BANJALUKA - Veliki broj ovdašnjih ljudi još vjeruje u natprirodne pojave i u ono za šta se, obično, misli da je nerealno ili je mitološko biće.
Razlozi ovih vjerovanja su, prije svega, vezani za čovjekovu biološku, psihološku i saznajnu ograničenost, stav je stručnjaka, koji kažu da ljudi teže saznanju nepoznatog, a ako nema takve težnje, oni se oslanjaju, upravo, na sujevjerja.
Etnolozi kažu da su u srpskoj tradiciji česta vjerovanja u mitološka bića kao što su vampiri, vještice ili more, krsnici, aždaje, divovi, vile, suđenice, navi, svirci, zmajevi, psoglavi, karakondžule, đavoli - demoni u ljudskom i poluljudskom obliku.
Psiholog Aleksandra Arsenijević-Puhalo je kazala da u društvu u kojem je veliki dio stanovništva nepismen, neobrazovan, zatvoren za nova iskustva i uticaje, a gdje se ne promoviše povjerenje u nauku i egzaktne dokaze, za očekivati je da ljudi pribjegavaju magijskom mišljenju i vjerovanju u natprirodne nerealne pojave i fenomene. Prema njenim riječima, natprirodni fenomeni nude objašnjenja koja su univerzalna, lako prihvatljiva, bez konkretnih dokaza i obavijena velom misterije, u koje se, jednostavno, vjeruje ili ne, prihvata ili ne, bez obzira što se kose sa naučnim objašnjenjima.
"Svi mi kucnemo u drvo kada želimo da nam nešto ide na bolje, kada nećemo da ureknemo neku dobru pojavu. Mnogo ljudi se uhvati za dugme kada ugleda dimnjačara ili pljune triput kad im crna mačka pređe put", objašnjava Irena Medar-Tanjga, etnolog, dodajući da jedno od čestih vjerovanja u nerealno pokazuje i ritual prosipanja vode za sreću, koji upražnjavaju bake i ostala rodbina pred polazak na ispit, razgovor za posao ili u vojsku.
Kako je istakla, sva ta vjerovanja i praznovjerice nastali su u periodu nastanka prvobitnih ljudskih zajednica i ona su se često zadržala do današnjih dana, ali bez znanja o pravom značenju i, često, u nešto izmijenjenom obliku.
Dalibor Đekić, protojerej Zvorničko-tuzlanske eparhije, kazao je da su praznovjerja nešto što je strano jednoj religiji.
"Stari Sloveni bili pagani i vjerovali su u razne bogove, te danas još vidno da postoje znakovi toga vjerovanja u našem narodu", kazao je protojerej Đekić i kao najbolji primjer za to naveo žene na sahranama, koje, po povratku sa groblja, bacaju žar preko sebe.
Kako je objasnio, najbolja podloga za razvijanje takvih vjerovanja jeste socijalno-ekonomska kriza, kao i promjene i poremećaji koji ne vode do željenih rješenja. Prema njegovim riječima, svaka duša traga za tim nečim što je iznad nje, a čovjek, koji dovoljno ne poznaje suštinu svoje religije, postaje meta praznovjerja.
Česta praznovjerja
KUCANJE U DRVO
kada nećemo da ureknemo neku dobru pojavu
HVATANJE ZA DUGME
kada ugledamo dimnjačara i nešto zaželimo
PLJUVANJE TRI PUTA
protiv nesreće kad crna mačka pređe put
Drekavac u Drvaru
Lazo Ristić, sociolog, dotakao se aktuelnog vjerovanja ovih dana - drekavca u Drvaru.
"Mislim da to nije nikakav neuobičajen slučaj. Vjerovatno se pojavila neka karakteristična životinja čiji su glasovi neuobičajeni, pa ih mnogi ljudi nikada nisu čuli. To je dovoljan razlog da se kod jednog broja njih osjeti strah, a tu su i glasine koje ga pojačavaju", kazao je Ristić i dodao da je bojazan još veća kada se poveže sa mitskim bićem, drekavcem, koje se pominje od najstarijih vremena.
Mladenci
Gotovo svaki mladoženja prilikom svadbe prenese mladu preko praga, a da ne zna razlog te magijske radnje, koja ima svoje uporište u tradiciji. Naime, Srbi su vjerovali da duše predaka počivaju pod pragom kuće i prenošenjem mlade preko praga željelo se izbjeći da ih ona, prilikom prvog susreta, "zgazi". Na ovaj način se pokazivalo poštovanje prema mrtvima novog doma u koji mlada dolazi i u kojem će nastaviti život. Ti mrtvi su, zapravo, bili zaštitnici doma i svih koji u njemu žive, ali se prema njima moralo odnositi sa puno poštovanja.