Nije uvijek vidljivo niti doživljeno da izabrani predstvanici hrvatskog naroda opće dobro brane kroz zakonitosti i jednakopravnosti na svim područjima BiH, smatra nadbiskup Vrhbosanske biskupije kardinal Vinko Puljić.
"Očekujem da svojom zauzetošću dokažu da predstavljaju sve Hrvate, a ne samo neke dijelove iz BiH", ističe kardinal Puljić u pisanim odgovorima na pitanja novinarke "Nezavisnih".
Tvrdi da ima informacija da su neke hrvatske firme ucijenjene da u BiH moraju zapošljavati neke druge, a ne Hrvate ili pak da neki zapošljavaju Hrvate samo da bi se dopali.
Ipak, kardinal Puljić smatra da treba pozdraviti sve one koji su voljni investirati u BiH.
NN: Da li se išta desilo nakon Vašeg javnog izražavanja nezadovoljstva presudom sarajevskog suda koja se odnosi na imovinu Katoličke crkve jer ste zbog toga razgovarali i s hrvatskim članom Predsjedništva BiH? Je li se išta desilo i nakon Vaše izjave da Sarajevo više ne osjećate kao svoj grad?
PULJIĆ: Moji razgovori s političkim predstavnicima su izraz mog nezadovoljstva zbog takvih zakona koji mogu dovesti do ovakove presude. Nisam tražio da političari utječu na sudsku presudu. Jasno da se ništa nije dogodilo. Sudska presuda u vezi sa stanom mora se sudski rješavati. Očekujem od sarajevske općine Centar da riješi problem stana građaninu koji ima pravo na stan, a ne u rezidenciji, odnosno u upravnoj zgradi Vrhbosanske nadbiskupije.
Ta izjava o Sarajevu je izišla u mojoj boli koju doživljavam na mnogo razina jer administrativno i birokratski uskraćuje mogućnost jednakopravno živjeti s ostalim građanima, koji su većinski.
NN: Zašto ste od svih političara odabrali baš člana Predsjedništva BiH Željka Komšića, pa on je bio načelnik sarajevske opštine koja je dugo odgađala da Vam izda dozvolu za gradnju jednog vjerskog objekta?
PULJIĆ: On je sada član Predsjedništva BiH, te sam radi toga s njim razgovarao. Bez obzira, moja uloga je tražiti način rješavanja problema s legalnom vlašću, zato sam tražio put rješavanja. U vrlo korektnom razgovoru sam iznio problem i naišao na otvorenost traženja rješenja. Njega još nema, ali očekujem. Otvoreno smo razgovarali i o tom periodu. Vjerujem da će se ipak naći rješenje.
NN: Da li Vam se nakon ovih javnih istupa obratio iko iz političkih partija s hrvatskim predznakom koje uvijek govore da zastupaju interese hrvatskog naroda u BiH i šta su Vam ponudili ili predložili?
PULJIĆ: Bilo je pojednih osoba iz institucija državnih, kao predsjednica Federacije BiH i još neki ministri, ali nije se ozbiljnije još donijelo nikakvo rješenje. Očekujem da svojom zauzetošću dokažu da predstavljaju sve Hrvate, a ne samo neke dijelove iz BiH.
NN: Da li interese Hrvata u BiH mogu zastupati samo političke partije s hrvatskim predznakom?
PULJIĆ: Mislim da je to pitanje iz realne situacije. U biti, svi bi državnici, bilo koje razine, trebali zastupati jednakopravno sve građane. To je ono što me smeta, ako nemaš tko ćete zastupati, onda smo marginalizirani.
Ako istinski želimo ući u Europu, onda bi trebalo stvoriti strukturu zaštite svakog građanina i svakog naroda. Ovo je igra poena, tko će koji poen dobiti i na kome će ga zaraditi. Kada su u pitanju izabrani čelnici hrvatskog naroda, trebali bi opće dobro braniti u zakonitosti i jednakopravnosti na svim područjima BiH. Nažalost, nije to uvijek vidljivo niti doživljeno.
NN: Jeste li zadovoljni kako političke partije i izabrani i imenovani dužnosnici uopšte zastupaju interese građana u BiH?
PULJIĆ: Nisam zadovoljan, jer nema jednakopravnosti. Posebno je u pitanju raspodjela budžeta, ostvarenje jednakih prava. Nažalost, takva je i struktura Daytona koja to omogućava. Nema vertikale koja jamči jednakopravnost, a ni horizontala ne ide za jednakim pravima. Može se tako vidljivo doživjeti kada se dođe u pojedine administrativne kancelarije, čim vidi osobnu kartu, zna tko ste, i odmah nastaje birokratska papirologija izluđivanja. Kada dođe osoba istog naroda ili iste stranke, sve se brzo i učinkovito rješava. U tome i pojedine strukture međunarodnih predstavnika pomažu, ali je nepoželjno njih kritizirati, jer oni su nepogrešivi.
NN: Uvijek pozivate vjernike da izađu na izbore, a političare na jedinstvo i to Vam mnogi zamjeraju kao "petljanje u politiku". Razumljivo je zašto je važno da građani izađu na izbore, ali zašto je važno to jedinstvo političara?
PULJIĆ: Mi smo u poratnom i postkomunističkom vremenu, gdje treba izgrađivati demokratsku svijest i odgovornost. Zbog toga neumorno potičem i hrabrim ljude i pozivam na odgovornost izlaska na izbore. A što se tiče jedinstva političara, jest poziv na osnovne stavove zauzetosti oko jednakopravnosti svakog čovjeka i svih naroda u BiH. Nisam za to da se ignorira demokratska različitost, ali sam protiv toga da mi ostajemo obespravljeni zbog pojedinih ili osobnih interesa u političkoj borbi.
NN: Koliko se ljudi mjesečno obraća "Karitasu" ili nekoj drugoj instituciji vezanoj za Katoličku crkvu u BiH i traži pomoć u hrani ili neke druge vrste? Na šta se najčešće žale ti ljudi?
PULJIĆ: Ta brojka je različita u različitim mjestima. Nije moguće sve želje ispuniti jer nemamo tih sredstava. Donatori su odustali jer se porez na dodanu vrijednost plaća na svaku pomoć koju donosimo socijalno ugroženima. Taj PDV se nažalost ne vraća. Ali, najteže je što mnogi misle da moj ured može i pravne svari rješavati. Poneki slučaj šaljem dalje na institucije, a mnogima jednostavno odgovorim da nisam u stanju taj slučaj preuzeti.
NN: Imate li podatke o tome koliko je Hrvata u Federaciji BiH i u cijeloj BiH bez posla ili bez stalnog krova nad glavom?
PULJIĆ: Taj podatak precizno nemam. Nije ga lako napraviti. Ali vjerujemo da ćemo uskoro imati i preciznije podatke. Ovdje bih rekao da se na naše institucije ne obraćaju samo Hrvati, nego brojni drugi, pa su tako brojna pisma i drugih naroda upućena na moj ured. Ne razumijem što se obraćaju na mene pored tolikih zakonitih institucija. Ipak ih barem saslušam i kada uspijem, po koju utješnu ljudsku i vjerničku odgovorim.
NN: Ko najviše pomaže Katoličku crkvu u BiH?
PULJIĆ: Za vrijeme rata su bili brojni caritasi, a nakon rata su posebno mali donatori i razne udruge pomogli u početku preživljavanja i obnove.
Nažalost, od EU nije bio podržan nijedan program povratka ili obnove.
NN: Neki mediji su nakon Vaše izjave da bi "Hrvati mogli iscuriti iz Sarajeva" ustvrdili da je u Sarajevu ipak mnogo investitora iz Hrvatske ili Hrvata iz BiH dobilo priliku za uspješan razvoj svojih poslova. Kako to komentarišete?
PULJIĆ: Teško mi je komentirati nešto za što ne mogu imati cjelovite informacije. Znam da postoje neke hrvatske firme koje su na području drugog naroda većinskog i ne usude se zaposliti Hrvate. Negdje su bili ucijenjeni, otvori ti firmu ako ćeš zaposliti te i te, a ne Hrvate. Imam o tome neke podatke. Drugi, u želji da se svide lokalnoj vlasti, tek po kojeg Hrvata prime, a ostale prime iz većinskog naroda lokalnog kako bi bolje prosperirali. Raduje me da neki poduzetnici računaju na onu "bliža košulja od kabanice" te ulažu da svoj narod potpomognu. I o tome se može govoriti s negativnog stajališta i politiziranja. Trebalo bi poći od pozitivnog pristupa i pozdraviti sve one koji su voljni investirati u BiH kako bi se razvoj ostvarivao.
NN: Kako komentarišete primjedbe zastupnika SDA u bh. parlamentu Bakira Izetbegovića da Hrvati tamo gdje su većina žele apsolutnu dominaciju?
PULJIĆ: Mislim da ta tvrdnja ne stoji. To posebno pokazuje činjenica da su kroz svoju razjedinjenost rađe izabrali ljude na položaju iz njegove stranke (SDA, op.a), a ne Hrvata. To govore činjenice, a ne dnevna politika. Često se puta viče na drugog da se ne otkrije stvarnost kod kuće.
NN: Kako objašnjavate to da u osnovnim školama na područjima gdje su Bošnjaci većina nema vjeronauke za učenike katolike ili pravoslavce, a isto je i na područjima gdje je neki drugi narod većina?
PULJIĆ: To je manjak suradnje i povjerenja. Potrebno je ozbiljno shvatiti da se bez pravde i pravednosti, bez jednakopravnosti i solidarnosti ne može graditi stabilan mir. Zato je važno i na području vjeronauka tako pristupiti. To je politička igra kako bi se drugoga okrivilo za otvorenost za druge.
NN: Jeste li zadovoljni poštivanjem ugovora BiH s Vatikanom?
PULJIĆ: Ugovor je na papiru, sada predstoji provođenje ugovora. Primio sam obavijest da je uspostavljena mješovita komisija sa strane države BiH i Svete stolice. Kada će ta komisija proraditi i preuzeti aplikaciju ugovora, to ćemo sačekati. Ako se ugovor bude proveo, to će biti dobro ne samo za Katoličku crkvu nego i za druge crkve i vjerske zajednice jer će se primijenit isti način rješavanja odnosa sa državom.
NN: Kako cijenite rad Međureligijskog vijeća i da li ono ima svoj stvarni značaj u BiH u ovom trenutku?
PULJIĆ: U ovoj državi se sve gleda kroz upotrebu i korist. Tako se često gleda Međureligijsko vijeće kao instituciju da se upotrijebi u postizanju nekih svojih pogleda. Međutim, Međureligijsko vijeće je institucija našeg puta dijaloga, traženja načina vraćanja povjerenja i pomirenja. Zajedničkih stavova oko vjerskih prava i sloboda itd. Sigurno da je Međureligijsko vijeće BiH moglo puno više. Ali, ne treba ignorirati činjenicu da smo u traženju načina razgovora i dogovora, borbe za pravedno društvo... Posebno je Međureligijsko vijeće jasnu poruku poslalo da ovaj domovinski rat nije bio religijski rat, iako neki i domaći političari i neki međunarodni odgovorni ljudi uvijek navlače krivnju na vjerske zajednice i crkve, kako bi oprali svoju odgovornost.
NN: Može li se međureligijski dijalog u BiH zasnivati samo na dijalogu tri najbrojnije religije ako znamo da ih u BiH ima još?
PULJIĆ: Time što smo tradicionalne vjere našli put razgovora i dogovora, nismo zanijekali prava drugima. To dokazuje i Zakon o vjerskim pravima i slobodama na kojemu smo sudjelovali u izradi. Često puta te male zajednice traže put afirmacije, te onda traže izjednačenje u svim stavovima. Ne treba nijekati nikome pravo i slobode, ali pravo udruživanja i suradnje ostaje na onima koji to hoće.
NN: Hoće li Međureligijsko vijeće opstati s obzirom da su predstavnici Pravoslavne crkve najavili svoj izlazak ako im se ne vrati zgrada u Sarajevu u kojoj je sada Ekonomski fakultet?
PULJIĆ: Međureligijsko vijeće nastalo je na temelju dogovora i sloboda ostaje tko hoće surađivati ili stupiti. Želimo jasno reći da Vijeće nije nikakvo nadreligijsko tijelo, niti neki državni organ niti neki organ međunarodne zajednice. Međureligijsko vijeće surađuje sa svima na dobroj volji i konsenzusu. Ne ovisi od jedne članice, ali niti je korektno uvjetovati. To je tijelo gdje se traži jednakopravna suradnja.
Medije ne zanima pozitivna klima
NN: Zašto su građani BiH više zaokupljeni politikom nego kulturom, obrazovanjem, privredom, umjetnošću?
PULJIĆ: Zato jer se u javnom mnijenju nametnulo medijskom djelatnošću i političkim lobiranjem da se dobiju glasovi naroda. Kada je čovjek nesiguran, onda traži neko uporište. Tada u toj nesigurnosti uskoče glasine nuđenja sigurnosti kroz politiku i zato je tako javnost preopterećena tim mnijenjem. Medije ne zanima pozitivna klima, nego se samo traže škandali i time se hrani javnost. Pozitivne poruke su sve rjeđe i kraće. To posebno primijetim u svojim nastupima. Ono duhovno ili moralno ne zanima medije kao poruka, nego samo politika ili škandal.
"Nemam zdravstveno i socijalno osiguranje"
NN: Kakav je status velikodostojnika Katoličke crkve u BiH, imaju li obezbijeđeno zdravstveno i socijalno osiguranje?
PULJIĆ: Ne mogu govoriti za druge nego za strukturu Katoličke crkve u Vrhbosanskoj nadbiskupiji, a čini mi se da je to tako i u ostalim biksupijama. Oni koji su uključeni u strukture školstva, vojnog dušebrižništva imaju osiguranje i drugo što sljeduje, a svi ostali nažalost ne, pa ni ja osobno. To je ozbiljno pitanje posebno za studente teologije, koji nemaju pravo na zdravstveno liječenje. Sada sam pristupio nekakvim pregovorima i dogovorima, ali tako da ćemo mi plaćati participaciju.