Uz Baščaršiju je najpoznatiji dio Sarajeva, a dobila je ime po velikoj brani (bentu) koju je za opskrbljivanje svojih mlinova oko 1462. godine podigao utemeljitelj Sarajeva Isa-beg Ishaković.
Naselje Bentbaša smješteno je na istočnom ulazu u Sarajevo. Brana po kojem je dobilo ime nalazila se uzvodno od Šeherćehajine ćuprije, blizu sadašnje ustave.
U poređenju s vremenom iz doba Osmanlija, a kasnije i austrougarske vlasti Bentbaša danas izgleda pusto. Gotovo da nema traga nekadašnjoj ljepoti i kulturnom centru koji je predstavljala. Nema Isa-begove tekije, ni kireathane (muslimanske čitaonice u kojem se okupljao intelektualni svijet), prve narodne osnovne škole, ali ni Šabanove kafane. Ostala je pjesma o Bembaši te sjećanja na kupanja u čistoj Miljacki kod brane i na akšamluke.
U narodu je ovo naselje prozvano Bembaša, jer je teže izgovarati Bentbaša, pa se i u poznatoj sevdalinci kaže "Kad ja pođoš na Bembašu".
Nekada je ovaj dio grada nosio naziv Isa-begova zavija, a dalje prema Darivi Šehove korije.
Na Bentbaši odigrana prva predstava "Karađoz"
Smatrajući srednjovjekovno selo Brodac, gdje se nalazila Bembaša, pogodnim da u njemu zasnuje grad, Isa-beg je to zemljište izuzeo od ranijih vlasnika, a u zamjenu im dao zemljište u Vrančićima u Hrasnici. Kao poklonik derviša tu je sagradio tekiju, a do nje musafirhanu (prenoćište). Kolika je važnost tekije bila, vidljivo je po tome što se cijelo naselje koje je nastalo oko nje, a koje se protezalo smijerom sjeverozapad-istok, od Bembaše do Baščaršije, nazivalo mahalom Isa-begove zavije. Postojanje Isa-begove tekije na Bentbaši usmjerilo je dalji urbani razvoj ovog područja.
"Dolaskom Austrougara u Sarajevo, Bentbaša se još više razvijala, postala je kulturni centar. Na tom dijelu je 1879. godine otvorena Ruždija (prva narodna osnovna škola), a zatim i 1888. godine prva kiraethana ili čitaonica u kojoj se okupljao sav tadašnji intelektualni svijet. Dok su Hrvati i Srbi osnivali pjevačka društva, muslimani su otvarali čitaonice. Igrale su se i predstave, ali ne znam tačno gdje na Bentbaši. Znam da je na tom lokalitetu odigrana prva predstava 'Karađoz'", objašnjava Muhiba Kaljanac, direktorica Historijskog muzeja Bosne i Hercegovine.
Stručnjaci nisu mogli spriječiti rušenje
Dodaje da je u priči o Bentbaši neizostavna Šabanova kafana u kojoj je služena kahva i čitane novine.
Na Bentbaši je 20. jula 1902. godine otvorena i "Narodna banja". Danas se gotovo jedva raspoznaju ostaci Isa-begove tekije jer su svi kasniji zahvati na ovom prostoru išli ka tome da se izgubi njegov prvobitni izgled. Tako je radi regulacije saobraćaja 1941. godine tadašnja vlast NDH (Nezavisne Države Hrvatske), donijela nove planove o rekonstrukciji prostora Bentbaše. Napravljeni su i nacrti za rušenje Isa-begove zavije, ali nisu realizirani zbog ratnih dešavanja. Nakon Drugog svjetskog rata ovo je pitanje ponovo aktuelizirano i 1950. godine Izvršni odbor Gradskog narodnog odbora Sarajevo odlučio je da provede novi regulacioni plan koji je zahvatio i ovo područje. Provedba počinje 23. juna 1950. godine. I pored javnog negodovanja stručnjaka i građana, zavija je srušena 1957. godine a njeni temelji zatrpani nanosima zemlje u cilju regulacije i izravnavanja terena. Ispod nasipa su ostali neki od mezara zavijskih prvaka. Nema nikakvih podataka da li je prije radova na rušenju kompleksa izvršena njihova ekshumacija.
Umjesto tekije - parkirališta, benzinske pumpe i hoteli
Širi prostor tekije je takođe devastiran kasnijom izgradnjom novih sadržaja, benzinske pumpe, hotela, parkirališta. Nekontrolisanom gradnjom u potpunosti je srušen cjelokupni ambijent.
"Na Bentbaši sam odrasla. Toliko sam se puta okupala u gornjem toku Miljacke, u Mošćanici. Danas je krasi jedino Aleja ambasadora. Pričali su mi stariji da se na dijelu današnje benzinske pumpe u davna vremena nalazila tekija, a da je iz nebitnih razloga srušena, pokopana", kaže Sarajka Zekija Aković.
Miljacka je danas toliko zagađena da u njoj ne smijete ni da posmislite da se okupate. Na Bentbašu se sada ide na osvježenje u gradski bazen ili da prošetate do Kozje ćuprije. Lokacija na kojoj se nalazi dio temelja Isa-begove tekije je godinama ograđen, ali ništa nije urađeno na obnovi.
Ljubitelji golubova imali svoj ritual
Iza nas su vremena kada su Sarajlije, ljubitelji golubova, imali svoj ritual na Bentbaši, o čemu je pisao i putopisac Mula Mustafa Bašeskija.
"Na Bembaši bi u predvečerje, kraj velikog benta mnogi ljudi iz čaršije i mahala polijegali. Svakome je pod glavom bio vuneni jastuk ili presavijen koporan (kaput). Kraj njih na dohvat ruke stajale su razvezane duhankese, a ponegdje i bardak s rakijom, uz drvene kafeze pune bijelih pitomih golubova, s očima čistim i prozirnim kao staklo", zapisao je u svom putopisu Mula Mustafa Bašeskija, koji je vodio od 1756. do 1804. godine.
Istakao je da su to bili "Izmirci čuveni golubovi premetači, koji su se mnogo gajili u Sarajevu".
"Ljudi ozareni, nekim pritajenim merakom i iščekivanjem, s vremena na vrijeme bi otvarali kafeze i vadili bijele ustreptale ptice", naveo je Bašeskija u svom putopisu.