SARAJEVO - Trgovac kao ministar boraca, profesor fizičkog ili politehnike kao prvi čovjek MUP-a, inženjer geodezije na čelu ministarstva rada, neke su od karakteristika aktuelnih kantonalnih vlasti i "zalutalih" ministara može se naći u svakom kantonu jer su oni političke figure, dok posao "odrađuju" pomoćnici ministara, ističu u nevladinom sektoru.
U sindikatima napominju da je možda važnije i radno iskustvo od struke, a upravo određenom broju aktuelnih ministara ovo je prvo iskustvo u upravljanju.
"Kada se razgovara o kolektivnim ugovorima, o materijalnim pravima radnika, možete zamisliti razinu tih razgovora i dobijene odgovore", rekao je Berislav Živković, predsjednik Sindikata Posavskog kantona.
Mirnes Isaković, predsjednik Sindikata Zeničko-dobojskog kantona, pitao je zar se očekuju rezultati od ministara.
"Hvala bogu na pomoćnicima i sekretarima. Kada pitaš ministra o konkretnom problemu, on bježi. Neki ne znaju puno kada dođu. Ali kažu i da nešto nauče tokom mandata. Problem je što vlast funkcioniše na pogrešan način. Ne mora ministar biti iz struke, nego dobar menadžer i poznavalac prilika i zato bi se morala vršiti edukacija ministara", kaže Isaković.
Naveo je primjer jednog ministra koji nije znao da se zakon upućen u skupštinu može vratiti, a uputio ga je bez osnovnog - komunikacije sa socijalnim partnerima. Ipak, dodao je Isaković, zadovoljan je dijalogom koji ima sa Vladom ZDK.
U Posavskom kantonu na čelu Ministarstva branitelja je trgovac, Ministarstva gospodarstva je menadžer odnosa s javnošću, MUP-a profesor tjelesne i zdravstvene kulutre. U ZDK je inženjer geodezije u Ministarstvu rada, socijalne politike i izbjeglih, u SBK doktor pravnih nauka "vodi" privredu, u Sarajevu je profesor sociologije u Ministarstvu komunalne privrede, u Livnu je profesor politehnike na čelu MUP-a, a u HNK je to inženjer mašinstva. Ipak, ima ih na pravom mjestu, i to ekonomista na čelu ministarstava finansija, inženjera agronomije u ministarstvima poljoprivrede, inženjera prometa u ministarstvu prometa, pravnika u ministarstvima pravde.
Veći broj ministara nema na veb- stranicama vlada svoje biografije, a primjetno je da je i dosta ekonomista na čelu raznih ministarstava.
Muris Bulić iz nevladine organizacije "Centri civilnih inicijativa" (CCI) ističe da su ekonomisti univerzalni i njima se najprije "začepe rupe" jer ekonomisti razmišljaju ekonomično, mada ni to nije garancija da će dobro voditi.
Ova NVO koja prati rad vlasti nije vršila monitoring rada pojedinačno kantonalnih ministara. Ipak, Bulić je naveo da je u rekonstrukcijama vlasti u Tuzli ministar iz oblasti rada premješten u poljoprivredu pa je moguće da je neko mislio da može biti ministar za sve oblasti ili je u pitanju kadrovsko smještanje, pokušaj da se udomi kadar.
Petar Senković, predsjednik Obrtničke komore Posavskog kantona, ističe pak da je najvažnije da ministar bude u stalnoj komunikaciji sa privrednicima, te je on zadovoljan "svojim" resornim ministrom bez obzira na njegov profil.
Politički analitičar Slavo Kukić naglasio je da se, posebno nakon rata, svjedoči o nekompetentnosti izabranih na određene pozicije u izvršnoj vlasti jer je postala relevantna partijska lojalnost, te da će toga biti i ubuduće sve dok našom zemljom upravljaju političke filozofije koje su sada na sceni.
"Oni mogu dati rezultate koji su u kontinuitetu rezultata koje pratimo zadnjih deset godina gdje BiH zaostaje u okruženju. Sve više ljudi odlučuje da ode, oni koji ostanu kopaju po kontejnerima, i rezultat je da svoju poziciju iskoriste za osobni materijalni dobitak", dodao je Kukić.*