Hrvatska je još 1999. godine definisala Trgovsku goru kao odlagalište, a to što su od 2015. godine prilagodili pristup pa odlučili se da će prvo raditi takozvano privremeno rješenje, pa tek onda odlagalište nije zavaralo ni najnaivnije. Već decenijama zavaravaju i Evropu i Bosnu i Hercegovinu da Trgovska gora nije konačno odabrana lokacija.
Preko dvije decenije nas pokušavaju praviti ludima, a u međuvremenu raspisuju tendere za rušenje objekata na Trgovskoj gori, a osjetno prije toga su formirali Centar za zbrinjavanje radioaktivnog otpada, otvarajući mogućnosti za širok spektar odlaganja radioaktivnih i drugih opasnih otpada.
Bez imalo zadrške, vrijeđaju inteligenciju, bezobrazno narušavajući dobrosusjedske odnose i bezbjednost regije.
Ne, ne može se radioaktivnim otpadom upravljati na silu, ne mogu se radioaktivni otpadi u postratnom području gurati na granicu.
Ušli smo u desetu godinu gdje "Green Team" ponavlja, moli i nadležne i nenadležne za pomoć, da branimo pravo na život sjeverozapadne BiH.
Od nevladinih organizacija do institucija na svim nivoima. Kukavičluke kojih smo se nagledali u posljednjih 10 godina, da brojimo, zabrojali bismo se odavno.
Posebno su iritantna licemjerstva kada se desi u BiH neka politička kriza, a dešavaju se konstantno nove, pa onda ljudi koji samo treba da rade svoj posao za koji su plaćeni opravdavaju svoj nerad i izostanak angažmana sa komentarima kako je baš sad nezgodno, jer je tobože neka kriza.
Prebacivanja odgovornosti su posebna tema. Od kada sam se rodio, a imam 38 godina, ne sjećam se nijedne godine da nije bila kriza.
Gadljivo je gledati kako se u svim krizama povlačimo, umjesto da damo maksimum da se što prije iščupamo ili da ta kriza koju imamo ne pređe na sve oblasti.
Pravni tim BiH za slučaj Trgovska gora je odavno trebalo da bude rasformiran, a ono ljudi što hoće da rade neka se priključe Ekspertskom timu. Realno gledano, oba tima trenutno imaju više placebo efekat nego što realno i kontinuirano rade.
Pa ne trebaju nam placebo timovi, nego ljudi koji se srcem i mozgom bore za naše pravo na život. Na prste možemo brojati pojedince u Ekspertskom timu koji daju doprinos slučaju Trgovska gora. Postavlja se pitanje dokle više tolerisati nerad. Ne, to nije normalno, a pokušaj opravdavanja da nekolicina daje doprinos nije normalan.
Hitno je potrebna prekompozicija čitave strukture uz objašnjenje ko je šta uradio od imenovanja, pa hajde da padnu maske. Razmjena informacija između različitih institucija u kontekstu informisanosti o aktuelnim dešavanjima, pa i u okviru svih članova tima je posebno kritična tema. S druge strane, Hrvatska će u ovoj godini više izdvojiti za propagandu nego što mi planiramo za pravnu kuću kroz tri godine. O kakvim onda finansijskim okvirima pričamo. Više je Hrvatska dala za štampani materijal u prošloj godini nego što će biti izdvojeno za angažmane akademske zajednice u BiH.
Prvi april nikad nije bio manje smiješan. Ne radi se ni blizu dovoljnog. Naravno da uvijek možemo izvući neke pozitivne stvari, iskorake, nije da ih nema, ali nije poenta izvlačiti pozitivu, ona treba da se podrazumijeva. Ne posložimo li stvari kako treba, Krajina će postati pustoš da svjedoči kukavičluku mnogih.
Možda je baš prvi april dobar datum za staviti prst na čelo, koliko nam je stalo do života budućih generacija ili smo ipak više za neku šalu kojom ćemo probleme sakriti pod tepih.
(Mario Crnković, dugogodišnji aktivista protiv odlaganja radioaktivnog otpada i predsjednik Udruženja "Green Team" iz Novog Grada)