Kupalo je jedan od četiri najbitnija slovenska praznika u toku godine. Ove godine praznik je 21. trešnjara (juna). Slavi se uvijek više dana. Početak praznika obilježen je raznim obredima veče pre dugodnevnice. Slavlje se nastavlja na samu dugodnevnicu i traje do duboko u noć, često i dan kasnije.
Ostalo je malo sačuvanih podataka o Kupalu, zapamćeno je da se veoma važan praznik slavio u vreme ljetnje dugodnevnice, zapamćeni su razni obredi, dok je svrha istih zaboravljena.
Paljenje lila
Osim ritualnog kupanja, na Kupalov dan paljene su i svete vatre na vrhovima brda koje su Stari Sloveni ritualno preskakali radi pročišćenja. Uz preskakanje vatre ljudi su gazili po vrućem pepelu „da noge ne bole“. Takođe, igraju se i kola oko vatre, a čobani pale „lile“ od kore breze ili divlje trešnje, zatim obilaze torove da bi oterali zle sile, pa se penju na brda i nastavljaju da igraju razne obredne igre oko vatre do duboko u noć.
Sam obred paljenja lila na dugodnevnicu, uz igranje oko vatre, star je više hiljada godina i zapisan je u Vedama. Običaj postoji i danas u nekim oblastima Indije poznat kao Rasa lila što bi u slobodnom prevodu značilo „božanska igra“. Sličan običaj imamo i kod baltičkih naroda pod imenom Rasa ili Kupoline.
Kupalo je najvažniji praznik posvećen suncu u ovo doba godine. Po narodnom vjerovanju, sunce na ovaj dan tri puta zaigra na nebu. Tog dana pletu se vjenci kružnog oblika sa prikazanim zracima od grančica. Vjenci su pleteni od ivanjskog cveća (lat. galum verum) koje je žute boje kao i sunce. Bere se razno bilje ne samo ivanjsko cveće.
U Bugarskoj bi mladi po bilje kretali sa iskusnom ženom na čelu. Prilikom berbe bilja pjevali su obredne pjesme. Kada završe branje u polju, pleli su veliki vjenac kroz koji su se provlačili svi učesnici obreda radi zdravlja. Postoji lijep slovenski običaj da devojke puštaju niz vodu vjenčiće i zamišljaju želje, uglavnom vezane za udaju.
Svete vatre
Bitna je i noć pre dugodnevnice (Kupala) kada su paljene vatre na raskrsnicama, oko kuća ili na vrhovima brda. Upravo te noći, kako je smatrano u narodu, mogle su se vidjeti neobične pojave, kao što je „otvaranje“ neba; sve biljke se te noći savijaju prema zemlji a samo jedna, najljekovitija travka, stoji uspravno - ako se ubere i da nerotkinji, ona će uskoro zatrudneti; voda u izvorima prestaje da se talasa i potpuno se umiri; zjvezde sa neba spuštaju se na zemlju; podzemna blaga se odaju svetlucanjem ili izlaze na površinu; cvjetaju paprat i čudotvorne biljke itd.
U Popovu, u Hercegovini, uoči praznika palile su se smrekove grančice i slama po brdima, pa su uz pjesmu i vrisak preskakane vatre.
U šumadijskom predjelu Gruži devojke su odlazile noću uoči praznika na vrhove brda, ložile živu vatru s vjencima od „ivanjskog bilja“ na glavama, igrale u kolu oko vatre uz obrednu pjesmu: „Oj, u gori oganj gori, oko ognja kolo igra," itd.
Vatre su palile kresanjem ognjila o kremen pa je od toga i nastao naziv praznika Kresnik (Kres, Kris, Krijes) koji je dosta uobičajen u južnoslovenskim krajevima. Takođe, letnja dugodnevnica poznata je i kao Svitnjak - zbog svitaca koji svijetle noću i baš u tom periodu počinju da se pojavljuju. Devojke su pazile na povijanje plamena i dima sa ognja i po njemu gatale o suši i kiši. Posle pojave sunca, devojke su se razilazile i svaka je nosila po ugarak, kojim su kadile kućne prostorije protiv bolesti.
Kupalo i Koledo dijele godinu na dva jednaka dela
Različita su verovanja o nastanku naziva ovog praznika. Postoje mišljenja da su Kupalo i Koledo slovenska božanstva - dva brata. Kupalo i Koledo dijele godinu na dva jednaka dela. Na ljetnju dugodnevnicu Kupalo umire, a sutradan se rađa Koledo. Koledo umire na dan zimske kratkodnevnice da bi se sutradan ponovo rodio Kupalo i nastavio okretanje sunčevog godišnjeg kola. Sjmena vladavine ova dva boga traje vječno.
Uspomenu na Kupala imamo u nekim ivanjdanskim običajima, dok je sećanje na Koledovo rođenje delimično ostalo u petrovdanskim narodnim običajima. U narodnoj pesmi iz 19. vjeka, Kupalo (Ivan) daje cveće Koledu (Petru) da ga ovaj sačuva do Kupalovog novog rođenja, odnosno do Božića. Cvjeće simbolično predstavlja sunce o kojem će se Koledo starati do svoje smrti:
„Ivanjsko cvjeće Petranjsko,
Ivanjsko cvjeće rujano,
Petranjsko cvjeće plavetno!
Ivan ga bere te bere,
Petar ga plete te plete.
Ivan ga bere te bere,
Daje ga bratu do sebe
Svom mlađem bratu Koledu.
Dajući brata moljaše:
„Aj mio brate Koledo!
Evo ti cvetak moj dajem
Čuvaj ga divni Koledo.
Čuvaj ga pa ga sačuvaj
Do moga čudna rođenja
Do tvoga strašna umrenja
Umrenja brata Koleda
Starijeg brata Božića,
Sinova starog Svaroga."
Petar mi cvetak primaše,
Petar mi vjence vijaše.
Pa veli bratu Kupalu:
Oj mio brate Kupalo.
Stariji brate Ivane,
Primam ti cvetak i život
Do moga strašnog umrenja
I našeg brata ređena
Rođenja mladog Božića
Sina nam starog Svaroga.“
Miloš S. Milojević/Pesme i običaji ukupnog naroda srpskog
Ovu pesmu kao i komplikovan odnos Kupalo-Koledo-Božić (Svarožić) pokušao je da objasni dr Sreten Petrović: „Koled i Kupalo se, u ovom kontekstu, zajedno sa Božićem posmatraju kao tri strukturno ista elementa, tri godišnja lika, genetsko-razvojne transformacije samoga Svaroga, dok se ostali bogovi (...) fiksiraju za određene mesece u godini, nad kojim, godišnjim dobima, imaju suverenu vlast. No ne i nad godišnjom "celinom". Sreten Petrović/Srpska mitologija
Ako pogledamo Velesovu knjigu (čija autentičnost nije dokazana), nalazimo kraći tekst o bogu Kupalu: „I Kupalo nam poručuje da moramo biti vojska čistih tjela i duša. I tako polazimo stopama njegovim koji je zaštitinik naš u pravednoj borbi“.
Najviše zapisa i običaja o Kupalu ima kod Istočnih Slovena. U hronici ruskog kneza Vladimira, nastaloj oko sredine 17. vjeka, piše: „Peto božanstvo bilo je Kupalo, koga su (Rusi) imali za boga ljetine, prinosili mu žrtve u početku žetve." Tako se i danas radi u Rusiji uoči Ivanjdana. Uveče se skupe mladići i devojke, prave vjence od raznog cveća, stavljaju ih na glave ili opasuju oko pojasa, zatim zapale vatru, pjevaju spominjući Kupala. Kupalom se naziva i devojka koju izberu među sobom, zavežu joj oči, pa ona djeli sveže ili uvenule vjence devojkama što igraju oko nje.
Kupanje na Ivanjdan u rjekama
U Srbiji se ranije gotovo obavezno kupalo na Ivanjdan u rjekama, da bi se oprale bolesti i svako zlo te ih rjeka odnijela, u nju su se bacali ivanjsko bilje i vjenci. Ivanjska (kupalska) voda ima magijsku snagu tjelesnog osvježavanja i lječenja, pa se zato na Ivanjdan kupaju ljudi i životinje.
Slovenski sistem duhovnih vrjednosti ne može biti u potpunosti shvaćen ako se u obzir ne uzme značaj koji su Sloveni pripisivali duhovnom i tjelesnom pročišćenju. Zato Kupala možemo, pre svega, smatrati simbolom slovenske težnje, ne samo ka tjelesnoj, nego i ka duhovnoj i moralnoj čistoti.
Dolaskom hrišćanstva, Kupalo je zamjenjen svetim Jovanom (Ivanjdan), a datum praznovanja pomeren je nekoliko dana kasnije. Pravi smisao slavljenja nestaje pa samim tim i praznik gubi na važnosti.
Autor teksta URS "Staroslavci"
http://staroslavci.blogspot.ba/
