Iako bi rođenje djeteta trebalo da predstavlja jedan od najljepših događaja u životu svake žene, stručnjaci upozoravaju da je sve više mladih majki u našoj zemlji koje pate od postporođajne depresije. Tvrde da je jedan period emotivne krize nakon poroda kod žena normalna pojava koja brzo nestaje, međutim, ukoliko se radi o intenzivnom psihičkom stanju koje traje duže nego što je uobičajeno, riječ je o postporođajnoj depresiji.
O tome koliko postporođajna depresija može biti ozbiljan problem s katastrofalnim posljedicama, govore i sve češća samoubistva majki nedugo poslije porođaja, koja u posljednje vrijeme potresaju našu zemlju.
Nedavni slučaj koji je zgrozio bh. javnost bilo je samoubistvo 25-godišnje Nikoline Vesić, majke 14-mjesečne bebe, za koju se smatra da je bolovala od postporođajne depresije. Ova 25-godišnja majka objesila se u potkrovlju porodične kuće u banjalučkom naselju Pavlovac. Beživotno tijelo nesretne žene, koja je u zadnja tri mjeseca imala ozbiljne psihičke probleme povezane s postporođajnom depresijom, pronašao je suprug, koji je o svemu obavijestio policiju. Priču o tome da je motiv samoubistva bilo teško psihičko stanje nesretne majke potvrdili su i brojni ljekarski nalazi. Šokirana rodbina i prijatelji bili su jednoglasni da se dvadesetpetogodišnja majka, koja je nedavno diplomirala na Fakultetu za srpski jezik i književnost, u posljednja tri mjeseca povukla u sebe, zbog čega je i odlazila na terapije.
Identičan slučaj šokirao je Banjaluku i u oktobru prošle godine, kada je, takođe zbog postporođajne depresije, samoubistvo utapanjem u rijeci Vrbanji izvršila dvadesetšestogodišnja Banjalučanka Danijela Nišić. Ova mlada žena je bila majka šestomjesečne djevojčice, a bila je i jedan od najboljih studenata Banjalučkog univerziteta na Odsjeku za pedagogiju.
Poremećaj raspoloženja
Prema riječima Mirjane Mišković, psihijatra specijaliste na banjalučkoj Klinici za psihijatriju, postporođajna depresija je psihički poremećaj koji se javlja nakon poroda, i najčešće traje do godinu dana djetetovog života. Navodi da, prema brojnim istraživanjima, postporođajna depresija zahvata oko 10 do 16 odsto žena.
"Rođenje djeteta i period babinja, koji traje od četvrte do osme nedjelje, su period značajnih bioloških, psiholoških i socijalnih promjena svake žene. Većina roditelja promijeni svoj način života i prilagodi se na nove uloge i odgovornosti oko brige za novorođenče, dok za druge roditelje prilagođavanje ide znatno teže. Nakon poroda dosta žena doživljava određeni nivo stresa ili potištenosti, međutim, ukoliko je ovo psihičko stanje intenzivnije i traje duže nego što je uobičajeno, riječ je o postporođajnoj depresiji", pojašnjava Miškovićeva.
Prema riječima ovog psihijatra, uzrok postporođajne depresije još nije rasvijetljen, mada se kao najčešći razlozi za depresiju nakon porođaja navode fizičke promjene, emotivna nestabilnost i životni problemi.
"Ne možemo biti sigurni koja žena će biti depresivna nakon porođaja. Smatra se da je ovaj vid depresije multifaktorijalno uslovljen djelovanjem bioloških, psiholoških i sociokulturnih patogenih činilaca. Povezana je i sa velikim hormonskim promjenama u vrijeme rođenja djeteta. Takođe, neki od značajnih faktora rizika za pojavu postporođajne depresije su prethodna istorija depresivnih poremećaja, bračna disharmonija i nepovoljni životni događaji, nedostatak podrške od strane partnera, komplikacije pri porođaju, rizično dijete ili prijevremeni porod", navodi Miškovićeva.
Ona je dodala da u rizične faktore spadaju i žene sa stresnim životnim događajima kao što su tugovanje, gubitak posla ili nezaposlenost, novčani problemi, problemi sa stanovanjem, kao i nedostatak socijalne podrške.
Navodi da žene koje su generalno mirne, stidljive ili anksiozne, imaju veće šanse da obole od postporođajne depresije.
Pomoć stiže prekasno
Ukoliko se postporođajna depresija na vrijeme ne dijagnostikuje i ne konceptira na odgovarajući način, prema riječima Miškovićeve, postoji tendencija ka razvoju hroničnog depresivnog stanja, što duboko utiče ne samo na ženu, nego i na njenu relaciju s djetetom i partnerom.
"Psihološke i psihosocijalne intervencije su tretman izbora i mogu biti usmjerene na ženu, relaciju između žene i njenog partnera, relaciju majka - dijete ili porodicu i njen socijalni kontekst. U slučaju teških depresivnih reakcija, neophodno je uključiti medikamentoznu terapiju - antidepresivne lijekove i anksiolitike", kaže ona.
Miškovićeva poručuje da mnoge depresivne majke ne shvataju šta se s njima dešava i stide se da priznaju da nisu baš oduševljene svojim materinstvom.
"Ukoliko i okolina to previdi i ignoriše, dolazi do razvoja dubljeg depresivnog poremećaja, pri čemu bolesnica jedini izlaz vidi u samoubistvu", upozorava ovaj psihijatar.
Koliko jaki razlozi moraju biti da bi se neke mlade majke odlučile na samoubistvo, sigurno je pitanje kojim bi trebalo da se pozabavi cjelokupno društvo.
Prema riječima psihologa Aleksandra Milića, pokušaj ili izvršeni suicid je reakcija na neadekvatnu reakciju nekoga iz socijalnog okruženja.
"Osobe sa suicidalnim tendencama prolaze kroz faze obesnaženja, gubitka energije, stanje beznađa, stanje mašte kako bi izazvale neuzvraćene reakcije onih koji je trebalo da adekvatno reaguju, planiranje i pad u suicidalna stanja i pokušaj i izvršenje suicida. Svi simptomi reagovanja suicidanta prije pokušaja, a ponekad i pokušaj, su alarmi i apel, pozivi za pomoć. Suicidant ne želi da umre, nego da efikasnije, odnosno bolje živi. Nažalost, često ta pomoć prekasno ili nikada ne dođe tako da se ti apeli, ti pokušaji suicida završe fatalno", upozorava ovaj psiholog, ističući da se majke najčešće odlučuju na suicid poslije svih brojnih simptoma i znakova koji nisu uočeni, sanirani ili ublaženi i koji su te majke vodili i odveli u beznađe.
Unutrašnji i spoljni faktori
Milić ističe da na postporođajnu depresiju utiče čitav splet motiva, te da su najčešći razlozi za ovu vrstu depresije nakon porođaja fizičke promjene, emotivna nestabilnost i životni problemi.
"Svaki slučaj zahtijeva znatno širu analizu familio-genetskih faktora, anamnezu odrastanja, analizu strukture ličnosti, aktivnosti i ponašanja, socijalnog miljea, situacionih okolnosti, kao i sveobuhvatnu psihosocijalnu analizu osoba. Zbog toga je potrebna znatno šira saradnja eksperta na relaciji psihološko- psihijatrijskog ležaja, obdukcionog stola i kriminološkog dosijea. Nažalost, u praksi je to više nego oskudno, nedostatno i za potrebe prevencije, beskorisno i neupotrebljivo", navodi Milić.
Prema njegovim riječima, bilo koji mentalni poremećaj, pa tako i postporođajna depresija, uzrokovan je unutrašnjim i spoljnim faktorom.
Ističe da postporođajnu depresiju karakterišu isti simptomi i znakovi depresije, te da ona značajno umanjuje kvalitet života i oslabljuje ženinu sposobnost da se brine o djetetu.
"Nepovoljni unutrašnji lični ili faktori rizika sredine su kod porodilje razorniji zbog njene izrazito narušene adaptivnosti i otpornosti, kao i njene krhkosti i ranjivosti. Sve to može uzrokovati slom adaptivnih snaga koje vode u beznađe i riziko faze suicida. Uslovljeno i drugim ličnim patogenim i nepovoljnim socijalnim faktorima, najkritičnije stanje izrazite preosjetljivosti kao što su ranjivost, smanjenje uračunljivosti ili potpune neuračunjivosti je u kratkom postporođajnom periodu, do 24 sata", navodi Milić, dodajući da se u tom periodu češće događaju čedomorstva, pa i pokušaji suicida.
Prema riječima ovog psihologa, postporođajna depresija može uzrokovati gubitak raspoloženja, apatiju, stanje utučenosti, obezvrijeđenosti, pada aktivnosti, slabljenja i gubitka životnog optimizma, gubitka energije, beznađa i suicidalnih tendenci.
"Porodilja ima izraženije potrebe razumijevanja, prihvatanja, nježnosti, pomoći, povoljnijih socijalnih komunikacija, izraženije pažnje, vrednovanja, ohrabrenja... U riziko slučajevima sve to izostaje što uzrokuje zanemarivanje, ignorisanje, obezvređivanje, bespomoćnost, apatiju i beznađe...", navodi Milić, dodajući da su porodilje najranjivije kada su izraženiji lični patogeni faktori i nepovoljni iritirajući faktori bližeg socijalnog okruženja.
Preosjetljivost
Istakao je da je, s obzirom na specifičnost psihičkog stanja trudnice, pa i porodilje koju karakteriše opšta i specifična preosjetljivost, neophodno preventivno djelovati na iritirajuće - riziko-faktore.
"Ukoliko se pojave ovi simptomi i znakovi potrebno je primijeniti psihoterapijske postupke sanacije nesklada između njenih potreba i zahtjeva i reakcija u bližoj socijalnoj sredini. Ono što je nepovoljno, treba mijenjati doživljavanja, reagovanja, ponašanja, pažnju, psihosocijalni status... Kod težih i složenijih stanja potrebno je kombinovati i antidepresivnu medikamentoznu terapiju, uz obavezno praćenje stanja", navodi Milić.
Dodaje da slučajevi suicida majki u kasnijem postporođajnom periodu potvrđuju da su na to snažno uticali izrazito nepovoljni faktori psihičkog oboljevanja.
Ovaj psiholog upozorava da dodatna tragedija može nastati ako se depresija na vrijeme ne liječi, jer tada, osim žene, trpi i porodica i beba. Takođe, ističe, da je, osim ljekarske pomoći, neophodna pomoć porodice i supruga, kako bi žena što lakše prevazišla postporođajnu depresiju.
"Terapije i lijekovi koje ljekar propiše, mogu da pomognu, ali neophodna je pomoć supruga, porodice i prijatelja, da bi se prevazišli svi problemi " dodaje Milić.
I Miškovićeva smatra da je veoma važno da se majka ohrabri, te da je jako važno da se i bračni partner uključi u cijelu priču.
"Ukoliko se posumnja na postporođajnu depresiju majku treba ohrabriti da kaže kako se stvarno osjeća od kada je dobila bebu. Ako kaže da se osjeća loše, bijedno, razdražljivo, uplašeno i nimalo blisko svojoj bebi, to treba prihvatiti sa saosjećajem i razumijevanjem bez uzbune i prebacivanja. Majki treba pomoći, treba je uvjeriti da nije neki čudak ili loša osoba, i skrenuti joj pažnju da se i mnoge druge majke tako osjećaju", navodi Miškovićeva.
Napominje da praktična pomoć oko bebe, saosjećajno slušanje i strpljenje pozitivno utiču i dobrodošli su i kada depresija prođe.
Savjeti stručnjaka kako izbjeći depresiju:
- - Ne pokušavajte da budete "super žena". Imati bebu je puno radno vrijeme, zato smanjite obaveze tokom trudnoće
- - Ne mijenjajte stan tokom trudnoće i dok beba ne napuni šest mjeseci
- - Družite se s ostalim parovima koji imaju ili očekuju bebu
- - Imajte nekoga kome se možete povjeriti
- - Pohađajte školu za trudnice i povedite partnera sa sobom
Kada beba dođe mlade majke treba da:
- - iskoriste svaku priliku da se odmore
- - se adekvatno hrane
- - pronađu vrijeme da se zabave
- - dopuste svom partneru i sebi da budu intimni
- - ne krive sebe ili njega
- - da se ne plaše da zatraže pomoć kada je potrebna
Simptomi postporođajne depresije:
- - smanjenje ili gubitak zanimanja i uživanja u životu
- - gubitak apetita
- - manjak energije
- - duže spavanje nego inače
- - povećana učestalost plakanja
- - osjećaj bespomoćnosti, bezvrijednosti i krivnje
- - razdražljivost, anksioznost ili stalni nemir
- - gubitak težine ili povraćanje
- - osjećaj da život nije vrijedan življenja
- - razmišljanje kako nauditi samom sebi
- - zabrinutost da ćete ozlijediti svoju bebu