BIJELJINA - Semberski uzgajivači konja, a u posljednje vrijeme sve ih je više, ovih dana jašu ili uprežu svoje ljubimce i idu, kako vele, mekšim putevima ove ravnice.
To su oni bez asfalta i šljunka pored njiva kroz šume i utrine, ali i pored rijeka Save i Drine.
Čine to zbog zdravlja konja, jer ove graciozne životinje, ako se ne kreću, dobijaju takozvanu prazničnu bolest - oboljenje mišića nogu koje je pogubno za njih.
Uz to, svaki konjanik svakoga jutra dobro "odmjeri" svoga ljubimca. Pregleda mu kopita, grivu, dlaku, oči, rep i druge dijelove tijela, pogotovu u drugoj polovini januara i u februaru, jer na osnovu promjena na tijelu konja i njegovom ponašanju prognoziraju vremenske prilike.
U stvari, to je već postao ritual kogi svaki konjanik upražnjava, jer je to - vele - sastavni dio te prevelike ljubavi prema konjima i konjarstvu.
"Ako se na Sretenje Gospodnje, 15. februara, počnu konji linjati, odnosno ako im počne opadati duga i gusta zimska dlaka, onda će zima biti kratka i bez velike studeni. Ove godine u Semberiji neki konji će se, po svemu sudeći, početi ranije linjati. Možda će već krajem januara odbacivati zimsku dlaku, što znači da će nam brzo stići topli proljećni dani", kaže veliki poznavalac konja Stanislav - Saša Jovanović iz sela Popova kod Bijeljine.
U domaćinskim kućama u Semberiji ljudi ne samo što prate ponašanje konja i ostalih životinja, nego to i zapisuju, ostavljajući tako podatke za potomstvo.
"Pošto dobri domaćini zapisuje sve što im se događa tokom godine u porodici i na njivama, prognoze prema ponašanju konja nikada nisu omanule. Začuđujuće je kako je zimsko ponašanje konja skoro sve tačno predskazalo kada je riječ o vremenu", kaže Jovanović.
Osim ponašanja konja, u ovom periodu prati se i ponašanje drugih životinja, a kasnije, tokom godine, i drugih - domaćih i divljih životinja.
Poslovično se prati ponašanje medvjeda. Sada, naravno, samo u zoološkim vrtovima, jer ih je sve manje, pa ih je teško pronaći zimi.
Na Sretenje Gospodnje - ako medvjed ugleda svoju sjenku, ako je tog dana lijepo i sunačno vrijeme - onda će se do večeri izležavati ispred svoga brloga. Ako ne ugleda sjenku, onda se brzo vrati u pećinu i nastavlja zimski san, pa se vjeruje da će tada zima biti duga i hladna.
Ako se ovih dana psi savijaju u klupno (da im što veća površina tijela bude zaštićena) i ako se zavlače u svoje kućice, brloge ili mjesta gdje spavaju - onda će i zima biti duga i hladna.
Idući ovoga januara semberskom ravnicom vidjeli smo da su psi van svojih nastambi.
I prema ponašanju mačaka vjeruje se da ova zima neće zadavati glavobolje, jer su cijelog dana u lovu - podalje od toplih soba.
I nešto što nije vezano za ponašanje životinja: mnogi semberski domaćini pažljivo prate u koji će dan pasti prve pahulje snijega.
Prema narodnom vjerovanju, na proljeće - baš na dan kada je pao prvi snijeg prethodne zime, trebalo bi u zemlju staviti sjeme bilo koje kulture, bar zrnku ili dvije, tek toliko da se kaže da je počela proljećna sjetva, a glavnina posla se može obaviti po nahođenju i potrebi domaćina.
Ove zime prve pahuljice pale su u subotu, pa će mnogi domaćini u taj dan na proljeće simbolično u zemlju staviti nekoliko zrna kukuruza, luka ili neke druge kulture.
Prema narodnoj meteorologiji, utvrđeno je da nikada nije ostao suv cvijet na bagremu. Naime, bagrem cvjeta u najsušnijem dijelu proljeća, kada niče kukuruz i počinju vlati na strnim žitima, a u to vrijeme usjevima je prijeko potrebna vlaga. Još se nikada nije dogodilo, čak ni u vrijeme katastrofalnih suša, da je izostala kiša u vrijeme cvjetanja bagrema.
U semberskom selu Brodac kameni pod u pravoslavnoj crkvi, postavljen 1884. godine, pred svaku promjenu vremena ovlaži cijelom površinom, što je siguran znak vjernicima da poslije sušnog perioda nailaze kiše. I obrnuto.
I, znajte - sve što je ovdje napisano nije praznovjerje. To je značajan dio tradicije domaćina rodne, plodne i blagorodne semberske ravnice. A domaćinima se uvijek vjeruje.