Smatra se da će svaka četvrta osoba u nekom periodu svog života biti pogođena mentalnim problemom ili poremećajem. Zbog toga su prevencija mentalnih poremećaja i promocija mentalnog zdravlja od ključne važnosti za svako društvo, upozorila je dr Biljana Lakić, nacionalni koordinator za mentalno zdravlje Republike Srpske.
Ona je navela podatak da više od 120 miliona ljudi u svijetu boluje od depresije, a dvostruko više žena. Depresija je, kaže, 1996. godine bila četvrti zdravstveni problem, a očekuje se da će 2020. biti drugi svjetski zdravstveni problem.
"Ljudi su danas u mnogim zemljama, pa i kod nas, izloženi štetnim stresnim društvenim promjenama koje utiču na socijalnu koheziju, bezbjednost i zaposlenost i vode ka porastu anksioznosti i depresije, zloupotrebi alkohola i drugih supstanci, kao i agresivnosti i samoubistvenom ponašanju", istakla je Lakićeva.
NN: Koji su najčešći mentalni poremećaji kod nas i u svijetu i da li su neki od njih u porastu?
LAKIĆ: Na osnovu vlastitog kliničkog iskustva i rada u praksi, nepsihotične depresije, anksiozni i sa stresom povezani poremećaji posljednjih godina kod nas su u porastu. Sve činjenice i naučne studije govore da će u budućnosti depresija biti jedan od vodećih zdravstvenih problema u svijetu.
Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, mentalne bolesti su u velikom porastu. Procjenjuje se da danas oko 450 miliona ljudi pati od mentalnih poremećaja i poremećaja ponašanja ili od psihosocijalnih problema, poput onih koji su vezani za zloupotrebu alkohola i droga.
Više od 120 miliona ljudi u svijetu boluje od depresije i to dvostruko više žena. Depresija je 1996. godine bila četvrti zdravstveni problem, a očekuje se da će 2020. biti drugi svjetski zdravstveni problem. Procjenjuje se da je oko 70 miliona ljudi u svijetu zavisno od alkohola, da oko 50 miliona ljudi ima epilepsiju, a 24 miliona boluje od šizofrenije. Milion ljudi izvrši samoubistvo svake godine, a 10 do 20 puta više ljudi pokuša suicid.
NN: Koji su vodeći uzroci nastanka mentalnih oboljenja i koje populacije najčešće obolijevaju?
LAKIĆ: Mentalno zdravlje i mentalni poremećaji proizilaze iz međudejstva bioloških, psiholoških, socijalnih, genetskih, fizikalnih ili hemijskih faktora. Možemo reći i da ekonomska i politička zbivanja utiču na mentalno zdravlje stanovništva tako što mijenjaju uslove života pojedinaca ili populacionih grupa u pozitivnom ili negativnom smislu, odnosno direktno utiču na neke od biopsihosocijalnih faktora. Ljudi su danas u mnogim zemljama, pa i kod nas, izloženi štetnim stresnim društvenim promjenama koje utiču na socijalnu koheziju, bezbjednost i zaposlenost i vode ka porastu anksioznosti i depresije, zloupotrebi alkohola i drugih supstanci, kao i agresivnosti i samoubistvenom ponašanju.
U odnosu na dobne skupine, djeca i mladi ljudi, isto kao i stari ljudi su posebno pod rizikom od strane socijalnih, psiholoških, bioloških i sredinskih faktora.
Postoje i druge populacione grupe koje su pod povećanim rizikom od pojave mentalnih zdravstvenih problema, kao što su na primjer ratni veterani, civilne žrtve rata, nezaposleni, osobe koje su iskusile nepovoljne životne događaje.
NN: Koliko se u društvu posvećuje pažnje mentalno oboljelim osobama?
LAKIĆ: Mislim da bi najbolji odgovor na ovo pitanje mogli dati korisnici usluga u mentalnom zdravlju. Međutim, moj je utisak da je Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite RS prepoznalo važnost ovog pitanja. Naime, ovo ministarstvo je u posljednje vrijeme podržalo ili iniciralo brojne aktivnosti na planu unapređenja zaštite mentalnog zdravlja. Naravno, kako se radi o jednom procesu, pred nama je još dug put, ali bit ću slobodna da kažem da idemo u dobrom smjeru. Bitno je napomenuti da se jedna od rijetkih preporuka EU u procesu stabilizacije i pridruživanja, a koja se odnosi na zdravstveni sektor, tiče upravo reforme i unapređenja sistema zaštite mentalnog zdravlja u zajednici.
NN: Koja je uloga porodice u prevenciji mentalnih poremećaja?
LAKIĆ: Porodica ima veliku protektivnu ulogu u prevenciji mentalnih poremećaja i može biti značajan resurs za oporavak. Konflikti u porodici su "normalna" pojava i sami po sebi ne dovode do mentalnih poremećaja, ukoliko se rješavaju na način koji ne zaustavlja razvoj i prelazak iz jedne životne faze u drugu i pojedinačnih članova porodice i porodice u cjelini.
NN: Da li je posjeta psihijatru kod nas još tabu tema?
LAKIĆ: Nažalost, jeste i velikim dijelom je vezana uz stigmu koja prati mentalne poremećaje. Stigmatizacija osoba koje pate od mentalnih poremećaja definiše se kao negativno obilježavanje, marginalizovanje i izbjegavanje osoba upravo zato što imaju psihičku bolest. Temelji se na predrasudama i negativnim stavovima koji su dati unaprijed, prije nego što se ima dovoljno informacija o psihičkim poremećajima. Percepcija oboljelih povezana je sa njihovim odbacivanjem i željom da se od takvih osoba napravi socijalna distanca. Upravo iz razloga da ne bi bili obilježeni i osramoćeni mnogi pacijenti ne traže pomoć. Predrasude su naučene, stečene, a stigma je negativan stereotip i štetan stav prema bilo kome sa dijagnozom mentalnog poremećaja i u tom smislu stigma koja prati ove ljude i njihove porodice, pa i psihijatriju kao struku je društveni, medicinski i etički problem. Stigma podržava strah svih ljudi da će, ako se razbole od psihičke bolesti, biti manje vrijedni. Ponekad je stigma gora i od bolesti, jer ne daje nadu, negativno utiče na osjećaj vlastite vrijednosti, pojačava osjećaj otuđenja i time nepovoljno utiče na tok bolesti. Stigma je prepreka i u liječenju, na način da negativno djeluje na sposobnost osobe da učestvuje u liječenju, bilo zbog odbijanja da zatraži pomoć ili zbog javljanja kada je bolest već značajno uznapredovala.
Svakako želim naglasiti da ovaj problem nije samo prisutan kod nas već i svuda u svijetu. Činjenica je da se ljudi lakše obraćaju za pomoć ljekarima opšte prakse ili hirurzima kada ih nešto boli nego psihijatrima kada osjećaju nekakvu duševnu nelagodu.
NN: Ko je glavni "krivac" za "obilježavanje" mentalno oboljelih osoba i šta se radi u vezi s podizanjem svijesti o pristupu ovim bolesnicima?
LAKIĆ: Za negativnu percepciju "duševnih bolesnika" stručnjaci za mentalno zdravlje često dio krivice pripisuju filmskoj industriji i medijima, koji služeći se negativnim i senzacionalističkim prikazivanjem nerijetko potvrđuju stereotipe o nasilnosti i opasnosti duševnih bolesnika, koji svakako nisu utemeljeni na dokazima.
Stigmatizacija (obilježavanje) osoba sa dijagnozom mentalne bolesti već dugo vremena internacionalno je prepoznata kao štetna za osobu i za njene prijatelje, članove porodice i zaposlene u službama mentalnog zdravlja. Svjetska psihijatrijska asocijacija je 1996. godine započela program borbe sa stigmom i diskriminacijom širom svijeta označenom kao "Šizofrenija-otvorena vrata" s ciljem podizanja svijesti i znanja o prirodi šizofrenije i mogućnostima liječenja, poboljšanju javnog stava prema onima koji imaju šizofreniju i prema njihovim porodicama i generisanju aktivnosti u prevenciji i eliminaciji stigme i diskriminacije. Na ministarskoj konferenciji SZO održanoj januara 2005. u Helsinkiju, ministri zdravlja iz evropskih zemalja su potpisali Helsinšku deklaraciju i usvojili Akcioni plan za mentalno zdravlje, gdje je borba protiv diskriminacije, stigme i nejednakosti identifikovana kao prioritet u sljedećoj deceniji.
Također, moram naglasiti da su i mediji veoma značajni u formiranju stavova prema mentalnom zdravlju, mentalnim poremećajima i ljudima koji od njih pate. Mediji mogu imati veliku ulugu u promociji prihvatanja i vrednovanja različitosti u društvu i ohrabrivanju takve socijalne klime koja podržava socijalnu uključenost i mentalno zdravlje za sve ljude u RS. Medijske kampanje koje su povezane sa odgovarajućim aktivnostima u zajednici mogu unaprijediti znanje stanovništa o mentalnom zdravlju i svakako da će neke od naših aktivnosti u narednom periodu biti usmjerene u tom pravcu.
NN: Koji su prvi znaci uzbune da je mentalno zdravlje ugroženo?
LAKIĆ: Prvi rani simptomi, koji bi trebali biti znakovi upozorenja su promjene raspoloženja i to pojava depresivnosti, straha, anksioznosti, nervoze, iritabilnosti ili agresivnosti, kao i promjene ponašanja, povlačenje iz socijalnih relacija. Takođe se očituju problemi sa spavanjem, smanjenjem ili povećanjem apetita, zatim problemi s koncentracijom i pamćenjem, preokupacija sa samo jednom ili dvije stvari. Pažnju treba obratiti i na rane psihotične simptome poput naglašene sumnjičavosti ili magijskog mišljenja, osjećaja da nas neko kontroliše, nerazumljivog ili nelogičnog govora, kao i pojave halucinatornih fenomena, od kojih su "glasovi" najučestaliji. Ukoliko neki od ovih smetnji traju duže od desetak dana, potrebno je potražiti stručnu pomoć, a u slučaju pojave psihotičnih simptoma potrebno je javiti se psihijatru što prije.
Ovo je važno pitanje, jer naglašava značaj rane detekcije i rane intervencije mentalno-zdravstvenih problema i poremećaja, naročito psihotičnih.
NN: Koliko građani mogu sami uticati na unapređenje svog mentalnog zdravlja?
LAKIĆ: Na nivou pojedinca ljudi mogu unaprijediti svoje mentalno zdravlje razvijajući zdrave životne navike poput pravilne ishrane, fizičkih aktivnosti, pozitivnih emocionalnih veza sa drugim ljudima, unapređujući vještine rješavanja problema i socijalne vještine, razvijajući optimizam i doživljaj da mogu da kontrolišu događaje u svom životu, kao i izgrađujući moralna uvjerenja i vrijednosti i pozitivno mišljenje o sebi. Dobro fizičko i psihičko zdravlje je takođe veoma značajno, kao i ekonomska sigurnost.
Na nivou porodičnog sistema važna je porodična harmonija, sigurna i stabilna porodica, snažne porodične norme i moralnost, kao i podjela odgovornosti unutar porodice. Za školsku djecu je važno da unutar školskog konteksta razviju osjećaj pripadanja, pozitivne vršnjačke relacije i odnose sa nastavnicima, odgovornost i spremnost za međusobno pomaganje i prevenciju nasilja. Takođe je potrebno da se razvija klima u školama koja pruža mogućnosti za uspjeh i priznavanje postignuća.
Što se tiče radne sredine, istraživanja pokazuju da je nivo stresa vezan za radno mjesto zadnjih godina u porastu, a što rezultuje i porastom sa stresom povezanih mentalnih poremećaja. Važni faktori u preveniranju stresa na radnom mjestu su: adekvatna opterećenost poslom, organizacija vremena, fleksibilnost, pozitivne relacije, dobar protok informacija, organizacija i opis posla, stepen autonomije, jasne uloge i status zaposlenika u organizaciji, donošenje odluka i planiranje, upravljanje i opšta kultura.
NN: Koje aktivnosti su u toku za unapređenje mentalnog zdravlja?
LAKIĆ: U toku je nekoliko aktivnosti koje su vezane za nastavak reformskog procesa sistema zaštite mentalnog zdravlja, a koje bi u narednom periodu trebale da dovedu do unapređenja mentalnog zdravlja u RS i cijeloj BiH. Prije svega, tu spada usvajanje Strategije mentalnog zdravlja RS, koju je radila Radna grupa Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite RS. Zatim, u toku je implementacija projekta "Zaštita i unapređenje mentalnog zdravlja u RS", koju će podržati Vlada Italije, a za koju projekat impelmentira Cesvi. Sredstva će biti utrošena za rekonstrukciju i opremanje starih i novootvorenih centara za mentalno zdravlje, kao i na edukaciju multidisciplinarnih timova. Također, u toku je projekat "Analiza situacije i procjena usluga mentalnog zdravlja u BiH", gdje evaluiramo rad 44 centra za mentalno zdravlje u BiH, 17 u Republici Srpskoj i 27 u Federaciji BiH, a koju zajedno sprovode ministrastvo iz RS i Federalno ministarstvo zdravlja u saradnji sa Švajcarskom agencijom za razvoj i saradnju.
U narednom periodu želimo da osnažimo Koordinacioni centar za mentalno zdravlje RS, uradimo priručnik za "Case Management" (Koordinirano liječenje), pripremimo publikaciju za projekat "Istraživanje uticaja ratnih i poslijeratnih stresova i trauma na mentalno zdravlje veterana RS", koji smo sprovodili tokom prošle i u prvoj polovini ove godine i za koji su mediji pokazali veliko interesovanje. Naravno, postoji još mnogo aktivnosti na kojima smo radili i koje su planu.
NN: Da li je u planu otvaranje novih centara?
LAKIĆ: U RS trenutno postoji 17 centara za mentalno zdravlje, a posljednji je otvoren i registrovan krajem prošlog mjeseca u Bijeljini. Trenutno se radi na rekonstrukciji prostora za dva nova centra i to u Novom Gradu i Mrkonjić Gradu, a pretpostavljam da ćemo već sljedeće godine imati zaokruženu mrežu od 22 centra za mentalno zdravlje u RS.
NN: Kakvi su u RS uslovi smještaja psihijatrijskih bolesnika u
bolnicama i ustanovama?
LAKIĆ: Danas su mnogo bolji nego prije 4-5 godina, kada su bili katastrofalni. Ovdje prvenstveno mislim na ranije smještajne kapacitete Klinike za psihijatriju u Banjaluci, što je bilo stvarno sramno. Kako sada stvari stoje, mislim da će se ići sa izgradnjom novih objekata za psihijatrijske klinike u Banjaluci i Sokocu, a uspostaviće se i samostalna forenzička psihijatrijska bolnica, što će dovesti do poboljšanja kvaliteta tretmana forenzičkih pacijenata. Takođe, trenutno radimo na razvoju programa podrške za uspostavljanje zaštićenog stanovanja i zaštićenih kuća u lokalnim zajednicama, koji bi bili alternativa hroničnoj hospitalizaciji naših dugoročnih korisnika. Naravno, poboljšanje infrastrukture samo po sebi ne znači mnogo, ako nije praćeno i razvojem ljudskih resursa, tako da će značajna pažnja u narednom periodu biti posvećena edukaciji i treningu profesionalaca u mentalnom zdravlju, unapređenju timskog rada i multidisciplinarnog pristupa, poboljšanju intra i intersektorske saradnje, prvenstveno sa socijalnim sektorom i službama porodične medicine, ali i sa obrazovnim i nevladinim sektorom.