Košulju, kao dio narodne nošnje, pominju putopisci u svojim radovima koji su krajem 19. i početkom 20. vijeka istraživali pojedine dijelove Bosne i Hercegovine i opisivali narodne nošnje određenih oblasti.
S bogatstvom i različitošću krojeva košulja u pojedinim krajevima BiH u tom periodu banjalučka publika će imati priliku da se upozna ove nedjelje, zahvaljujući izložbi "Košulje" koja će biti otvorena u Muzeju RS.
Narodni haljetak: Danijela Đukanović, viši kustos etnolog i autor izložbe, otkriva da je istraživanje kao i rad na ovoj postavci počela prije dvije godine.
"Kolekcija košulja koja se čuva u zbirci tekstila Etnološkog odjeljenja sakupljana je od 1930. godine pa sve do danas. Najveći broj košulja sakupljen je u periodu od pedesetih do osamdesetih godina prošlog vijeka, a u kolekciji se danas čuva 181 primjerak ženskih i 20 primjeraka muških košulja", pojasnila je Đukanovićeva.
Pojašnjava da je košulja haljetak narodne tradicionalne nošnje i gradskog kostima koja je dužine do ispod koljena.
Za one iz seoskih sredina karakteristično je da su izrađene od prirodnih materijala: lana, konoplje i/ili pamuka, dok su u gradskim sredinama materijali uglavnom uvezeni sa istoka.
"U kolekciji su u najvećem broju zastupljene košulje dinarskog tipa narodne nošnje sjeverozapadne Bosne, zatim košulje posavskog tipa, dok su u najmanjem broju zastupljene košulje srednjobosanskog tipa narodnih nošnji i košulje gradskog tipa", istakla je Đukanovićeva.
A da su košulje prikupljane u mnogim krajevima dokazuje i podatak da su one dinarskog tipa nalažene na prostoru Zmijanja, Imljana, Kupresa, Glamoča, Grahova i Debeljaka.
Košulje prelazno dinarskog-posavskog tipa su iz okoline Prnjavora, Sanskog Mosta i Prijedora, najviše primjeraka za one posavskog tipa bilo je u okolini Dervente, Doboja i Teslića, dok su košulje srednjobosanskog tipa narodnih nošnji iz okoline Jajca, Gorenjeg i Donjeg Vakufa i Travnika.
Ova zanimljiva izložba obuhvata i košulje nošene u gradskim sredinama, koje su rađene od kvalitetnijeg materijala i sa drugačijim ukrasima.
"Važno je reći da je u svakoj košulji izražena i njena simbolična, odnosno nematerijalna uloga, koja se izražava kroz vještine, znanje i umijeće vezilje u određenim vezilačkim tehikama, koje su prisutne pri izradi veza na košulji", pojasnila je Đukanovićeva.
Značaj ornamentike: Ona je kazala da je, stvarajući košulju u kulturi u kojoj je živjela, žena unosila svo svoje biće i misao.
Dodaje da je veliki značaj ornamentike, ukrasa na košulji, gdje je u ovom periodu prevladavala geometrijska i dijelom vegetabilna ornamentika.
"Kada govorimo o geometrijskoj ornamentici, tu su motivi romba, krsta, trokuta, kojima je tradicionalna vezilja u 19. vijeku dala neki svoj pečat. Boje koje su korištene su prirodne, kod pravoslavnog stanovništva vez je uglavnom rađen u četiri boje, tamnoplavoj, tamnocrvenoj, tamnozelenoj i tamnosmeđoj, dok kod katoličkog stanovništva u vezu prevladava crvena boja", navela je ona.
Tridesetak košulja, sakupljanih od 1930. godine do danas, svjedoče da su žene u njih unosile svo svoje biće i misao
Izrađujući košulje procesom tkanja, krojenja, umetanja klinova i rukava, žena je izražavala simboličke oblike raznih svjesnih i nesvjesnih duševnih stanja, težnji i potreba.
"Korištenjem različitih tehnika tkanja i ukrašavanjem košulja žena je time zadovoljavala ne samo potrebe čula, naročito vida, već i težnje za ličnim doživljajem, za erotskim osvajanjem, ali i apstraktnije težnje i viša osjećanja", istakla je Đukanovićeva.
Zanimljivo je da su sa posebnom emocijom košulje izrađivale djevojke i starije udate žene.
"Vidljivo je da su kod košulja koje su vezle djevojke ornamenti bili upadljiviji i jače boje, dok su starije udate žene radile skromniji vez", priča Đukanovićeva.
Ipak, vremenom su svi elementi odjeće, kako seoske, tako i gradske, doživljavali transformacije i mijenjali se u zavisnosti od prirodnih uslova sa jedne i istorijsko-političkih procesa sa druge strane.
"Promjene se odnose na materijal, način izrade, ornamentiku i boje. Najviše su uočljive u materijalu i boji veza. Dok su u 19. vijeku košulje izrađivane isključivo od prirodnih materijala, već početkom 20. vijeka počinje da se koristi industrijsko platno", rekla je Đukanovićeva.
Posjetioci će u okviru postavke "Košulje" u Muzeju RS imati priliku da pogledaju tridesetak ženskih košulja iz perioda 19. i do sredine 20. vijeka. Značaj same postavke ogleda se u mogućnosti da mlađe generacije prvi put vide dio odjevnih predmeta tog perioda, kao i da osjete sam duh tog vremena.
TIPOVI KOŠULJA I LOKACIJE:
Dinarski
Zmijanje, Imljani, Kupres, Glamoč, Grahovo, Debeljaci
Posavski
Derventa, Doboj, Teslić
Dinarsko-posavski
Prnjavor, Sanski Most, Prijedor
Srednjobosanski
Jajce, Gornji i Donji Vakuf, Travnik
Legende
- Košulja je odjevni predmet za koji se u narodu vjeruje da je imaju vampiri i zmajevi
- Ako zmaj izgubi svoju košulju, s njom gubi i svoju moć
- Vile umjesto košulje imaju bijeli, providni veo
- Vjenčane košulje su one u kojima su se mladenci vjenčavali
- Kada se navrši godina od vjenčanja, mladoženja namjerno podere svoju vjenčanu košulju da bi dugo živio
- Da bi nevjesta rađala mušku djecu treba da joj brat obuče košulju ili da se ona gola provuče kroz mušku košulju
Kolekcija košulja
181
ženska
20
muških