Turkmenistanski autoritativni predsjednik Saparmurat Nijazov, koji je 21 godinu vladao ovom azijskom državom, umro je u 66. godini života. Nijazov, koji je bio poznat kao ekscentrik, za života nije odredio svog nasljednika. Turkmenistan, koji je inače bogat rezervama prirodnog gasa, sada se suočava s neizvjesnom budućnosti, jer rivalske grupe teže da preuzmu vlast.
Nijazov je umro u noći između srijede i četvrtka u 1.10 po lokalnom vremenu. Kao uzrok smrti navode se srčani problemi. Nijazov već godinama ima ozbiljnih srčanih problema, ali je tek prošlog mjeseca to javno objavljeno.
DOŽIVOTNI PREDSJEDNIK
Dopisnici svih svjetskih kuća javljaju da je turkmenistanska prijestonica Aškabad neobično mirna poslije objavljivanja ove vijesti. Ljudi su zabrinuti, jer jednostavno ne znaju šta će se desiti. Državna televizija objavila je da se Kurbanguli Berdimuhamedov, zamjenik premijera, nalazi na čelu Komisije za organizovanje sahrane. Prema turkmenistanskom zakonu predsjednika nasljeđuje predsjednik zakonodavnog tijela, u ovom slučaju Narodne skupštine. Ipak, to je sada potpuno zanemarivo, jer je upravo Nijazov bio predsjednik Narodne skupštine. Zapravo, on je držao sve najvažnije državne položaje.
Do sastanka najvišeg predstavničkog tijela, koji je zakazan za 26. decembar, a na kojem će se odlučiti o predsjedničkom nasljedniku, tu dužnost će obavljati Berdimuhamedov.
Na vijest o smrti Nijazova odmah su se oglasili lideri svjetskih sila, među kojima i Rusije. Tako je ministar spoljnih poslova Rusije Sergej Lavrov izjavio: `Nadamo se da će prenos vlasti u Turkmenistanu biti u skladu sa zakonom kako bi bila obezbijeđena stabilnost regiona. Takođe se nadamo da će novo vođstvo sarađivati s Rusijom, takođe za dobrobit regiona.` Turska, koja ima veoma bliske etničke i političke veze s Turkmenistanom, založila se za održanje stabilnosti u regionu kao jedan od prioriteta.
`Veoma nam je žao. Čitav turski svijet je tužan`, izjavio je Abdulah Gul, ministar spoljnih poslova Turske, i dodao: `Bio je to čovjek koji je činio iskrene napore da Turkmenistan izvede iz sovjetske ere i omogući da ova zemlja stane na svoje noge.` Saparmurat Nijazov, predsjednik Turkmenistana (19. februara 1940 - 21. decembra, 2006), najmoćnija ličnost Turkmenistana u periodu od 1985. do 2006.
Smatran je jednim od najvećih svjetskih autoritativnih diktatora, poznat je i po svojim ekscentričnostima, koje su vidljive svuda po Turkmenistanu. Ostao je siroče još kao dječak. Otac mu je poginuo u Drugom svjetskom ratu, dok je ostatak porodice stradao u razornom zemljotresu koji je zadesio glavni grad Aškabad 1948. godine. Odrastao je u sovjetskom sirotištu poslije čega ga je usvojila dalja rodbina. Nijazov se 1962. učlanio u Komunističku partiju SSSR-a, gdje je ubrzo napredovao u hijerarhiji, da bi 1985. stao na čelo Komunističke partije Turkmenistanske SSR (kasnije preimenovanu u Demokratsku stranku Turkmenistana). Nijazov je bio jedan od onih koji je podržavao državni udar protiv Mihaila Gorbačova i poslije raspada Sovjetskog Saveza zadržao vlast u svojoj zemlji, postavši prvi predsjednik Turkmenistana. Dvadeset drugog oktobra 1993. uz postojeće ime sebe je nazvao još i Turkmenbaši, što znači `vođa svih Turkmena` po uzoru na Kemala Ataturka, `oca svih Turaka`. Pred kraj devedesetih Narodna skupština (u potpunosti naklonjena Nijazovu) proglasila ga je doživotnim predsjednikom.
KULT LIČNOSTI
Nijazov, koji je prema mišljenju mnogih bio diktator, bio je poznat i po izrazito jakom kultu ličnosti. Vjerujući kako je Turkmenistan država bez nacionalnog identiteta, odlučio ga je sam stvoriti i urediti zemlju u svom stilu. Grad Krasnovodsk, koji se nalazi na obalama Kaspijskog jezera, preimenovao je u Turkmenbaši sebi u čast, uz to što je već ranije svojim imenom i imenima članova najuže porodice nazvao nekoliko škola, aerodrom, pa čak i jedan meteor koji su navodno otkrili turkmenistanski naučnici. Tradicionalnu turkmenistansku riječ `čorek` 2002. godine je preimenovao u Gurbansoltan Edzhe - ime svoje pokojne majke. Lik predsjednika Turkmenbašija nalazi se na svakoj novčanici, dok njegovi ogromni portreti vise širom Turkmenistana, posebno na državnim zgradama i velikim gradskim avenijama. Spomenici koji prikazuju njega i njegovu majku postavljeni su po čitavoj zemlji. Najpoznatiji je onaj u samom srcu pustinje Kara Kum i onaj na vrhu najveće zgrade Aškabada - Slavoluk neutralnosti, koji se uvijek okreće licem prema Suncu.
Nijazov je izgradio ogromnu palatu u Aškabadu u spomen na svoju vladavinu. `Lično sam protiv izlaganja svojih slika i spomenika po ulicama, ali to je ono što ljudi žele`, jednom je izjavio Turkmenbaši. Obrazovni sistem podučava mlade Turkmenistance da vole Nijazova, jer njegovi govori i pisana djela sačinjavaju sadržaj gotovo cijelog udžbenika. Glavni tekst je nacionalni ep, koji je napisao sam predsjednik pod nazivom `Ruhnama` ili `Knjiga duše`. Ta knjiga, mješavina revizionističke istorije i moralnih načela, namijenjena je usmjeravanju naroda prema duhovnosti i temelj je nacionalne umjetnosti i književnosti. Poslije raspada SSSR-a knjige i udžbenici sovjetskog razdoblja izbačeni su s polica knjižara, a nikada nisu zamijenjeni novim izdanjima i naslovima. To je razlog što danas knjižare i biblioteke u Turkmenistanu raspolažu s veoma malo naslova koje nije napisao Turkmenbaši lično. Diktator je 2004. godine zatvorio sve ruralne biblioteke pod opravdanjem da seosko stanovništvo Turkmenistana ne čita, a u svom rodnom selu Kipčak izgradio je memorijalni kompleks u spomen na svoju majku, uključujući i džamiju, čija se vrijednost procjenjuje na 100 miliona dolara, kao simbol preporoda turkmenistanskog naroda. Zidovi ovog zdanja ispisani su dijelovima iz `Ruhname` i stihovima iz Kurana. Od ostalih napora u stvaranju nove kulture Turkmenistana treba spomenuti uvođenje turkmenistanske abecede, koja se bazira na latinici, a koja je trebalo da zamijeni ćirilicu, zatim određivanje starosnih kategorija (građani do 25. godine smatraju se maloljetnicima, mladost traje do 37. godine, a starost počinje s navršenih 85. godina) i preimenovanje dana u sedmici i mjeseci po narodnim herojima i drugim simbolima. Januar je tako preimenovan u Turkmenbaši, a april u Gurbansoltan Edzhe, po predsjednikovoj majci.
PREDSJEDNIČKA POLITIKA
Nijazov je nadaleko poznat po svom ekscentričnom vođenju politike. U avgustu 2004. naredio je gradnju ogromne ledene palate usred pustinjske države, ignorišući naučnike koji su tvrdili da je to nemoguća misija.
Država dopušta samo dvije religije: rusko pravoslavlje i sunitski islam. Bilo kakve organizacije ili religije koje nisu povezane s turkmenistanskom kulturom nemaju pravo na djelovanje.
Poslije navodnog pokušaja atentata na njega 25. novembra 2002. započela su masovna hapšenja osumnjičenih i njihovih članova porodice. Neki kritičari smatraju da se radi o insceniranom atentatu, ne bi li na taj način Nijazov dobio opravdanje za obračunavanje sa svojim neistomišljenicima. U ljeto 2004. u glavnom gradu Aškabadu pojavili su se leci koji su pozivali stanovništvo na pobunu te na svrgavanje i suđenje Nijazovu. Vlasti nisu uspjele ući u trag aktivistima te kampanje poslije čega je predsjednik reagovao i na nacionalnoj televiziji ministra unutrašnjih poslova i rektora Policijske akademije razriješio dužnosti. Za ministra je rekao da je nesposoban i da za vrijeme svog mandata nije postigao ništa što bi suzbilo kriminal u državi. Godine 2004. Nijazov je otpustio 15.000 medicinskih radnika zamijenivši ih vojnicima. Akciju je nastavio 1. marta 2005. kada je naredio zatvaranje svih bolnica izvan grada Aškabada, a tada je izjavio: `Zašto bismo gubili doktore specijaliste na selu, kada svi oni mogu raditi u glavnom gradu.`
Predsjedničke uredbe
Kao doživotni predsjednik Turkmenistana, Nijazov je proglasio mnoge neobične uredbe kao što su:
zabrana nanošenja šminke TV voditeljima, jer je predsjednik teško razlikovao TV voditelja od TV voditeljke
ukidanje baleta i opere, nazvavši ih nepotrebnima
zabranio pušenje na javnim mjestima 1997. nakon što je on sam bio prisiljen prestati pušiti zbog teške operacije srca
zabranio pjevanje na plejbek
zabranio slušanje radija za vrijeme vožnje automobilom
Dan dinje proglasio državnim praznikom
ukinuo imena ulica u Aškabadu, zamijenivši ih brojevima (Prva, Druga, Treća…ulica)
zabranio nošenje duge kose i brade mladim muškarcima (2001)
zabranio mlađoj populaciji nošenje zlatne zube, savjetujući da što više glođu kosti i na taj način sačuvaju zube
zatvorio je gotovo sve biblioteke i bolnice izvan glavnog grada