Ljerim prodaje kupus na nekoliko desetina metara od mosta na Ibru, simbola Kosovske Mitrovice, podijeljene snažnom etničkom granicom. Ovaj dvadesetogodišnji Albanac, za razliku od većine njegovih sunarodnjaka, radi na "pogrešnoj", sjevernoj strani grada.
`Biznis ne poznaje granice, a politika je opet drugi biznis`, kaže Ljerim na slabom srpskom, dok pokušava da objasni da podjele u Mitrovici, eto, i nisu tako velike.
Ljerima je posao natjerao da pređe most na Ibru, koji danas, i sedam godina nakon NATO intervencije, malo ko prelazi sa osjećajem da mu se ništa loše neće desiti na drugoj strani.
Simbol opstanka Srba
Mitrovica, nekada snažan industrijski centar, Ibrom je podijeljena na dva dijela: sjeverni dio simbol je opstanka Srba na Kosovu - danas tu živi oko 30.000 stanovnika, od toga i nekoliko hiljada Albanaca, dok na drugoj, južnoj strani, živi oko 120.000 Albanaca.
Uprkos tome što socijalna slika grada nije ružičasta (prosječna primanja od 200 do 300 evra), malo ko se žali na primanja, a gotovo svi na neizvjesnost koja prati iščekivanje konačne odluke o statusu Kosova.
Monahinji u manastiru Gračanica veći je problem bezbjednost, pa na svoju bijelu škodu postavlja `prilagodljivije` tablice, kako bi se utopila u masu vozila sa kosovskim tablicama.
`Moram da stavim kosovske tablice, kako bih bila manje primetna. Jer sa ovim mojim tablicama (Priština - srpske) rizik je veoma veliki, onda oni znaju da su Srbi u automobilu`, kaže monahinja Zlata dok se priprema da otputuje u Gračanicu.
Ona je jedna od, vjeruje se, stotinak hiljada Srba koji su poslije NATO intervencije ostali na Kosovu. Monahinja živi u manastiru Gračanica, jednoj od srpskih enklava u potpunosti okruženoj Albancima.
Najveći dio Srba koncentrisan je danas u sjevernom dijelu Kosova, kojem je centar sjeverna Mitrovica. Tu, u srpskom dijelu, funkcioniše srpski univerzitet, dislociran iz Prištine, škole i institucije, među njima i Koordinacioni centar za Kosovo i Metohiju, dok je na albanskoj strani sve u znaku albanskog identiteta. Sve susjedne, većinski srpske opštine, poput Leposavića i Zubinog Potoka oslonjene su na Mitrovicu, kao centar okupljanja Srba. Pretpostavlja se da danas na ovom prostoru, koji obuhvata šest srpskih opština, živi između 65.000 i 68.000 Srba.
Srboljub Milenković, povjerenik Beograda za sjevernu Mitrovicu, kaže da bez pomoći Srbije `život ovdje ne bi bio moguć`.
`Uz pomoć Srbije uspeli smo da u severnom delu grada sve funkcioniše, ali bez pokretanja privrede svaka pomoć je nedovoljna`, kaže Milenković.
Od 1999. godine opustio je i Kombinat `Trepča`, nekadašnji gigant metalurške industrije, jedna od rijetkih fabrika koja je ostala na srpskoj strani grada. Hiljade ljudi, koji su nekad radili u `Trepči`, danas pokušava da preživi, a u boljoj situaciji su jedino budžetski korisnici, pošto oni primaju tzv. kosovski dodatak (dupla plata).
Najviše studenata
Život u gradu, složni su svi, daju mladi, pošto je sjeverna Mitrovica, sa dislociranjem Prištinskog univerziteta koji i danas nosi taj naziv, puna studenata. Gotovo trećina od ukupnog broja stanovnika su studenti koji ovdje dolaze i iz Srbije. Pored svih dobrih strana koje donosi studentski centar, to je ipak, žale se poneki Mitrovčani, dovelo do rasta cijena nekretnina za iznajmljivanje, pa se dvosoban stan ne može iznajmiti ispod 500 maraka.
Boris Vasić, student istorije umjetnosti, kaže da ne može ni da zamisli da živi u nezavisnom Kosovu, ali, ipak, u bilo kakvom razvoju situacije ne bi otišao iz Mitrovice.
`Kako god da bude, neću nigde ići, jer ovde su svi Srbi`, kaže Vasić, koji bi, kaže, i poslije odluke o statusu volio da zbog bezbjednosti Mitrovica ostane podijeljena na srpski i albanski dio.
Njegov kolega Mladen Anđelković, student pete godine arhitekture, u Mitrovicu je došao iz Kruševca. U nekoliko navrata je, kaže, prelazio most na Ibru, ali malo kad se predstavljao kao Srbin.
`U nekim situacijama morao sam da ćutim, jer niko ne zna kako bi tamo reagovali da su shvatili da sam Srbin`, priča Anđelković.
I pored svih problema, Zdravko Vitošević, rektor Univerziteta, vjeruje da Srbi u sjevernom Kosovu imaju perspektive za opstanak. Poslije odlaska iz Prištine 1999. godine, Univerzitet je ipak uspio da očuva većinu kadrova, dijelom i zbog toga što imaju duplo veće plate nego profesori u Srbiji.
`Univerzitet je garant opstanka Srba i Crnogoraca na ovim prostorima. Mi znamo da je ovo Srbija i verujemo da će ona iskoristiti sve pravne mehanizme da dokaže svoje prisustvo ovde`, smatra Vitošević.
Jezički problem
Kad se samo gleda mapa grada, doći od sjevernog do južnog dijela Kosovske Mitrovice ne bi trebalo da bude poseban problem. Kako ćete, na kraju završiti, zavisi ipak od toga kojim jezikom govorite, a srpski na južnoj strani grada i nije baš najpoželjniji.
Snežana, zaposlena u kancelariji zaduženoj za nealbansko stanovništvo, jedna je od rijetkih Srba koji svakodnevno prelaze u južni dio grada.
`Posao mi je s druge strane Ibra, pa most prelazim kad god je otvoren`, kazala je Snežana.
Most je danas otvoren, ali pod snažnim obezbjeđenjem međunarodnih snaga. Osim Albanaca iz Bošnjačke mahale, naselja u sjevernom dijelu, rijetko ko od Srba se odlučuje na prelazak. Rijetki koji to čine uglavnom su zaposleni u međunarodnim organizacijama u južnom dijelu grada.