KOZARSKA DUBICA - Jedan od nastarijih zanata, kovačko zavarivanje, polako nestaje. Ipak, još ima onih koji čuvaju te vještine i maštu. Jedan od njih je i Radomir Slijepac iz sela Čitluk, kod Kozarske Dubice.
Vatra, čekić, nakovanj i vješte ruke Radomira Slijepca i dan danas odnose pobjedu nad robusnim i grubim materijalom. Ovim zanatom bavi se od djetinjstva, javio je RTRS.
Najpoznatiji zanatlija sela Čitluk, nadomak Kozarske Dubice, na početku se služio voskom kako bi što bolje savladao vještine zanata.
"Od samog djetinjstva volio sam te poslove. Posmatrao sam kovače kako oni to rade, kako željezo motaju, otkivaju. Ja sam to uvijek pregledao, pa kad nisam imao čime to raditi, kao mlad sam uzimao vosak, pa sa njim radio. Tako sam računao da sam i ja nekakav kovač. Kad sam odrastao, sa 15-16 godina ja sam se počeo tim baviti. E, kada sam došao iz vojske 71-e godine, onda mi je otac kupio jedan dobar alat, i počeo sam obavljati sve te kovačke poslove", priča Radomir Slijepac.
Radomir je jedan od rijetkih koji pokušava sačuvati kovački zanat. Kako kaže, novo mašinsko doba ukralo je dio tajni i ličnog pečata toj vještini. Uprkos tome još je prožet entuzijazmom. Prisjetio se zahvalnih mušterija, svojevrsnog pečata kvalitetnog rada.
"U to vrijeme je bilo puno naroda, pa čuvalo se tu i blago. Žene su pripjevavale meni, kaže 'Vala sam se najela kolača, od dragoga garavog kovača'. Meni je to tako bilo milo čuti. Sve u svoje vrijeme je bilo, šta bismo", sjeća se Slijepac.
Ovaj zanatlija i danas istim žarom i ljubavlju kuje alatke koje su svakodnevno potrebne poljoprivrednicima.
"Sada trenutno plugovi traktorski, toga imam redovno. Znalo je ovdje biti po 10-12 komada, ne mogu ni stići da uradim. Ljudi se bave poljoprivredom, ovdje malo ima i kamena, tako da oni to motaju, krive, deformišu, a dobrim dijelom ljudi nisu ni znali šta znači ispravan plug".
Kuje Radomir svašta, a na kraju radnog dana, odmori se uz zvuke tamburice koja je, takođe, njegovih ruku djelo.