Lipicaneri su svjetski poznata pasmina konja, nastala je 1580. godine u Lipici u Sloveniji.
Danas ih je u svijetu oko 8.000, čime se stekao uslov da ova vrsta koju odlikuju odlične opšte osobine sa izraženom atletskom građom i ljepotom bude nominovana za zaštitu kao nematerijalno kulturno dobro čovječanstva, prenosi Srna.
Zajedničku nominaciju 2018. godine pokrenuli su Slovenija, Hrvatska, Mađarska, Rumunija, Slovačka, Italija, Austrija i BiH.
Direktor Ergele "Vučijak" Miroslav Milanković izjavio za Srnu da očekuje da će ovo preduzeće, koje je od osnivanja 1946. godine do danas imalo mnogo i dobrih i loših trenutaka u svom funkcionisanju, zahvaljujući nominaciji uspjeti da se održi i za naredne generacije.
"Sama nominacija znači očuvanje ergele. Po tipizaciji grla koja je urađena iste godine kada je pokrenuta nominacija kod UNESKO-a naši konji su čistokrvni lipicaneri, čime se ne može pohvaliti ni sama Lipica, koja ima više linija i rodova, ali u dvojnom sistemu ergela - privatni uzgoj, dok smo mi sve uspjeli samostalno na samoj ergeli" , istakao je Milanković.
Milanković je napomenuo da ulaskom u vlasništvo Vlade Republike Srpske, kao i od 2015. godine i dobijanja statusa javne ustanove u Ergeli "Vučijak" kreće pozitivan trend u razvoju, a uslovi rada za zaposlene i život lipicanera podignuti su na viši nivo.
Vlada Republike Srpske je, kaže on, ispunila sve što im je obećano, riješeni su imovinsko-pravni odnosi, radnici imaju redovna primanja, u toku su završni radovi na krovnoj konstrukciji na objektu za smještaj kobila. Ipak, potrebno je još dosta ulaganja u objekte i mehanizaciju, ali i sam spoljašnji izgled ergele kako bi se ona mogla pojaviti na tržištu kao ozbiljan turistički potencijal koji samostalno obezbjeđuje dio svojih prihoda.
"Imamo veliki spisak želja, podrška republičke Vlade postoji, ali ne u dovoljnoj mjeri da bi se krug ergele i objekti doveli u stanje da posjetioci na prvi pogled požele duže ostati ili ponovo doći. Trenutno nemamo za ponuditi neke sadržaje, izuzev jahanja i iznajmljivanja kočija", pojasnio je Milanković.
On je ukazao da im osim većeg budžeta nedostaje i školovani kadar, prije svega za rad sa konjima za jahanje, nova oprema jer još uvijek koriste sedla iz vremena bivše Jugoslavije i nova mehanizacija za obradu zemljišta.
"Imamo predjele koje bi mnogi rado poželjeli, sami u potpunosti obezbjeđujemo zrnastu, kabastu i koncentrovanu hranu. Snalazimo se na različite načine onim čime raspolažemo, a uz malo više sluha i ulaganja moglo bi biti daleko bolje", kaže Milanković.
Prateći iskustva ergela iz drugih zemalja u pružanju usluga iz oblasti obrazovanja, turizma i ugostiteljstva, kao i organizovanja rekreativno-medicinskih aktivnosti iz Ergele "Vučijak" poručuju da je dio rješenja možda i u nekoj vrsti javnog partnerstva sa drugim zainteresovanim privrednicima.
"Imamo 20 hektara zemljišta u našem vlasništvu. Uz odobrenje Vlade Srpske mogao bi se dio ustupiti za izgradnju ugostiteljskog objekta čime bi i ponuda ergele bila veća i zanimljivija. Sa ulaganjem pet do šest miliona KM kapitala ovaj bi posjed zablistao", ističe Milanković.
Još jedan od problema sa kojim se suočavaju je i nepostojanje pravilnika o izgledu pasoša za kopitare na nivou BiH zbog čega nijedno grlo ne mogu prodati izvan granica BiH.
"Imali smo zainteresovanog kupca preko koga bi nekoliko naših konja otišlo u Francusku, Englesku i Njemačku, što bi nam bila ne samo finansijska injekcija već i izuzetna reklama, ali kako sada stvari stoje na Zapad ne možemo dalje od Gradiške", pojasnio je Milanković.
Lipicaneri sa prnjavorske ergele svoje mjesto našli su u sastavu jedinice Žandarmerije MUP-a Srpske. Šest grla ove prestižne rase konja angažovano je u konjici.
Odluku o upisu tradicije uzgoja konja lipicanera na listu svjetske baštine UNESKO-a trebalo bi donijeti početkom idućeg mjeseca. Na zasjedanju Međuvladinog komiteta za očuvanje nematerijalne baštine biće razmatran i prijedlog za uvrštenje Nevesinjske olimpijade u registar najbolje prakse očuvanja.
Iz Republike Srpske za sada su na UNESKO-ovoj listi nematerijalnog kulturnog nasljedstva upisani zmijanjski vez i branje trave ive na Ozrenu.