Dragoljub Davidović, gradonačelnik Banjaluke, za koga s razlogom kažu da je zaslužan za dinamičan napredak grada na Vrbasu, u potpunosti je posvećen svom poslu i obavezama koje ima prema gradu i građanima.
Povjerenje građana, koji su ga dva puta izabrali za prvog čovjeka Banjaluke, kaže da je najveći motiv koji mu daje energiju da sa zadovoljstvom, što je moguće bolje, odgovornije i organizovanije, pristupa svom poslu.
Radni dan gradonačelnika počinje veoma rano, a zbog brojnih obaveza završava veoma kasno, nekada i oko 23 časa.
"Posao koji radim je medalja sa dvije strane. Ovo jeste javna funkcija, jeste da čovjek postaje javna ličnost, međutim, postoji i druga strana medalje tog posla, u kome se nekada nailazi na kojekakve probleme iz raznih oblasti, koje treba odgovorno rješavati. Nastojim da, koliko to okolnosti dozvoljavaju, posao radim odgovorno i na organizovan način", kaže.
Svaki njegov radni dan unaprijed je pripremljen i dobro isplaniran.
"Ne želim doći na posao, pred moje saradnike, a da nisam spreman, da ne znam o čemu treba da razgovaramo i da nemam dovoljno informacija iz različitih oblasti, a naravno da sve to treba pripremiti. Taj radni dan u pravilu počinje oko 7.30, kada dolazim na posao, jer radno vrijeme gradske administracije počinje u osam. Sa svojim saradnicima, odnosno načelnicima odjeljenja i privrednih odsjeka, već negdje oko 7.45 imam sastanak, na kome analiziramo probleme i izvještaje koje imamo za prethodni dan", objašnjava Davidović.
Važna komunikacija s ljudima
Na tom sastanku gradonačelnik sa saradnicima razmjenjuje sve informacije o značajnim dešavanjima u gradu, koje su prikupili za prethodna 24 sata.
"Poslije sastanka slijedi niz drugih aktivnosti, od obaveza koje imam prema Skupštini grada, organizaciji rada gradske administracije, jer istovremeno rukovodim i gradskom administracijom, zatim komunikacije sa institucijama RS, s gradskim institucijama, a tu su i komunikacije s privrednicima i svim ljudima koji se po bilo kom osnovu obrate, a što spada u moju nadležnost", kaže gradonačelnik.
Priznaje da se mnogo ljepše osjeća kada ode negdje na teren, nego kada radni dan provede u svom kabinetu.
"Zato mi nije teško otići i u mjesne zajednice, kada je usvajanje budžeta, ili na neka druga mjesta među ljude", navodi gradonačelnik, koji na poslu insistira na disciplini, ljubaznom ophođenju prema građanima i na korektnom radu. Krajnji cilj je, kaže, "idealan službenik".
Posao gradonačelnika se ne može svesti samo na osam sati radnog vremena, budući da je grad složen mehanizam koji funkcioniše 24 sata.
"Taj radni dan se obično završava ovdje u zgradi Administrativne službe grada, između osam i 10 sati uveče, a nekada, kada se dešavaju sportske, kulturne ili nekakve druge manifestacije, gdje se kao gradonačelnik moram pojaviti, radni dan traje mnogo duže", objašnjava Davidović.
Smatram da svako ko obavlja javnu funkciju mora da se posveti i komunikaciji s ljudima.
"Mislim da načelnik opštine koji se zatvori u svoju kancelariju i smatra da će tu donositi najbolja rješenja, ne komunicirajući s ljudima, veoma griješi", navodi Davidović.
Slobodno vrijeme uz suprugu i kćerke
Posao gradonačelnika, koji je dinamičan, zahtijeva veliku koncentrisanost.
"Naravno to ponekad umori, ali kako imam mnogo energije i ne treba mi mnogo vremena za odmor, za sada uspijevam da izlazim na kraj i da se uspješno nosim sa svim tim obavezama", objašnjava Davidović, dodajući da je za uspješan rad zaslužna i veoma dobra saradnja, koju je u oba mandata imao sa Skupštinom grada.
Zbog nedostatka slobodnog vremena, a bilo je godina kada nije koristio niti jedan dan godišnjeg odmora, gradonačelnik je, kako priča, morao da se odrekne mnogih aktivnosti i navika. Slobodno vrijeme najradije provodi sa suprugom Milenom i kćerkama Jelenom i Nevenom.
"Volio sam pješačiti, voziti bicikl, šetati, otići u kafanu s prijateljima, ali sam jednostavno zbog posla te stvari morao zaboraviti i o njima više i ne razmišljam. Ako imam cijeli vikend slobodan, a ne sjećam se kada sam posljednji put imao subotu i nedjelju da sam potpuno bio slobodan bez ikakvih obaveza, onda najviše volim to vrijeme provesti s porodicom i s prijateljima, koji su mnogo uskraćeni mojim prisustvom na raznim druženjima", priča Davidović.
Čak i kada ima dva slobodna dana, ukoliko se u gradu desi nekakva neuobičajena situacija koja zahtijeva brze intervencije i preduzimanje određenih mjera, neophodno je da gradonačelnik bude na raspolaganju.
"Ja sam istovremeno i komandant gradskog Štaba Civilne zaštite i u toj funkciji isto tako moram uvijek biti dostupan. Dakle i kada sam slobodan moram biti na raspolaganju, jer je to moja obaveza, do koje držim", priča.
Kliješta prva igračka
Voli da ode na imanje oca u Mrčevce, kod Aleksandrovca, gdje je rođen.
"Ako imam vremena, volim da u stanu nešto uradim i popravim, a rado odlazim i na imanje mog oca. Tamo imam više mogućnosti da se opustim i da nešto više uradim od fizičkih poslova", navodi Davidović.
Kaže da uvijek ima na umu obavezu prema ljudima koji su ga kao predstavnika SNSD-a izabrali za gradonačelnika na izborima.
"Smatram da bi bilo neozbiljno da mi uvijek nije u mislima prisutno pitanje 'šta će reći ljudi koji su me izabrali', da li sam uradio nešto dobro ili loše i to je ta obaveza koja me najviše motiviše u radu", navodi gradonačelnik.
Najveći problem mu predstavlja kada ne može izaći u susret svim ljudima kojima je pomoć potrebna.
Osnovnu školu Dragoljub Davidović je završio u Laktašima, a srednju Elektrotehničku školu u Banjaluci, gdje je za vrijeme školovanja bio jedan od najboljih učenika.
"Prijemni ispit na Elektrotehničkom fakultetu sam položio u Beogradu, ali sam se iz nekih drugih razloga opredijelio za Sarajevo, gdje sam završio Elektrotehnički fakultet", priča.
Još od djetinjstva interesovalo ga je sve oko struje, a kako su njegov djed, otac i stric bili zanatlije, tako su kliješta bila prva Davidovićeva igračka.
"U drugom razredu osnovne škole već me prilično interesovalo sve oko elektrike, pa sam već krajem osnovne škole znao da želim da idem u tom smjeru", kaže Davidović.
U preduzeće "Elektroprenos" došao je kao pripravnik, a od 1981. godine je radio kao tehnički rukovodilac EP-ovog pogona u Banjaluci. Četiri godine kasnije postaje direktor banjalučkog OUR-a u "Elektroprenosu", a 1992. godine, osnivanjem "Elektroprivrede Republike Srpske", dolazi na mjesto direktora "Elektroprenosa Banjaluka".
Davidović priča da je radeći u "Elektroprenosu" mnogo vremena provodio na terenu odvojen od porodice.
Supruga mu kupuje odijela
Gradonačelnik kaže da voli da čita knjige, a najviše literaturu iz struke, te istorijske knjige.
"Pročitao sam mnogo knjiga. U posljednje vrijeme volim da otvorim neke knjige iz struke, da ih prelistam i podsjetim se na vrijeme kada sam ih čitao. I sada ponekad prelistam knjige Branka Ćopića, koje me odmaraju, na primjer 'Bašta sljezove boje'", priča Davidović.
Za odlazak u kupovinu sa suprugom zbog previše obaveza, uglavnom, nema vremena, pa i brigu o kupovini odijela prepušta supruzi Mileni.
"Supruga mi uglavnom kupuje odijela, jer za to nemam vremena. Onda i kada odete u trgovinu, opet vas primjećuju ljudi, pa kada kupite nešto jeftino, ljudi kažu da foliram, a ako kupim nešto skupo, onda kažu odakle mu novac i tako je uvijek", šali se gradonačelnik.
Rado prošeta gradom, kao običan čovjek jer mu, kaže, obezbjeđenje nije potrebno.
"Zadovoljstvo mi predstavlja da prisustvujem manifestacijama koje se održavaju u Banjaluci. Mogu kroz ovaj grad da prolazim uzdignute glave i bez bilo kakvog straha, ne treba mi obezbjeđenje. Volim u grad izaći kao običan čovjek, kao građanin. Istina, nekada građani iskoriste tu priliku da porazgovaraju sa mnom o svojim problemima, a tu imam takta i zaista nikada ne reagujem nervozno, saslušam svakoga i ako mogu šta da im pomognem, zašto da ne", priča Davidović.
Podjednako voli svaki dio grada Banjaluke, ali se najugodnije osjeća kada ode na Banj brdo, u Park "Mladen Stojanović" i u Trapiste.
"Veoma mi je ugodno na Kastelu u 'Kazamatu', a u Banjaluci sada imate zaista mnogo lijepih restorana u kojima je veoma prijatno, kao što su restorani u akva parku, te mnogi drugi", kaže.
Jede jedanput dnevno
Što se tiče vještine u kuhinji priznaje da se ne snalazi baš najbolje.
"Moje znanje se u kuhinji zadržava na nivou neke salate. Kada sam bio student, stanovao sam sam i onda sam bio prinuđen da obavljam neke kućne poslove. Vrlo dobro se sjećam kada sam u stanu u kome sam stanovao prvi put shvatio da su prozori prljavi, a nisam imao pojma kako se peru. Onda je jedan moj prijatelj sa fakulteta predložio da ih skinemo i u kupatilu operemo i tako smo i uradili", prisjeća se kroz smijeh Davidović.
Govoreći o prehrambenim navikama kaže da jede samo jedanput dnevno.
"Među prijateljima sam poznat po tome da ne jedem mnogo. U prosjeku jedem jedanput dnevno. Jako volim voće i povrće, što je obavezno dopuna tom obroku. Inače, zbog posla naprosto nekada ne stignem jesti."
Kraj dana, gradonačelnik rado provodi uz TV, gledajući film, kada mu to vrijeme dozvoljava.
"Ako je to 10 sati uveče, onda obično ima dobrih filmova i uvijek se može nešto izabrati i nije mi žao da i do jedan sat noću ostanem uz TV, gledajući film, a imam naviku i poslije toga da uzmem nešto da pročitam. Nerijetko se desi da na spavanje odem tek oko pola tri", priča gradonačelnik.
Jedan od omiljenih filmova mu je "Maratonci trče počasni krug", a često pogleda i akcione filmove.