O Natsandi Tadić, rođenoj prošlog vijeka 1979. godine u Banjaluci, krštenoj na Cetinju kao Sofija, nakon što saznate da joj je ime, to neobično, dao otac Boško, a njena mama Svjetlana se kao prava Balkanka složila, ubrzo ćete, u neobaveznim razgovorima, saznati da je diplomirala filozofiju i sociologiju i magistrirala na Međunarodnom fakultetu za evropske studije u Bugarskoj i Njemačkoj.
Njeni prijatelji i kolege će je okarakterisati kao odličnu kuvaricu koja pravi najbolje slane rolate na svijetu, glavom i bradom poliglotu, novinara, profesorku filozofije u banjalučkoj Gimnaziji, nadasve velikog čovjeka i prijatelja.
Ipak, priznaje da je svoju prvu knjigu "Sjaši Kurta, da uzjaši Murta" napisala prvenstveno kao žena, i to, kako reče, prava balkanska.
"Kao žena... Da. I prava balkanska. Koja možda nije najljepša, nije najpametnija, nije najbolja, nije najpoštenija... Ali koja voli da voli", objašnjava Natsanda.
Njena knjiga, koju pojedini već doživljavaju kao balkanski "Seks i grad", nosi "doziran" autobiografski pečat. Glavni lik Sofija je "oživljavanje" autorke lično, s tim da su dočarane situacije, kompleksnost muško-ženskih i, uopšte, međuljudskih odnosa u djelu, simbioza zbilje i fikcije.
"Autobiografska je utoliko što četiri glavna lika; Sofija, Đorđe, Vladimir i Igor zaista postoje, da Sofija jesam ja i da poznajem sva ta tri muškarca. Naši karakteri odgovaraju karakterima likova, utoliko što ja, poput Sofije, imam plavu kosu, pušim dugačke cigarete, da Vladimir ima plave oči i slično. Ali svi događaji iz Sofijinog života nisu se dogodili meni. Tek neki jesu. Ostalo je skup situacija koje su se događale mojim drugaricama, neke su fikcija...", objašnjava autorka.
Knjiga je, kako kaže, nastala stihijski, bez unaprijed postavljenog imperativa da jednog dana treba i mora biti objavljena.
"Ja sam pisala za sebe, praznila svoju energiju pozitivnu i negativnu, noćima udarajući po tastaturi i ne misleći da će to ikada iko objaviti. Onda je to pročitala Tanja Stupar-Trifunović, kojoj sam pomenula da ponekad nešto piskaram. Ona je to okarakterisala 'nečim sasvim novim na našim prostorima', a prema njenim tvrdnjama ispalo je da sam veoma talentovana, inteligentna, iskrena... Ma, nema šta nije nahvalila! To je bilo presudno. Inače, sama nikada s tim tekstovima ništa ne bih napravila", dodaje Natsanda.
Rukopis za knjigu "Sjaši Kurta, da uzjaši Murta" nagrađen je na konkursu za finansiranje knjiga u banjalučkoj Gradskoj upravi, a potom je, po želji autorke, štampana u izdanju "Nezavisnih novina".
Ovaj nesvakidašnji ženski roman sigurno će naći put do srca čitalaca, prvenstveno pripadnica ljepšeg pola.
"Ispade" velika misao
Kombinovati animal print sa cvjetnim uzorkom, poliester sa nježnim, pastelnim tonovima i vragolastom čipkom, Natsandi ne prestavlja nikakav problem. A takva je, izgleda, u svemu što radi - izrazito odvažna, samouvjerena i krajnje originalna.
"Stalno je bio prisutan taj neki strah da knjiga zapravo nema istinsku težinu i da nije ništa do priprosto pisanije neke samoprecijenjene osobe. Kad ispade ne samo da ima težinu, nego je i velika misao", kaže.