Kremiranje posmrtnih ostataka ljudi prvi put moglo bi da bude obavljano i u Bosni i Hercegovini, i to krajem novembra u Visokom u prvoj ekološkoj peći, čija gradnja završava pri Javnom komunalnom preduzeću "Gradska groblja" Visoko.
Asmir Hodžić, direktor ovog visočkog preduzeća, naglašava da je peć, prije svega, namijenjena za spaljivanje ostataka poslije ekshumacija i to mantila, rukavica, čaršafa...
Takođe, izgradnja krematorija je predviđena i na novoj lokaciji gradskog groblja u banjalučkom naselju Vrbanja.
"Projektnom dokumentacijom je predviđeno da u sastavu novog gradskog groblja, čija je izgradnja u toku, bude izgrađen i krematorij. Trenutno su u toku infrastrukturni radovi, a u narednoj godini planirano je da se krene i s izgradnjom krematorija", kaže Milenko Šajić, portparol Administrativne službe grada Banjaluka.
Od četiri svjetske monoteističke religije čiji pripadnici žive u našoj zamlji, samo Katolička crkva ne zabranjuje kremiranje.
U Kantonalnom javnom komunalnom preduzeću "Pokop" u Sarajevu tvrde da će kremiranje biti jeftinije od klasičnog ukopa ili dosadašnjeg kremiranja posmrtnih ostataka, koje je moralo biti provođeno u susjednim zemljama.
Trenutno je najmanja cijena ukopa sa besplatnim grobnim mjestom 1.000 KM.
"To u Visokom biće prva ekološka peć ovakve vrste u Bosni i Hercegovini. Prvenstveno će nam služiti za spaljivanje pribora kod mrtvozorstva, rukavica, mantila, čaršava... Ni u kom slučaju ne govorimo o spaljivanju pronađenih posmrtnih ostataka, to želim da naglasim. Sa druge strane, biće stvoreni uslovi za kremiranje umrlih, koji su za to iskazali želju za života. Do sada takvi uslovi nisu postojali u našoj zemlji", objašnjava Asmir Hodžić, direktor JKP "Gradska groblja" Visoko.
Krematorij u Visokom do kraja novembra
Kaže da su završeni grubi radovi i predstoji završavanje detalja.
"Radi se i oproštajna dvorana. Nadamo se da će sve biti završeno do kraja novembra", dodaje Hodžić.
Nuko Grebović, direktor Kantonalnog javnog komunalnog preduzeća "Pokop" Sarajevo, napominje da je do sada bio manji broj slučajeva kremiranja umrlih iz BiH obavljenih van granica naše zemlje.
"To je iziskivalo velike troškove jer treba uraditi niz detalja kako bi tijelo bilo izmješteno van zemlje. Dijelovi te procedure su sanitarni pregled tijela, dokumenti za napuštanje zemlje, ulazak u drugu zemlju, i svi ti detalji se obavljaju u konzulatu. Neophodno je nabaviti poseban eko-sanduk, koji se s tijelom ubacuje u krematorij. Ne smije biti nikakvih željeznih zakovica, samo drvo. Jer, u krematoriju se to sprži, nema dima. Ostaje čisti pepeo", ističe Grebović.
On smatra da je dobro što što će kremiranje sada moći biti obavljano u našoj zemlji.
"Neće biti potrebni svi ti papiri. Kod nas je ukopno mjesto na groblju 'Vlakovo' u Sarajevu za sve konfesije besplatno i mi za otkopavanje i zakopavanje rake, korištenje radne snage i alata naplaćujemo 298 KM. Sve ostalo je do cjenovnika vjerskih zajednica. Oni koji žele drugo ukopno mjesto platiće velike sume. Kod klasičnih sahrana koštaju i sanduci, koji su od 400 do 4.000 KM. I podizanje spomenika košta više hiljada KM, a kada se radi kremiranje toga nema", upoređuje Nuko Grebović.
Urne zauzimaju manje prostora
Dodaje da će sarajevsko preduzeće "Pokop" na groblju "Vlakovo" imati prostor za kolumbarij, dio za odlaganje i držanje urni.
"Za urne treba mnogo manje prostora nego, recimo, za grobna mjesta", napominje Grebović.
Sarajlija Mustafa H., iako svjestan da je tradicionalni ukop veoma skup, kaže da nikada ne bi pristao na kremiranje zbog vjerkih ubjeđenja.
"Sa druge strane, ogavno je kako ti vjerski službenici nemaju obzira prema onima koji su nekoga izgubili, sve je za njih samo posao. U Starom gradu, kao, nema više mjesta za ukop, ali ako platite 1.000 ili 2.000 KM mjesto se odmah nađe. I hodže i bule čekaju da im date koverte iako sve njihove troškove već jednom platite", dodaje naš sagovornik.
Muharem Omerdić iz Rijaseta islamske zajednice BiH objašnjava da u islamu uopšte nije dopušteno kremiranje jer kremiranoj osobi ne može biti klanjana dženaza niti može biti ukopana u haremu gdje ukopavaju ljude kojima je klanjana dženaza.
"Da bi nekome bila klanjana dženaza potrebno je više od pola tijela i glava. Tijelo biva umotano u ćefine (vrsta tkanine) i ukopano po propisima. Prije toga mora biti okupano i pripremljeno. To je tako po šerijatskim propisima", ističe Omerdić i dodaje da kremirana osoba jednostavno nije dostojna počasti kod ukopa.
Vjerski razlozi protiv kremiranja
"Čovjek ne smije biti kremiran i zbog proživljenja na sudnjem danu (povratak duša u tijelo i oživljavanje robova na dan povratka). Kod čovjeka se na donjem dijelu kičme nalazi kost koja se zova repnjača, sićušna kost koja nikada ne istruhne. Kada dođe dan proživljena, iz te kosti, do koje, kada dođe voda, čovjek će ponovo 'izniknuti'", objašnjava Omerdić.
Kremiranje je zabranjeno i u pravoslavnoj vjeri, kaže sarajevski paroh Vanja Jovanović.
"Razlozi su u teološkoj osnovi Pravoslavne crkve. Jednostavno, tijelo je bitno i poslije smrti", ističe Popović.
Eli Tauber iz Odjela za kulturu i religiju jevrejske opštine u Sarajevu podsjeća da ni kod Jevreja vjernika nije dopušteno spaljivanje posmrtnih ostataka.
"Ali ako je neko već kremiran, dopušta se da sahrana. Kod nas je zabranjeno spaljivanje", napominje Tauber.
Fra Velimir Valjan, profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu, kaže da Katolička crkva nema ništa protiv kremiranja.
"S obzirom na to da kremiraju ljude koji su umrli, Crkva nema ništa protiv, ali se preporuča klasični ukop leša, bez kremiranja. Ukoliko porodica umrlog ipak želi kremiranje, onda se vjerski obred preporuča prije kremiranja, da svećenik to obavi i da sam pokop urne bude obavljen u prisustvu svećenika", objašnjava Valjan.
Preskupi spomenici i održavanje grobnog mjesta
Nasuprot tvrdnjama predstavnika sarajevskog preduzeća "Pokop", župnik iz Banjaluke Karlo Višeticki tvrdi da ni kremiranje, bar do sada, nije bilo jeftino.
"Možda će se, nakon što proradi krematorij u Visokom, više njih odlučivati za kremiranje jer će biti jeftinije. Jedan od razloga je što održavanje samog grobnog mjesta puno košta. A visoka je i cijena kod podizanja spomenika, za šta treba više hiljada KM", dodaje Višeticki.
Cijena klasičnog ukopa muslimana u Sarajevu zavisi od toga da li su članovi Islamske zajednice ili nisu.
"Prije ukopa umrli mora biti okupan, opremljen. Tu je prevoz do mezarja, klanjanje dženaze, a onima koji žele uči se tevhid. Troškovi bez ukopnog mjesta su 700 KM za one koji nikada nisu bili članovi Islamske zajednice i ukoliko dženazu klanja jedan imam. Ukoliko su članovi Islamske zajednice bili godinu dana onda su ti troškovi 450 KM i ta cijena se spušta sa godina članarine. Naglašavam da porodica ne treba davati novac imamima ili bulama jer njihov rad već plate u sklopu ovih troškova", rekao je Ismet Milišić iz Rijaseta Islamske zajednice BiH.
Promijeniti predrasude i kod ljudi
Iz većine gradskih grobalja i pogrebnih društava u RS navode da su do sada imali veoma malo zahtjeva za kremiranje posmrtnih ostataka, a jedan od glavnih razloga je nepostojanje krematorija na ovim područjima.
"U posljednjih desetak godina imali smo nekoliko slučajeva da je kremiranje izvršeno negdje u inostranstvu, a zatim je dovezeno kod nas, gdje smo mi na našem groblju sahranili kremiranu osobu", kaže Milanko Dujo, direktor Gradskog groblja u Prijedoru.
Smatra da je neophodno da bar jedan grad u RS može vršiti kremiranja.
Problem je, dodaje, što kod nas još ne postoji navika na ovu vrstu sahranjivanja, a jedan od razloga su i predrasude kod ljudi.
I Ilija Vujičić, vlasnik Pogrebnog preduzeća "Flor", čije je sjedište u Čelincu, potvrdio je da je na našim prostorima veoma rijedak slučaj da neko traži kremiranje umrlih.
"Uglavnom budu kremirani oni koji umru ili stradaju vani, a zatim ih dovoze u BiH i sahranjuju, što pojeftinjuje i sam proces transporta, ali i ostale usluge sahrane", navodi Vujičić, dodajući da je kremiranje do tri puta jeftinije od klasične sahrane.
Upravo zbog jeftinijeg načina sahrane, ali i zbog manjka prostora, koji je posljednjih godina evidentan na skoro svim gradskim gobljima, Vujičić smatra da bi stanovništvo trebalo da počne razmišljati o kremiranju tijela pokojnika.
Ipak, navodi, religija i religiozna shvatanja su najveći faktor koji utiču na shvatanja pojma života i smrti i koji predstavljaju glavni faktor koji utiče na tu odluku kod ljudi.
"Uzmite primjer Zagreba. Do devedesetih godina ni 15 odsto stanovništva nije prihvatalo kremiranje, a danas ga prihvata preko 80 odsto stanovništva. Na našim prostorima taj procenat je zanemarivo malen", kaže Vujičić.