Sjeverno od Zlatnog roga, rukavca koji razdvaja stari dio Istanbula od njegovog modernog dijela, sa predivnim pogledom na cijeli grad i Bosfor, uzdiže se kula Galata ili kula Hrista, kako bi rekli Latini koji su je sagradili.
Ova kula, visine 62 metra, izgrađena je u srednjem vijeku od drveta i kao takva pretrpjela je mnoga oštećenja. Služila je u razne svrhe, da bi danas milionima turista pružala užitak pogleda na dva kontinenta, Evropu i Aziju.
Danas je kula od kamena, ali sve do šezdesetih godina 20. vijeka bila je od drveta. Kula Galata ili Galata toranj, kako vole reći inostrani turisti, je jedna od najupadljivijih građevina orijentalnog grada smještenog na Bosforu, a nalazi se u starom dijelu, nekadašnjem Carigradu. Godišnje primi milione turista, jer je boravak u Istanbulu nemoguće zamisliti bez posjete ovom tornju sa koga se, za samo deset turskih lira ili deset KM, pruža veličanstven pogled na cijeli grad.
Dugo je ova kula, visine 66,90 metara bez ukrasa na vrhu ili 51,65 metara na vidikovcu sa koga turisti uživaju u pogledu, bila je najviša građevina u gradu. Nadmorska visina Galata tornja u prizemlju je 35 metara iznad nivoa mora.
Kula ima spoljni prečnik 16,45 metara u osnovi i prečnik skoro devet metara unutar kule, a zidovi su debljine 3,75 metara.
Nedaleko od sadašnje lokacije, koja je sagrađena kao kula Hrista 6948. godine za vrijeme širenja, odnosno vrhunca utvrđenja đenovljanske kolonije u Carigradu, nalazila se stara kula.
Trenutni toranj ne treba miješati sa starom kulom Galata, originalnim vizantijskim tornjem. Stari toranj je kontrolisao sjeverni kraj mora, a ulaz u Zlatni rog zatvaran je masivnim željeznim lancem. Taj toranj je uništen tokom Četvrtog krstaškog rata 1204. godine
Prema istorijskim navodima, oko 1630. godine, Hezarfen Ahmet Ćelebija letio je sa tornja kao pilot pomoću vještačkih krila za let i sa ovog tornja je preletio Bosfor gotovo šest kilometara daleko od tornja.
Za vrijeme otomanskog perioda toranj je bio korišćen kao osmatračnica za uočavanje požara u gradu i to od 1717. godine.
U 1794. godini, za vrijeme vladavine sultana Selima Trećeg, krov kule koji je bio od olova i drveta, kao i drvene stepenice, su teško oštećeni vatrom. Nakon toga još jedan požar oštećuje zgradu 1831. godine.
Tokom oluje 1875. godine, konstrukcija krova na vrhu zgrade je srušena, a kula je ostala bez krova do kraja otomanskog perioda.
Mnogo godina kasnije, u periodu od 1965. do 1967. godine, za vrijeme Turske republike, originalna konstrukcija kape je obnovljena. Tokom ove konačne obnove drvena konstrukcija kule je zamijenjena betonskom i nakon toga toranj je komercijalizovan i otvoren za javnost.
Turisti danas, odmah na ulazu u toranj, imaju mogućnost da kupe suvenire u mnogim suvenirnicama. Na visini od 50 metara, na vidikovcu, otvoren je restoran sa predivnim pogledom na Istanbul i Bosfor. Takođe, u gornjem dijelu nalazi se noćni klub koji je domaćin turskih zabavnih programa.