Banjalučku dječju fotografkinju Lenku Keleman, koja je i ranije više puta pokušavala da se ozbiljnije bavi ovim poslom, ali je ubrzo gubila volju, rođenje kćerkice Natalije trajno je vezalo za fotoaparat.
Od malih nogu maštala je da bude modni dizajner, zbog čega je završila školu za modne kreatore u Novom Sadu i upisala studije dizajna, a zatim i dizajna enterijera u Rusiji, ali je, kaže, njen mali anđeo zaslužan za ovo što je postala.
"Njeno rođenje dalo je smisao i uokvirilo i spojilo sva moja znanja vezana za dizajn enterijera, za kreiranje odjeće i fotografiju. Ona je moja zvijezda vodilja i poslije toliko lutanja po svijetu i traženja sebe u raznim profesijama, napokon imam jasan put i cilj kojim me vodi moja kćerkica, a moja majka je anđeo čuvar koja me prati i pomaže mi kada padnem i posustanem. Sigurna sam da danas ne bih bila ovo što jesam da ona nije bila toliko istrajna", navodi Kelemanova.
Objašnjava kako je fotografijom počela da se bavi još u djetinjstvu, ali je neke profesionalne navike stekla na fakultetu, gdje joj je to bio obavezan predmet.
Ipak, u to vrijeme sve se svodilo na fotografisanje drugarica ili kaktusa, kojim je, kaže, bila opsjednuta.
U međuvremenu je postala mama i fotografišući kćerkicu shvatila je da su mališani modeli kojih se ne može zasititi.
"Znajući moje mnogokratne pokušaje da se bavim fotografijom i da sam svaki put odustajala, majka mi je pružila veliku podršku, smatrajući da je to ono pravo i da ću sigurno da istrajem, jer prije svega imam savršenog modela - moju Natali", govori Kelemanova.
S obzirom na to da su djeca poprilično nestašni "saradnici", priznaje da je tek nedavno shvatila koliko su je naučila strpljenju.
"Moji modeli stvarno su zahvalan auditorij za rad. Sami poziraju, ne moraš da im govoriš namjesti se ovako ili onako, a poslije svakog snimanja, pogotovo kad je mnogo djece, toliko napunim baterije pozitivnom energijom da nekoliko dana imam osjećaj da letim", govori ona.
Dužina snimanja, kaže, zavisi od samog djeteta i njegovog uzrasta, ali se kreće od pola sata do sat, ako pozira jedno dijete, ili 15 do 20 minuta ako učestvuje više djece.
Što se tiče kontakta sa zainteresovanim roditeljima, sve počinje na njenoj Facebook stranici i uglavnom su mame te koje se javljaju i raspituju se za detalje.
U ponudi su, kaže, tri opcije fotografisanja - napolju, u kući kod njih ili studijska fotografija sa postavljenom scenom i tematske fotografije osmišljene samo za njih.
Iako je fotografija veoma lijepa i vrijedna uspomena, priznaje da mnogi ljudi njene usluge sebi ne mogu da priušte.
"Cijena fotografije kod nas je toliko potcijenjena da kada vidim koliko fotografi u svijetu zarađuju, shvatim u kolikoj smo mi krizi. Većini ljudi je to što ja radim preskupo, ali to su ljudi koji razmišljaju o trenutnom. Ne razmišljaju o tome kao o novcu koji je uložen u budućnost. Svi mi roditelji kupujemo neke krpice iz kojih dijete izraste i igračke koje vrlo brzo dosade, a onda prođu godine, naše dijete odraste. Fotografija ostaje za cijeli život i vama i drugim pokoljenjima. Kada tako sagledamo stvari, onda je to vrlo jeftino. Inače, cijena mog fotografisanja kreće se od 50 KM pa naviše, u zavisnosti od želja i mogućnosti", navodi Kelemanova, koja je nedavno snimila fotografije za novogodišnji kalendar, gdje su pozirali mališani njenih prijateljica i djeca koja su prošla kasting.
Priča kako je u svijetu, pogotovo u Americi, fotografija veoma cijenjena, zbog čega fotografi prate ljude kroz cio život, počev sa nekom "love story", a zatim slijedi vjenčanje, trudnoća... Kaže da je trenutni bum fotografija na porođaju, za koju tvrdi da kod nas nikad neće zaživjeti, iako smatra da je neprocjenjiva.
"Ono što se nadam da će da zaživi je fotografija novorođenčadi u periodu do 14 dana od rođenja, tada u suštini samo spavaju. Ja, nažalost, nisam još imala to iskustvo, ali se nadam da ću i to uskoro da ostvarim, jer sam prije nekoliko dana postala tetka dvjema slatkim malim bebicama, blizancima", navodi ona.
Objašnjava da se kod nas fotograf uglavnom angažuje kad su u pitanju neka veća dešavanja, kao što su rođendani ili krštenja.
I to je, govori, jako lijepo, jer ti svečani trenuci u životu svakog čovjeka igraju veliku ulogu, ali njena ideja je malo drugačija.
"Malo ko od nas kući ima profesionalne fotografije iz svakodnevnog života, u nekoj opuštenijoj varijanti. Pogotovo mame koje vole da sređuju djecu, na tim slavljima nemaju vremena da ih presvlače u 100 odjevnih kombinacija, a svi bismo da imamo što više fotografija sa svim tim slatkim stvarčicama na koje nerijetko trošimo više novca nego na sopstvene potrebe, a djeca tako brzo rastu", navodi talentovana Banjalučanka.
Dodaje da za narednu godinu ima mnogo planova, među kojima je i prva izložba, a trenutno radi na jednom projektu koji ne želi da otkrije, ali je sigurna da će biti uspješan.
Anegdote
Rad sa djecom ne može da ne bude zanimljiv i smiješan. Kelemanova priznaje da su anegdote česte.
"Najsvježije što pamtim je sa posljednjeg snimanja. Jedan dječak koji je tek počeo da sjedi radi bolje sigurnosti sve vrijeme se držao za curicu koja je nekoliko mjeseci starija od njega. To je bilo tako slatko. Ipak, najzanimljivije anegdote su vijanje djece na snimanju. Potrebno je zaista mnogo snage da se trčkara za njima i nerijetko poslije nekih većih setova imam upalu mišića. Da je tako svaki dan, ne bih imala potrebu da idem u teretanu", navodi ona.
