Za dugogodišnji saobraćajni haos u glavnom gradu BiH krii su veliki broj vozila ali i slaba efikasnost Ministarstva prometa i komunikacija Kantona Sarajevo, priznaje resorni ministar Mihajlo Krmpotić.
Krmpotić se žali na saradnike u Ministarstvu prometa i komunikacija KS koji `rade u prvoj, umjesto u petoj brzini` ali i na spore procedure koje onemogućavaju brže rješavanje gorućih problema. Najave ponovnog štrajka radnika Javnog preduzeća gradskog saobraćaja (GRAS), koji dnevno prevoze više od stotinu hiljada Sarajlija, ne smatra dramatičnim. Vjeruje da će izgradnja sarajevske zaobilaznice trajati mnogo duže nego što je to predviđeno. Tvrdi da mu je `muka` zbog činjenice da izgradnja nekoliko kilometara zapadnog prilaza Sarajevu kasni već godinama.
NN: Ko je kriv za saobraćajne gužve u Sarajevu?
KRMPOTIĆ: Ja ne bih da krenemo s pitanjem ko je kriv. Inače se borim protiv toga da se neko optužuje. Daj da vidimo problem i da ga pokušamo riještiti.
NN: Mnogi kažu da je problem previše auta na premalo saobraćajnica. Znate li koliko danas ima automobila u odnosu na predratni period i kako se može urediti ovaj saobraćajni haos?
KRMPOTIĆ: U Kantonu Sarajevo registrovano je 110.000 auta i ima još sigurno 15.000 do 20.000 onih koji prolaze dnevno. Od toga, ove godine je 10.000 prvi put registrovanih vozila. Šokirao sam se kad sam čuo ove cifre. To je ogroman broj vozila. Nekidan sam ljudima iz Svjetske banke kandidovao projekte rješavanja saobraćajnih gužvi i semaforizacije centralnih raskrsnica u Sarajevu. Centralni sistem upravljanja znatno bi smanjio gužve na ovu količinu vozila i ovu konfiguraciju. Napravili bismo centralnu prostoriju s četiri-pet operatera koji bi na ekranima mogli vidjeti stanje na raskrsnicama i u slučaju gužve ti ljudi bi mogli promptno djelovati. Kod nas je režim semafora uvijek isti bez obzira na priliv vozila što je neshvatljivo. Ovako bi se zeleni val produžavao ili skraćivao u zavisnosti od broja vozila na ulicama. Taj projekat, koji nije ni skup, možda nekih desetak miliona eura, podržali su iz Svjetske banke. Mislim da će ovo biti rješenje za gužve u Sarajevu.
NN: Zašto to do sada nije urađeno, jer gužve nisu problem od jučer?
KRMPOTIĆ: Vjerovatno zato što to nije vidljiv projekat. Ne može se doći i presjeći vrpca kao kad se napravi ulica. Ovaj projekat djeluje ljudima apstraktno i teško je lobirati za projekat od 10 miliona eura, a nema vrpce da se presiječe. Probaću u narednom periodu da uradim ovaj sistem preko Svjetske banke ili preko 'Simensa`, jer su i oni iskazali mogućnost da uđu u ovaj projekat. Veliki je pritisak vozila i ovim sistemom bi se dosta toga riješilo.
NN: Broj automobila konstantno se povećava. Zašto se ne prave nove ulice?
KRMPOTIĆ: Naravno, to je propust, ali konfiguracija Sarajeva je takva da, bar u centralnom dijelu, nisu moguća drastična povećanja broja ulica. Možemo ići pod zemlju i praviti parkinge i tako oslobađati ulice.
NN: Priča o gradnji podzemnih garaža povlači se godinama a niko nije počeo da ih gradi. Zašto to sve tako dugo traje?
KRMPOTIĆ: Ja sam došao prije osam mjeseci, a prije sam radio u privredi sa drugačijim ljudima. Navikao sam da se u poslu radi u petoj brzini, a ovdje u Ministarstvu radi se u prvoj brzini. Jako su usporene te procedure. Nevjerovatno je kako taj državni aparat funkcioniše. Jednostavno ja nemam mogućnost, i protiv toga sam se otvoreno bunio, da svoje saradnike promijenim. Kada Vi ne radite dobro, postoji način da Vas urednik zamijeni. Ja nemam tu mogućnost. Imam fudbalsku ekipu i lijevog beka preko čije strane sam primio pet golova. Ne mogu tog beka ni da prebacim negdje gdje bar neće smetati ako ne može pomoći.
Te procedure i sporost utiču na gradnju garaža ali i na druge probleme. Dvije godine komisija nikako da se sastane i očituje o izgradnji garaže ispod Narodnog pozorišta u Sarajevu. Htio sam promijeniti komisiju, ali ne mogu jer mora da završi ciklus od pet godina.
NN: Znate li da poznati svjetski magazin `Nacional geografic` priprema reportažu o izgradnji zapadnog prilaza Sarajevu kao o autoputu koji se najsporije gradi na svijetu?
KRMPOTIĆ: Nije to autoput jer otkud željeznička pruga preko autoputa? Tender je raspisan, a da se nisu napravile pripreme. Počela je gradnja a zemljište nije izuzeto. Mene su dočekali ti problemi. Vjerujem da ljudi u svijetu to snimaju i smiju se. Pojede me taj prilaz. Jedva čekam da se završi. Moraću tamo otići po funkciji na otvorenje, a vjerujte da mi je muka od toga.
NN: Kada je već ovoliko problema bilo sa tri kilometra zapadnog prilaza, šta mislite na kolike ćete prepreke naići prilikom izgradnje 16 kilometara sarajevske zaobilaznice, vjerovatno najvažnijeg projekta za rasterećavanje saobraćaja u Sarajevu?
KRMPOTIĆ: Gradska zaobilaznica nije naša nadležnost, ali je izuzetno važna za grad. Na tome se radi od 2000. godine. Kanton bi trebao biti uključen na drugom lotu, od Butila prema Briješću. Tu bi trebalo uraditi imovinsko-pravne odnose. Meni još nije stigao elaborat o eksproprijaciji. Poslat je 2. oktobra a meni još nije stigao. A bitan je da znamo koliko to košta. Ne znam koliko će to trajati. Rokovi za izgradnju su tri godine. Moram vjerovati kolegama da će uraditi na vrijeme, ali znajući s kojim se problemima susreću, želim im sve najbolje. Mislim da će to puno duže trajati.
NN: Da li Vas lično pogađaju plakati na tramvajima i trolejbusima koji prikazuju olupine od vozila GRAS-a sa ilustracijom `kakva Vlada takav GRAS` ili `građani Sarajeva zaslužuju bolji prevoz`?
KRMPOTIĆ: Kako mi neće biti neugodno. Pogotovo kad znate da niste tome kumovali. A i vrijeđaju me ti natpisi. I mene i premijera i Vladu. Tu treba hijerarhijski stvari posložiti: menadžment GRAS-a, Nadzorni odbor i Skupština za koju je zadužena Vlada. Ako mi obezbijedimo novac a oni u GRAS-u taj novac ne implementiraju, onda oni nemaju pravo da nas optužuju. Malo ko objavljuje da su u GRAS-u nenamjenski trošili novac za auto-praonice i benzinske pumpe, a ne za vozni park.
NN: Stiče se dojam da nikoga nije briga. Radnici rukovodstvo preduzeća GRAS optužuju za kriminal, Vlada se drži po strani. Izgleda da je samo radnicima i građanima stalo do stanja u GRAS-u.
KRMPOTIĆ: Varate se. Možda imaju malo bolji marketing. Dva miliona je ove godine izdvojeno za autobuse GRAS-a i može se kupiti sedam-osam autobusa. Mi smo istrajali da nema novca dok nema autobusa. Ne bi bilo ni ovih osam autobusa da smo dali odmah pare. Kažu, malo je osam autobusa. Slažem se, ali osam je više od nula. Pa iduće godine još toliko. Da je tako rađeno do 2000. godine, bilo bi još trideset i puno bolje.
NN: Hoćete li istjerati mak na konac, da te ljude koji rade loše istjerate iz menadžmenta GRAS-a ili da ih krivično gonite?
KRMPOTIĆ: Tu svako mora da odigra svoj dio zadatka. Direktor GRAS-a da bira svoje rukovodioce. Kazao sam mu da on može da bira saradnike, kao što ja ne mogu. Treba postaviti stručne ljude koje hoće da rade i tu smo da pomognemo. Mi nismo prava adresa. A ako ima kriminala, tu je tužilaštvo. Treba hijerarhijski odraditi svako svoj dio posla i igrati kao ekipa.
NN: Očigledno ekipa ne igra dobro jer radnici GRAS-a najavljuju novi štrajk. Tvrde da ne žele odgovarati za sigurnost građana koje prevoze u starim i neispravnim autobusima, tramvajima i trolejbusima.
KRMPOTIĆ: Najavljuju, i rekao sam da to nije problem. To je legitiman način borbe za ostvarivanje prava. Sješćemo, saslušati i uraditi što možemo. Do sada smo dosta stvari pokrenuli s mrtve tačke. Bar što se tiče kupovine autobusa. Remont tramvaja ide, što se može vidjeti i na ulicama. Trolejbusi su, po mom mišljenju, najkritičniji. Trebali bismo nabaviti petnaestak trolejbusa, doalze u obzir i polovni 5-6 godina stari. Autobuse već kupujemo.
Najviše bih volio da možemo obezbijediti 100 miliona KM i da kupimo svega i slikamo se i hvalimo kako smo uspjeli. I druga komunalna preduzeća u KS su u teškom stanju. Svakome treba novac, a ja mislim da GRAS ima najbolji marketing i da je to zanimljivo javnosti i tako se od toga pravi najveći problem. Šta bi bilo kada bi svako išao u štrajk? Da građani ustanu i kažu ne valja nam grijanje ili da borci dignu štrajk zbog malih primanja. Ima hiljadu problema.
NN: Djelujete rezignirano i kao trener koji ima puno slabih bekova. Ako ne možete riješiti ove probleme, zašto se ne povučete?
KRMPOTIĆ: To je činjenica. Ja čak lobiram da angažujem stručne ljude koji su izvan Ministarstva i koji će nešto pogurati. Nisu ti ljudi u Ministarstvu pretjerano krivi. Neki nisu imali prilike ništa drugo da rade. Sazovem sastanak da guram neki projekat i kažu mi - ministre, lako je iz fotelje. Jeste, ali ja sam u fotelji tek osam mjeseci. Radio sam na minus 20 i plus 45 stepeni. Znam i tu stranu medalje i te ljude treba malo razdrmati.
Da mi je da mi se završi mandat do kraja, ako budem mogao fizički i psihički. Do kraja mandata nadam se da ću uspostaviti centralni sistem upravljanja raskrsnicama što će smanjiti gužve, da ćemo izgraditi bar dvije podzemne garaže, da ćemo uspjeti modernizirati GRAS. Cilj mi je da onaj što dođe iza mene, dođe na bolje i uređenije mjesto. Da liči na nešto.