Čedomorstvo, odnosno lišavanje života novorođenog djeteta, neposredno poslije porođaja, sigurno predstavlja jedan od najtežih zločina.
Iako je tačan broj ovakvih ubistava u BiH teško utvrditi, pogotovo ako je porod obavljen bez ljekarskog nadzora, nekoliko slučajeva pronalaska mrtvih beba skrivenih u kućama, ali i u rijekama, kontejnerima ili napuštenim mjestima, dovoljno pokazuju koliko je ovaj problem izražen kod nas. U većini slučajeva ubistva počine majke, ali dešava se da novorođenčad stradaju i od nekih drugih članova porodice.
Jedno od posljednjih ovakvih ubistava desilo se prije dvadesetak dana u travničkom selu Pode, gdje je dvadesetpetogodišnja djevojka Džemila Jusić u porodičnoj kući izvršila čedomorstvo nad svojim tek rođenim djetetom. Zločin ove majke nad tek rođenim vlastitim djetetom otkriven je nakon što je zatražila ljekarsku pomoć u Kantonalnoj bolnici Travnik, negirajući trudnoću i porođaj. Nakon njenog prijema na Odjel intenzivne njege travničke bolnice, dežurni ljekar obavijestio je policiju, koja je s dežurnim tužiteljem započela istragu. Izvršenim pretresom porodične kuće pronađeno je novorođenče s vidnim tragovima nasilja, koje je prevezeno na Odjeljenje patologije u Travniku, gdje je izvršena obdukcija. Obdukcijom tijela novorođenčeta, pronađenog u krevetu ispod dušeka, utvrđeno je da je beba rođena živa, a da je smrt nastala gušenjem odjevnim predmetom. Istraga o ovom slučaju je nastavljena zbog sumnje da čedomorstvo, za koje zakon propisuje zatvorsku kaznu do pet godina, ova majka nije mogla izvršiti sama.
Još i danaas se prepričava stravičan zločin koji je 2008. godine zgrozio bh. javnost. Naime, u blizini poznatog sarajevskog izletišta "Vrelo Bosne", 30. jula 2008. godine je pronađena otkinuta glava novorođenčeta. Bebinu glavu u jutarnjim satima, na jednoj od raskrsnica u Ulici Vrutci, tada je pronašao Bahrudin Kasumović, medicinar tima za deminiranje "Pro Vita" iz Mostara, čije su kolege na tom lokalitetu uklanjale mine i zaostale eksplozivne naprave. Kako je tada ispričao, u prvom momentu je pomislio da se radi o glavi lutke, ali kada ju je malo pomakao i vidio krv, "sledio" se od prizora. Pretpostavlja se da su bebicu koja, prema riječima doktora, nije bila starija od jednog dana, a koja je ostavljena, rastrgle životinje, najvjerovatnije psi lutalice. Iako su u Ministarstvu unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo od prvog dana započeli provoditi intenzivnu istragu o ovom jezivom događaju, ni ovaj slučaj, nažalost, još nije razriješen.
Ovo, nažalost, nisu usamljeni primjeri ubistava novorođenčadi, koja su se proteklih godina dogodila u BiH. U ovakvim slučajevima je, međutim, veoma teško utvrditi identitet majke.
Nerasvijetljeni i skriveni slučajevi: U toku protekle tri godine na području BiH evidentirano je šest slučajeva čedomorstva, ali ono što zabrinjava je činjenica da veliki broj ovakvih slučajeva ostane skriven od očiju javnosti, te da se za njih nikad ne sazna.
Prema podacima kojima raspolaže Federalna uprava policije, u posljednje tri godine su izvršena dva slučaja krivičnog djela čedomorstva. U jednom slučaju, počinilac je pronađen i protiv njega se vodi postupak, dok je jedan slučaj još ostao nerazriješen.
Iz Ministarstva unutrašnjih poslova RS navode da su u posljednje tri godine na području RS evidentirana tri krivična djela ''Ubistvo djeteta pri porođaju'', od čega su u dva slučaja otkriveni počinioci, dok jedno još nije rasvijetljeno.
"Okružnom tužilaštvu Istočno Sarajevo je u maju 2007. godine podnesen Izvještaj o počinjenom krivičnom djelu 'Ubistvo djeteta pri porođaju', protiv Z.I. (1965), nastanjene u mjestu Mokro, opština Pale. Novorođenče iz predmetnog krivičnog djela nije pronađeno. Takođe, u oktobru iste godine, Okružnom tužilaštvu Banjaluka podnesen je Izvještaj o počinjenom krivičnom djelu 'Ubistvo djeteta pri porođaju', protiv tridesetšestogodišnje D.Č. Krivično djelo je izvršeno u Potkozarju, zaseok Karalići, u šumi gdje je beživotno tijelo novorođenčeta i pronađeno', navodi Tijana Savić, službenik za odnose s javnošću u Kabinetu direktora policije RS.
D.Č, iz zaseoka Karalić, je priznala da je ubila svoje dijete pri porođaju, a kao motiv ubistva je navela prikrivanje trudnoće i rođenje djeteta od muža i ostalih ukućana. Mrtvo novorođenče koje je bilo zamotano u crvenu tkaninu, pronašao je komšija na napuštenom imanju, a obdukcijom je utvrđeno da je novorođenče rođeno živo, ali da je neposredno potom udavljeno. Protiv ove majke koja je priznala čedomorstvo, podnesen je izvještaj banjalučkom Okružnom tužilaštvu zbog izvršenog krivičnog djela ubistvo djeteta pri porođaju.
Prema riječima Savićeve, u julu 2008. godine banjalučkom Okružnom tužilaštvu podnesen je izvještaj i protiv nepoznatog izvršioca o počinjenom krivičnom djelu ''Ubistvo djeteta pri porođaju''.
"Radi se o pronalasku beživotnog tijela novorođenčeta na deponiji smeća u mjestu Kurevo, opština Prijedor. S obzirom na to da ovo krivično djelo nije rasvijetljeno, nije ni utvrđeno njegovo mjesto izvršenja, niti njegov počinilac", navodi Savićeva.
Mještani Prijedora još prepičavaju to monstruozno ubistvo novorođenčeta. Beživotno tijelo ženskog novorođenčeta je, na deponiji, bez odjeće i u raspadajućem stanju pronašao prijedorski Rom Hašim Šaćiri, koji se već nekoliko godina bavi skupljanjem otpada. Očevici su tada ispričali da je novorođenče sa smrskanom glavom bilo potpuno golo, te da je prizor bio stravičan. Utvrđeno je da je leš novorođenčeta na deponiju dovezen i izbačen iz kamiona za odvoz smeća, a dežurni tužilac, koji je u saradnji s policijom vodio opsežnu istragu u vezi s ovim slučajem, potvrdio je da je nalaz obdukcije nad mrtvim tijelom novorođenčeta, nedvosmisleno pokazao da je beba, pronađena na deponiji otpada, rođena živa, a potom umorena.
Niz uzroka: Iz Uprave kriminalističke policije MUP-a RS navode da iskustveni pokazatelji govore da su najčešća mjesta pronalaska beba sjenovita i zabačena mjesta, ivice šuma, te deponije smeća.
"Motivi čedomorstva, prema iskustvu istražitelja, najčešće se objašnjavaju lošom ekonomskom situacijom, a u ruralnim sredinama i strahom od negativnih reakcija okoline", navode iz ove službe.
Iako majke danas imaju i druge mogućnosti da se oslobode "neželjenog" djeteta, dajući ga na usvajanje ili ostavljajući ga u dom za nezbrinutu djecu, nažalost, svjedoci smo slučajeva da se neke od njih odlučuju na ubistva.
A koliko jaki razlozi moraju biti da bi se ubilo tek rođeno dijete, pitanje je kojim bi trebalo da se pozabavi cjelokupno društvo.
Iako je čedomorstvo jedan od najgnusnijih oblika ubistva, mnogi psiholozi ističu da je u njegovoj pozadini niz uzroka.
Prema riječima psihologa, prof. dr Aleksandra Milića, mnoga čedomorstva se dovode u vezu s duševnim rastrojstvom majke u momentu poroda.
"Poznato je da su prije poroda i u samom postporođajnom periodu mnoge majke izrazito osjetljive i smanjene uračunljivosti. Majke koje izvrše čedomorstvo, uglavnom su prošle kroz ranije traumatično iskustvo u smislu neželjene trudnoće ili potrebom da skrivaju trudnoću. Ona je u takvoj situaciji nedovoljno otporna da se suoči i efikasno 'ponese' sa svim problemima u nastaloj porođajnoj situaciji i u daljem životu. Dakle, radi se uglavnom o nemoćnim osobama, osobama narušenog psihičkog stanja i statusa, smanjene ili potpune neuračunljivosti. Stanje težih psihičkih promjena psihičkog oboljenja, prije, tokom i poslije poroda, ma čime uslovljen, osnovni je uzrok čedomorstva, što značajno utiče na tok i ishod sudskog postupka. Zbog toga je neophodno psihološko-psihijatrijsko vještačenje počinioca čedomorstva", objašnjava Milić.
Društvo bi, smatra, trebalo više da primjećuje ljude koji imaju određene životne probleme i nastojati im pomoći u njihovom prevazilaženju. "Cjelokupno društvo mnogo više bi trebalo da se bavi uzrocima koji dovode do kobnih situacija, kao i da pruži više psihosocijalne podrške mladim ljudima, kako bi mogli da se izbore sa životnim problemima", apeluje Milić.
Neuropsihijatar prof. dr Abdulah Kučukalić, ističe da postoje tri grupe žena koje se odlučuju na ovakav korak.
"U najviše slučajeva, u pitanju su majke koje su duševno bolesne. Neke osobe mogu zapasti u psihičko stanje u kojem krivo doživljavaju realnost i u stanju mentalne neuračunljivosti mogu ubiti svoje dijete. Međutim, uzrok čedomorstva mogu biti i neke druge duševne bolesti, kao što je šizofrenija ili depresija", objašnjava Kučukalić.
U drugu kategoriju, navodi, spadaju žene koje su sklone konzumiranju alkohola i droga, odnosno majke koje imaju teška oštećenja ličnosti, narušenog morala i etike.
"Treću kategoriju čine žene, odnosno majke koje se iz socijalnih razloga odlučuju za čedomorstvo. To su uglavnom mlade djevojke, neudate, koje se boje reakcije okoline i usljed takvog stanja jedino rješenje, po njihovom mišljenju, je da se 'otarase' djeteta na okrutan način", kaže ovaj neuropsihijatar.
Zastrašujući prizori: Načini na koje se izvršava čedomorstvo su: zagušivanje - davljenje djeteta stiskom vrata ili pluća, zapušenje nosa ili usta - prstima, krpom, spužvom ili papirom; povredom glave ili moždanih struktura - tupim, ubodnim ili oštrim predmetima, udarcima, bacanjem, ispuštanjem i/ili padom na tvrdu površinu; nepovezivanjem pupčane vrpce - krvarenjem; lišavanjem vode, hrane, kiseonika; utapanjem u vodi; gušenje plinom; neutopljavanjem - ostavljanjem u hladnoj prostoriji ili na hladnom tlu - betonu; bacanjem i ostavljanjem na ulici, u haustorima, kontejnerima, smetljištima i drugim lokacijama i površinama; rađanjem i/ili bacanjem u vodu (rijeke, bare, bunare), kanjonima, pećinama i slično.
"Način izvršenja čedomorstva, gnusnost djela, zastrašujući prizori, katastrofične posljedice, nagoni i potrebe nasilnika, nedovoljna svjesnost, nemogućnost razrješavanja nastalog problema (ma koji bio), nemogućnost anticipiranja posljedica, depresivnost i druge individualne psihobiološke i socijalne karakteristike, su pokazatelj brojnih i različitih uzroka čedomorstva", navodi Milić.
Dodaje da je čedomorstvo visoko povezano s izrazito narušenim psihičkim stanjem majke za vrijeme i/ili nakon porođaja, te sa njenom neuračunjivošću koje je u kontekstu trajnih psihičkih poremećaja i poremećaja uslovljenih trudnoćom, često neželjenom, u kojoj je majka - čedomorka nemoćna da to stanje bezbolno prevaziđe.
Ovaj psiholog ističe da se odluke o čedomorstvu bilo kojim načinom, najčešće donose u stanju težih psihičkih promjena, u stanju smanjene ili potpune neuračunljivosti.
Iako, prema zakonu, za majku koja usmrti svoje dijete, za vrijeme ili nakon poroda, slijedi zatvorska kazna od jedne do pet godina, sigurno je da se pažljivo mora pribjegavati ovakvim slučajevima, jer stručnjaci upozoravaju da u pozadini ovakvog gnusnog čina leži niz uzroka, kao što su duševno rastrojstvo majke koje su često prošle kroz traumatično iskustvo.
Društvo bi trebalo, ipak, malo više da se zapita šta to navodi majke da izvršavaju ovakav težak zločin i to nad svojim vlastitim djetetom.
Psihički poremećaj majke
Čedomorstvo, ubistvo novorođenčeta koje izvrši majka za vrijeme ili nakon porođaja, predstavlja krivično djelo nasilja protiv života i tijela.
Prema riječima prof. dr Aleksandra Milića, ono se čini u vrijeme i u statusu i stanju psihičkih poremećaja majke uzrokovanom brojnim faktorima. "Čedomorstvo, kao specifičan delikt nasilja - ubistvo potpuno nemoćne i nezaštićene žrtve - tek rođenog djeteta, uslovljava vanrednu pažnju, valjanu kriminološku istragu i psihološko-medicinsku ekspertizu i po ekstenzitetu i intenzitetu, ponirući u sva tri bitna faktora - ličnost, okolinu i deliktnu situaciju, kao i njihovu međusobnu transakciju", pojašnjava Milić.
Navodi da su uzroci, motivi, tok i ishod čedomorstva brojni i različiti, što uslovljava interdisciplinarno istraživanje, praćenje, naučnu evaluaciju, prevenciju i suzbijanje. Posebno je, ističe, bitno psihološko vještačenje u okviru kriminalističke i forenzičke psihologije, psihijatrije i pravosuđa.
"U osnovi čedomorstva je patogeni faktor u ličnosti čedomorke - počinioca čedomorstva, ma čime da je uslovljen. I načini izvršenja čedomorstva ukazuju na poremećaje ličnosti čedomorke, a i njene uže socijalne sredine", kaže Milić.