Lamija Tanović je članica Evropske akademije nauka, a njena profesija je doktor fizike. Jedno vrijeme je paralelno studirala fiziku i filozofiju, u potrazi za mnogim odgovorima.
Putovala je po svijetu, jedno vrijeme čak i živjela vani, ali joj je najljepše u BiH. Za sebe kaže da je veoma temperamentna i da je ranoranilac.
"Ne znam je li to stvar mog metabolizma ili su me tako naučili kada sam bila dijete. Nekako se znao red. Nikada se nije išlo u krevet prekasno i uvijek se dizalo rano. Ja i dan-danas gotovo nikad ne prespavam šest ujutro. Možda nekad u zimskim satima kada je mračno, ali čim dođe dnevno svjetlo, ja se budim. Mogu da legnem i u zoru, mada mi se to rijetko desi, ali ustajem uvijek jako rano", kaže Tanovićeva.
Dodaje da ujutro obavezno doručkuje.
"Taj dio je od djetinjstva isti, šolja bijele kafe sa komadom hljeba namazanim puterom. Ako to ne pojedem, kao da nisam doručkovala. Zatim krene ostatak programa za taj dan", kaže Tanovićeva.
Na poslu je oko devet sati.
Na posao sa dvije-tri torbe: "Čak i prije posla nešto stignem pregledati od obaveza za taj dan na Prirodno-matematičkom fakultetu gdje predajem fiziku. Na posao uvijek nosim dvije-tri torbe. Imam predavanja u 11 sati i prije toga nastojim dobro da se pripremim, pregledam neke slajdove. Inače ne zgubidanim po fakultetskom bifeu, ne ispijam kafe", kaže Tanovićeva.
Ističe da jako malo ima vremena za sebe.
"To je zimi. Volim otići na Bjelašnicu malo da proskijam i to obično idem rano. Gore sam prije devet. Skijam nekih dva sata, jer u mojim godinama se ne može ni duže. Vikendom vodim unuka. Radnim danom idem sama", priča Tanovićeva.
Vraćamo se na profesiju koju je odabrala i period kada je paralelno sa fizikom studirala i filozofiju.
"Ovdje se sve nešto u jednačinama tumači. Ispiše vam ih profesor pa vi sada mislite šta je time želio reći. Vrlo su malo narativne naše profesije, matematika, fizika. I meni je nedostajalo tu nekih objašnjenja. Recimo, šta hoće Hajzenbergove relacije neodređenosti ili šta predstavlja Debroljeva relacija. To su vrlo važne relacije u mikrosvijetu i mislila sam da to naučna filozofija može da objasni", kaže Tanovićeva i nastavlja:
"Kada sam bila treća godina fizike u Sarajevu, upišem i filozofiju. I tada ste morali upisati još jedan predmet pod B i ja sam odabrala njemački jezik, ali na Filozofskom fakultetu tražene odgovore nisam dobila. Tamo je ipak bila druga, ljepša, opuštenija atmosfera. Ovdje je bila prilično sumorna. Svi se bave nekim ružnim i teškim stvarima, jednadžbama", prisjeća se Tanovićeva.
Posjetom na Prirodno-matematički fakultet smo morali konstatovati da ni danas nije atmosfera ništa drugačija. Nema smijeha studenata, svi su u nekim grupicama zadubljeni u skripte.
"Pa jeste, iako stalno povlačim studente za rukav da razgovaraju, pitaju šta im nije jasno. Znate, nisu naučili da pitaju u osnovnoj, srednjoj školi i onda je kasno da se to promijeni na fakultetu", kaže Tanovićeva.
U inostranstvu knjige jednostavnije: Činjenicu da djeca, srednjoškolci iz BiH, koji odu u inostranstvo pokažu izvanredno znanje i pored svih manjkavosti sistema u kojem su se obrazovali, Tanovićeva tumači:
"Mi u stvari ovdje imamo vrlo loše uslove studija, obrazovanja. Kada dođete vani vi se ubacite u uslove koji su fantastični. Naprosto oni od vas naprave puno boljeg nego što jeste. I ja sam 'skitala' po svijetu i ne mogu se porediti ove naše siromašne laboratorije s onim što vam nude vani. Radili biste dan i noć", kaže Tanovićeva.
Ističe da su u inostranstvu knjige jednostavne, a udžbenici zanimljivi za čitanje.
"Kod nas je dosadno. Ja gledam moje knjige. Hoću nanovo da prerađujem. Uzmete američku knjigu, ona je prelijepa da se po njoj radi. Sve su vam slike jasne. Sada ove nove imaju CD-ove. Naše i ruske knjige su najgore moguće. Sitno pisano, dosadno, ne drži vam se u ruci", objašnjava Tanovićeva.
Smatra da je socijalizam od obrazovanja u BiH napravio oblast kojoj se posvećivala pažnja.
"Ljudi su tada shvatili, pogotovo što socijalizam nije imao šta drugo da da. Niste imali roditelje sa fabrikama, livadama. Prema tome, niste mogli ostaviti potomcima ništa sem dobrog obrazovanja. Malo je ko imao čak i pristojnu kuću. Moglo se živjeti samo od profesije. I mi smo to dobro savladali, doktorat ili dobar zanat", priča Tanovićeva.
Prema njenim riječima, poslije rata "prepustili smo tu oblast da je neko drugi dizajnira za nas".
"Nama je prvo Dejton izdizajnirao sve, tu niste mogli ništa mijenjati. Onda je došla nekakva vlast koju smo doduše mi birali, ali nesvjesni šta će nam napraviti. I oni su napravili katastrofu. Nikada nisu stavili kao prioritet obrazovanje jer boli njih briga za to. Evo i sada kada je ulazak u Evropu, kada za svoje građane treba da obezbijede bezvizni režim, oni neće da se dogovore oko nekoliko tričavih zakona. Neće, jer oni odu na svaki službeni put. Još im država to plati i oni nemaju probleme sa vizama. Imaju pare za ta putovanja. Šta ih briga za građane", ogorčena je Tanovićeva.
Kaže da su za to stanje odgovorni i naši protektori, tačnije međunarodna zajednica.
"Zašto niko od njih nije rekao: 'Vi ćete bolje glasati, ako ste bolje obrazovani. Bolje ćete razumjeti stvari ako nemate nepismenih'. Šta znaju ljudi u zabitima, selima, šta je Evropa", kaže Tanovićeva, koja je na čelu Liberalno-demokratske stranke BiH.
Upitali smo šta je za nju politika, s obzirom na to da je lider jedne stranke.
"Meni je politika višak, blamaža, sramota da se time bavim. Imam sve što mi treba. Znači, ljudi kojima je to sve možda se ponašaju neodgovorno. Meni je to samo teret i velika žrtva. Ja imam i profesiju i materijalno sam osigurana i ništa mi od toga ne treba. Naprotiv, meni je to samo trošak. Ja stalno trošim na svoju stranku. Afirmacija - sve što sam mogla, to sam učinila kroz svoj profesionalni život. Možda kada bi bilo više onih koji ulaze u politiku, zato što žele nešto da poprave, promijene, bilo bi bolje", kaže Tanovićeva.
Vratili smo se na njen privatni život.
Voli kućne poslove: "Nakon radnih obaveza, kada dođem kući, odmaram se poslovima domaćice. Zaista ih volim raditi, skuhati, pospremiti, ispeglati, usisati. Peglam obično uz TV, često skuham ujutro ili naveče nešto. Vijesti slušam Slobodnu Evropu, neprestano, uvijek uz nešto. Nikada ne sjedim i gledam TV i sjedim i slušam radio. Volim i da šijem. Stignem to sve, samo treba dobar menadžment", kaže Tanovićeva.
Ističe da nema nikakvu pomoć u kući, osim muža koji joj nešto pomogne.
"Recimo, ako treba nešto teško ponijeti, a nekad i usisati. Meni niko ne dolazi i ne sprema po kući. Ja to sve radim sama, relativno uspješno. Nije to neki dvorac tamo, ali dobro je. Čak i mojoj familiji operem i opeglam veš. Tu i tamo naše kćeri. Jedna je udata i ima svoj dom. Naša mlađa kćerka je bila odsutna i sada ponovo ide", priča Tanovićeva.
Kaže da su joj salate omiljeno jelo.
"Volim salate. Zapravo, prvo volim paradajz. Ne znam kako bih živjela bez njega. Sve što pravim sa svježim paradajzom meni je najbolje jelo. Volim i morsku hranu, razne vrste riba, mada ih nešto ne volim praviti jer uvijek se mirisi pomiješaju. Ne volim teška jela. Imam odmah probleme sa stomakom. Ne volim ni jesti van kuće. Radije ću ponijeti sendvič nego jesti vani, jer uvijek je to neka druga kuhinja. Mislim da sam naslijedila neke probleme sa stomakom od nekoga iz familije", kaže Tanovićeva.
Pojašnjava da je njena nena imala probleme sa stomakom.
"Onda moram voditi računa šta jedem. Kuham sve živo od supa, čuda, dolmi, sve filujem, pečem meso, krompire. Pitu isto napravim, doduše ne razvijam jufku, nemam vremena, nego kupim jufku. Pravim razne špagete, lazanje. Ne pravim teška bosanska jela. Baklavu nikada nisam napravila. Uvijek se nađe neki komad. Kolače napravim. Eto, sve standardno", kaže Tanovićeva.
Ističe da veoma voli muziku.
"U kuhinji je jedna moja mala linija koja je uvijek upaljena. Dok se vrtim po kuhinji, nešto perem, ja sebi pustim ozbiljnu muziku. To je za ove mlade generacije vjerovatno čudno. Volim operne arije, Belinija, dijelove iz 'Traviate'", priča Tanovićeva.
Interesovala ju je i arhitektura: Upitana kada je zapravo zavoljela fiziku, Tanovićeva kaže kako je uvijek voljela ono što je teško.
"Fizika mi se činila dobra kombinacija. Htjela sam i arhitekturu da studiram, ali onda kad sve parametre složite ja sam u tom momentu bila zavisna od stipendije. Moj tata je umro godinu prije. Moja mama je ostala sa dva studenta. Jedna je bila na studiju ovdje u Sarajevu, a druga u Beogradu. I sada je trebalo da ja, kao treća, idem negdje. Htjela sam da idem u Zagreb, znala sam da je to stariji, kvalitetniji, bolji univerzitet. Imala sam knjige tih profesora. Htjela sam tamo studirati, ali nisam mogla", priča Tanovićeva.
Dodaje da je otišla da se upiše.
"Ponijela sam dokumente, obišla zgradu nekoliko puta, hoću li predati, neću. I onda sam presjekla i rekla: 'Ne'. Kako će biti mami. Jedna u Beogradu, druga u Sarajevu, treća u Zagrebu. Odlučila sam se ipak za Sarajevo, brže sam mogla doći mami. Završila sam fiziku, a filozofiju nisam jer, kao što sam rekla, tamo sam išla po odgovore", rekla je Tanovićeva.
Osvrnuli smo se i na Bolonjski proces kod nas.
"Sa Bolonjom je napravljen apsolutni haos jer na vrijeme nije implementirala država, a to je državni projekat. Kod nas je spuštena na nivo entiteta, kantona, univerziteta, sve je krenulo naopako. Smisao Bolonje je harmonizacija visokog obrazovanja. Da to bude uporedivo i to nismo u stanju uraditi na teritoriju jedne državice, a hoćemo da se harmoniziramo s Evropom. Ne mogu se zapošljavati sa Bolonjom dok se ne donese novi zakon o kvalifikacijama", smatra Tanovićeva.
Ističe da je puno putovala, dosta toga vidjela, ali je uvijek mislila da je ovaj naš kraj posebno lijep i zanimljiv.
"Da sam htjela da živim, bilo je barem pet zemalja u svijetu gdje sam mogla da ostanem, ne samo poslije rata već i prije. Nikada me to nije privlačilo. Uvijek sam rado odlazila tamo negdje da završim nekog posla i vraćala se. Meni je uvijek ovdje bilo najljepše. Nigdje nije bilo ljepše, toplije zemlje, zanimljivijih, boljih ljudi nego ovdje", kaže Tanovićeva.
Dodaje da sada izbjegava putovanja.
"Kad god treba negdje da putujem smišljam kako da ih izbjegnem, čak i čudne destinacije, recimo trebala sam ići u Svazilend na jugu Afrike, a prije toga u Kostariku", kaže Tanovićeva.
Za kraj smo je upitali šta može da je razljuti.
"Uuu, svašta. Ja sam vrlo temperamentna osoba i stalno se ljutim. Evo, ljutim se kod nas na fakultetu zbog mnogih stvari. Pokušavam to da promijenim do jedne granice, ali kada shvatim da ne mogu, onda se nema tu šta uraditi, a ne želim da maltretiraju, a odživjela sam dugačak, častan život. Nervira me naša politika, moja ulica, čim izađem imam potrebu da nađem metle i da dam svakome da je mete, toliko je smeća. Sitnice me nerviraju", kaže Tanovićeva.
Lična karta
Datum rođenja: Imam rođendan kad i planeta Zemlja - 22. april 1947. godine
Bračno stanje: sretno udata, majka dvije kćerke
Stručna sprema: doktor nauka, diplomirala fiziku, magistrirala tehničku fiziku, doktorirala fiziku, objavila neke radove. Čak su me primili u Evropsku akademiju nauka. Eto, imam neke trofeje u životu, što je prilično normalno za dugačak život
Hobi: skijanje, volim šivati kada stignem, čitati
Karijera: Da vam pravo kažem ja se smatram uspješnom u životu. U mom poslu ja bih, da sam bila bilo gdje drugdje, bila uspješnija. Uslovi su ovdje bili strašni za ovaj moj poziv
I kao dijete voljela školu
Lamija Tanović kaže da je obožavala ići u školu.
"Imala sam dvije starije sestre i prije su nas na čudan način upisivali. Išla je učiteljica i popisivala djecu, ko je dorastao. I ja sam dvije godine prije, sa pet godina, molila da me upišu, ali nisu htjeli. To im nikada nisam oprostila", priča Tanovićeva.
Dodaje da je bila beskrajno tužna što je nisu upisali ranije.
"Krenula sam kasno, sa punih sedam godina, a ranije sam sve naučila i pisati i čitati. Meni nije bilo dosadno u školi. U Zenici sam završila osnovnu, zvala se 'Ivan Goran Kovačić', sada je 'Musa Ćazim Ćatić'. Imala sam krasnog učitelja Faika Islambegovića", kaže Tanovićeva.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.