Ponekad mi je žao što ne mogu da budem drukčiji. Ti plačeš zbog mene, a onda kažeš da je to zbog tate ili nečeg drugog. Nije. To je zbog mene.
Plačeš i zbog drugih, ali i to je vezano za mene. Jednom si plakala tačno 13 sati i 14 minuta zbog nečeg što je neka žena u biblioteci rekla za mene.
Došli smo kući. Bila si sumnjivo fina, kada si rekla da upalim crtani. Tad si otišla u sobu i plakala. Dugo je to trajalo. Meni se tad prestao sviđati Sunđer Bob.
Kad si izašla iz sobe, plakala si, ali iznutra. Žao mi je što nisi tako plakala pred tom ženom. Možda bi shvatila šta ti je uradila. Pred njom si stisnula usta i nasmijala se bez zuba. Poslije si me odvela u drugu biblioteku i nakon nje nisi plakala. Jednom si plakala nakon svojih časova glume i htjela da odustaneš od te škole. I to je bilo vezano za mene. Ja sam se uplašio pa rekao: "Nemoj odustati! Koga ću onda gledati na bini?!" Brojim tvoje suze i pratim.
Ti kažeš da nekad to nema veze sa mnom. Mislim da i nema i ima. Ljudi su bezobrazni prema tebi. Mislim da i u snu te povrijede, i to baš sa mnom. Jednom su nas pokušali izbaciti iz nekog lokala. Nikad to nisam zaboravio. Ti si ustala i obratila se nekoj ružnoj ženi i muškarcu. Tad su ti suze bile u grlu. Rekla si im da oni odu, da ćemo mi sad ostati tu do mile volje i da ako ona nastavi da ćeš zvati policiju. Još si ti nešto pričala. To nisam razumio. Zbog toga što si rekla, čim smo izašli iz lokala nedugo iza svađe, za nama je istrčao taj muškarac i čudno te pogledao. Ti si podigla svoju glavu. Nisi htjela čuti njegovo "izvinite". Tako si bar meni objasnila u autu svoje ponašanje. Ona loša žena je ostala sama. Čim si sjela u auto, ona suza iz grla se vratila u oči. Odlučio sam da budem dobar zbog tih svih ljudi. Kad god ti neko priđe, gledam i brinem šta će ti uraditi, pa te guram od njih i kažem:
"Ne želim da te dijelim!"
Primijetio sam da te puno ljudi voli. Mislim da ti to i ne vidiš tako. Svaki put kad šetamo, svi kao da žele da te otmu i odnesu. Tako si ti, majko, dobra i lijepa. Mene vole zbog tebe. Tako ispada. Ja sam ponosan na te, majko! Svi bi šetali s tobom i družili se. Svi moji drugari i cijeli grad. Zašto si onda tako tužna?
Zašto? Ja te volim.
Zašto nisi kao onaj plavi balon koji puštaju na moj dan? Tako si bar rekla da ih puštaju zbog mene i sličnih meni.
Žao mi je, mama. Ja sam srećan dječak. Da mogu, svima bih rek'o i napisao im pismo molbe - zamolio da te nikad ne povrijede.
Da nikad ne probuše moj plavi balon.
Ti si moj balon s kojim letim.
Ti si u stvari cijelo nebo balona plavih.
(Edina Heldić Smailagić napisala uz pomoć sina)