Sa sigurnošću možemo reći da čovjek neće napraviti najmoćnije oružje. On to već ima, jeste i ostaje. Nekad još kao djeca, širili smo među sobom pitalicu koje je najmoćnije oružje na svijetu, pa na odgovore tipa "atomska bomba" ili tenk ponosno odgovarali "ljudski mozak". Ne u onome što je smislio, nego u samoj iskri koja je dovoljna da rasplamsa vatru među ljudima. O daljinama do kojih su ljudi spremni da idu, kada se pokrene zamajac. O simbolu ili ideji koja pređe pola svijeta.
Počeću sa najbanalnijim primjerom. Kako me je pronašla propagandna pjesma bivšeg predsjednika Sirije Bašara El Asada, "Bog, Sirija, Bašar" "Allah w Souriya w Bashar". Neko je u beskraju interneta krenuo da dijeli i pravi "mimove" o toj pjesmi, nastaloj kao propaganda tadašnje vlasti, koja pjeva o jedinstvu vjera i naroda oko Assada. Sada, tu pjesmu znaju, pjevaju iz ovog ili onog razloga, čak i snimaju posvete, širom svijeta. Ona je u stvari nastala kao odgovor na pjesmu "Yalla Erhal ya Bashar" odnosno "Odlazi, Bashar!", a čiji je autor, navodno ubijen.
Prije nekoliko godina, pjesme iz rata u bivšoj Jugoslaviji krenule su se širiti internetom, poput pjesama Rodoljuba Rokija Vulovića, pjesme "artiljerija" Muhameda Brkića i slično. A o fenomenu "kebab remover" nastalom na spotu pjesme "Karadžiću, vodi Srbe svoje" ne treba ni pričati. Ove pjesme nekad su bodrile narode u BiH u ratu jedni protiv drugih, a danas su tema proučavanja i nadrealnog divljenja ljudima koji bosne i rata vidjeli nisu. Meta svega toga na internetu neobjašnjiva je onome ko ne prati, te je tako srpska propaganda 90-ih krivljena za zločine u Australiji, kada je Brenton Tarrant ubio 51 osobu a 89 ranio. Krivljena je jer je na okvirima pušaka koje je koristio ispisao stvari poput Bajo Pivljanin, Novak Vujošević, ali i Sebastiano Venier i Luca Traini. Svakako, njegova opsesija i poremećaj koji ga je na ovaj gnusan čin naveo daleko dalje sežu od nas.
Foto: Screenshot People
Ali, odosmo daleko. Polarizacija koja se, takođe, putem interneta širi, prisutnija je nego ikada. Čak i kada su vlasti držale jedine kanale informisanja, te pristalice stranaka jurišale jedni na druge, dobar procenat naroda bio je po strani i sa žaljenjem gledao. Primjera radi, 1996 u Beogradu, Ivici Lazoviću u glavu je pucao Živko Sandić, funkcioner stranke koja se protivila protestima. Tako je u Srbiji danas recimo vidljiva podjela na ćacije i blokadere, po principu "ili si s nama ili protiv nas", gdje nijedna ni druga strana ne dozvoljava neutralnost i bivanje iznad situacije.
Slična situacija je i u Americi, gdje su se pristalice Demokrata i Republikanaca podijelile po više osnova. Ključ je odnos prema LGBT zajednici, tačnije trans dijelu te zajednice, ali i stavovima o abortusu, predsjedniku Trampu i njegovoj politici o deportaciji imigranata. Ta podjela i indoktrinacija ide dotle, da pristalice jedne strane, po internet forumima izjavljuju kako se odriču sopstvene porodice, te ne brinu za njihove živote ukoliko glasaju za drugu stranu.
Takođe, jedan od primjera te beskrajne polarizacije i netolerancije je bio i slučaj sa samog početka rusko-ukrajinskog rata, specijalne vojne operacije, kako god da to zovete. U tom momentu, sve sa prefiksom ruski, sportisti, novac, gorivo, vozila, bilo je izbačeno iz svijeta. Ruski teniseri mijenjaju zastavu i državljanstvo, samo da bi se nastavili takmičiti. Tako su čak i nedužne mačke, diskvalifikovane sa takmičenja samo zato jer se njihova rasa zove "Ruska kratkodlaka". Bizarno? Ma ne!
Foto: Brajan Rašić
Ovdje možemo potegnuti i temu dvostrukih aršina, jer Rusija nije jedina zemlja svijeta trenutno u ratu sa drugom.
Još bizarnije zvuči i situacija iz Kanade iz 80-ih godina prošlog vijeka. Tada u jeku Sovjetskog rata u Avganistanu, kanadske benzinske stanice su kategorički odbijale sipati gorivo u Lada automobile. Bez obzira što te automobile nisu vozili mrski im komunisti iz Staljingrada, nego prosječni John iz Toronta koji je samo htio jeftin novi auto.
Kao zaključak se nameće, da je grupi ljudi, vezanih bilo čim, potreban vrag. Univerzalni krivac kome se ne daje prilika za objašnjenje. Neko ili nešto na koga će se svaliti sva krivica i čijim zlom se Makijavelistički pravda sve što se protiv toga čini. Bio on zemlja, političar, grupa ljudi, pa čak i u slučajevima razilaska partizana i četnika, rođeni brat.
Zaista, fascinantan je taj momenat u umu koji slijepo slijedi jednu stranu, bez pogovora i sumnje, praktično dogmatski, bez prilike za dijalog i dokazivanje u suprotno. Jedan od osnovnih postulata filozofije je da sumnjamo u sve, osim u samu sumnju.