije. Isus je naredio učenicima da kroz čitavu povijest, na njegovu uspomenu, lome kruh i piju čašu vina. Veliki petak je proslava Isusove muke. Tada čitamo odlomke iz Biblije koji nas upućuju na božji plan spasenja, klanjamo se križu koji nama izgleda kao najtragičnije mjesto u povijesti. Na njemu umire pravednik. Bog to mjesto pretvara u mjesto najsnažnijeg svjedočenja ljubavi. Velika subota je redovito dan mirnoće, sabranosti. Tada je Isus ukopan. Onda dolazi vidilija uoči Uskrsa. Noć u kojoj se počinje slaviti iskustvo nedjeljnoga jutra kada su žene došle i zatekle prazan Isusov grob.
NN: Šta simbolizira post i bojenje jaja?
DŽOLAN: Bojanje jaja dolazi iz ranih priča. Inače su jaja kao zametak, klica života koja je bila korištena kao simbol za mnogo šta. Nemaju izravne veze s Uskrsom. Kod nas je bojanje jaja došlo iz Njemačke u 17. stoljeću.
Post u svim religijama ima nekoliko razina. Može da bude tumačen kao stvaranje samodiscipline, žrtve. O tome ima dosta rasprava. Kršćani post naglašavaju kao senzibiliranje za socijalna pitanja. Postimo ne da bismo patili tijelo, nego da bismo ušteđeno podijelili sa siromašnim. To je njegova najbitnija poruka.
NN: Da li je slavljene Uskrsa poprimilo oblike pomodarstva?
DŽOLAN: Pitanja Uskrsa su pitanja patnje, smisla života, križa, žrtve, ljubavi. U Uskrs, budući da su ova pitanja nanovo aktualizirana u određenom vremenu, ne prodire tako lako duh pomodarstva. Što bi se opet moglo reći za potrošačku groznicu, koja je dobrim dijelom prepravila božićne dane. Ide se za tim da čovjek u proslavi Uskrsa i sam postane filozof, teolog. Otvori dušu temeljnim pitanjima što ga vraćaju u život.
NN: Kakav je, po Vašem mišljenju, položaj Hrvata u BiH?
DŽOLAN: Ne možemo biti zadovoljni položajem čovjeka uopće u BiH. Što se tiče Hrvata, imamo dosta razloga da izrazimo nezadovoljstvo, pa i ozbiljan prosvjed zbog nepovoljnog položaja u BiH. Hrvati su u Dejtonu izigrani. Popravljanjem Dejtona Hrvati su izgubili političku snagu i relevantnost. BiH mora biti postavljena na zdrave i logične temelje. Do sada možda najkonzistentniji prijedlog dali su biskupi. Ovdje, kako god bili povijesno bliski, imamo potrebu zaštite svoga identiteta. Ko s tim ne računa kao načelnim polazištem, nema ni pretpostavke da razmišlja o državi koja bi bila pravedna.
Ako ostanemo u Europi, paralelno će se razvijati dvije stvari. Shvatit ćemo važnost i vrijednost zapadne civilizacije, koja je i sama kroz vlastite nevolje i sukobe došla do spoznaje da je polazište uspjeha poštivanja i zaštita individualnih ljudskih prava. Istovremeno smanjit ćemo nacionalne tenzije. Neće biti razloga da se jedni drugih bojimo, nego da stvorimo prostor gdje će se svako moći dobro osjećati. Da bi to moglo biti, moramo imati ljude koji imaju moderne kreposti: toleranciju i dijalog.
NN: Kakav je položaj vjerskih zajednica i crkava u BiH?
DŽOLAN: Ne bih se složio s tim da nema razumijevanja. Veliko je civilizacijsko postignuće rastava države i crkava. Kod nas nije dobro da vjerske zajednice i crkve ulaze na društveni prostor na način na koji danas to rade. Možda moramo biti promatrani još kritičnijim očima nego danas. Nismo tu radi sebe. U službi smo građana, pomirenja, promoviranja pravednosti. Tu nisam zadovoljan. Ima dosta primjera kojim pokazujemo da želimo biti moćni, jaki.
NN: Kakva je saradnja crkava i vjerskih zajednica u BiH?
DŽOLAN: Od ljudi koji vjeruju u Boga za očekivati je da u nekim kritičkim pitanjima dignu svoj glas zajednički. Ali, to nije tako. Ljudi dolaze sa svojim interesima. Ima još prostora da iskrenije pričaju i da bude uveden pojam pravednosti, reciprociteta. Da se ne bojimo jedni druge kritizirati, ali i da prihvatimo pohvalu.
NN: Smatrate li da su pojedine vjerske vođe ispolitizirane?
DŽOLAN: Vjernici i vjerski vođa su dio društva. Imaju obvezu sudjelovati u kreiranju društvenih i političkih dešavanja. Vjerske vođe nisu obični ljudi. Oni su na mjestima koja su možda najutjecajnija, koja kreiraju dobar dio javnoga mišljenja. U određenom narodu vjerske vođe postaju u sjeni najmoćnijih ljudi. Svaki put kada bilo koji vjerski poglavar ustane na stranu žrtve, obavlja temeljnu dužnost koju mu nalaže položaj i vjera. Kredibilitet vjerskih vođa pada kada se počne boriti ko će biti dominantan, ko će imati vlast.
"Vjerske vođe nisu obični ljudi"
NN: Nedavno su Vas dok ste spavali napale dvije nepoznate osobe?
DŽOLAN: To je ružno iskustvo koje nikome ne bih poželio. Oko dva sata poslije ponoći probudio sam se s pištoljem na glavi. Odgovorni ljudi trebalo bi da zaustave ovakve stvari.