Samo na području Banjaluke, prema nezvaničnim podacima, ima oko 3.000 ovisnika, dok se na osnovu indirektnih pokazatelja Zavoda za alkoholizam i druge toksikomanije Kantona Sarajevo pretpostavlja da u ovom kantonu ima od 3.000 do 4.000 heroinskih ovisnika.
Starosna dob mladih koji postaju ovisnici sve više se snižava, navodi Tatjana Maglov, nacionalni koordinator u RS za bolesti ovisnosti.
U službama hitne pomoći posljednjih godina povećan je takođe broj ovisnika kojima se u akutnom stanju ukazuje pomoć, ali su šanse za oporavak nekada minimalne.
"Očigledno je da se dobna granica prvog uzimanja psihoaktivnih supstanci sve više snižava, a za razvoj zavisnosti potrebno je vrlo kratko vrijeme", navodi Maglova.
Prema njenim riječima, u RS ne postoje ni validni podaci o broju liječenih ovisnika, pa čak ni onih koji su umrli od posljedica korišćenja narkotičkih sredstava.
"Još nemamo te podatke jer nemamo registar ovisnika. U RS ne postoje ni podaci o broju umrlih osoba usljed predoziranosti, s obzirom na to da na klinikama nemamo takve slučajeve, nego se oni uglavnom javljaju u službama hitne pomoći, gdje se ne vodi poseban protokol o takvim pacijentima", navodi Maglova.
Ističe da problem predstavlja to što u RS postoje samo dvije ustanove za odvikavanje, od kojih je jedna u Banjaluci, a druga u Doboju.
"Osim ova dva centra, postoji i više nevladinih ustanova, ali to svakako nije dovoljan broj. Činjenica je da bi, s obzirom na to da se sve više ovisnika javlja u ovakve centre, broj ustanova za odvikavanje trebalo da bude veći, a problem predstavlja i nedostatak stručnog kadra, odnosno ljudi koji su obučeni da rade u ovakvim centrima", kaže Maglova.
Dodaje da istočni dio RS nema centre za odvikavanje, tako da u Banjaluku dolaze ovisnici iz Trebinja, Bijeljine i drugih gradova, a da je do kraja 2009. godine u planu otvaranje još tri takva centra na teritoriji RS.
Od euforije tanka granica do smrti
"Nezvanično, bez statistike, možemo reći da se radi o blagom porastu broja takvih slučajeva. U Službu hitne pomoći javljaju se pacijenti zbog prekomjernog uzimanja droge ili se izlazi na teren da bi se takvim pacijentima ukazala pomoć. Uživaoce droga dovode u raznim stanjima, od euforičnih, konfuznih do mrtvih, a najčešća starosna dob ovakvih pacijenata se kreće od 17 do 30 godina", navodi dr Darko Obradović, specijalista urgentne medicine u Službi hitne medicinske pomoći Doma zdravlja Banjaluka.
Navodi da su depresija centra za disanje i smrt najopasnije posljedice koje mogu da nastupe kod ovisnika koji se nađu u urgentnom stanju.
Na Odjeljenju za narkomaniju Zavoda za alkoholizam i druge toksikomanije Kantona Sarajevo trenutno boravi oko 260 pacijenata.
"U toku jedne godine kod nas u sve četiri programa liječenja prođe od 540 do 570 pacijenata", kaže Hajrudin Hasečić, šef Odjeljenja za narkomaniju.
Dodaje da je oko 95 odsto heroinskih ovisnika, a zatim slijede ovisnici o više psihoaktivnih supstanci poput benzodiazepina, tramala, stimulanasa, marihuane i slično.
Svi pokazatelji ukazuju na to da se broj uživaoca ne smanjuje, dok broj ustanova u kojima bi se ovisnici liječili nije dovoljan.
"U Sarajevskom kantonu ima oko 3.000 ovisnika koji svakodnevno uzimaju neku vrstu droga", kaže Samir Ibišević, predsjednik i osnivač Udruženja za pomoć ovisnicima PROI, ističući da su ove brojke tek pretpostavke.
Nakon što je i sam prošao pakao droge, Ibišević je od 1998. do 2001. godine proveo u terapijskoj zajednici u Međugorju. Nakon izlaska iz terapijske zajednice osnovao je Udruženje PROI koje priprema ovisnike za terapijsku zajednicu, a narkomanima koji ne žele da se liječe pružaju pomoć savjetima i edukuju ih o prenosivim bolestima kao što je HIV ili hepatitis i daju im čist pribor.
Terapijska zajednica u Kaknju
Prije tri godine izgradili su terapijsku zajednicu u Kaknju, u kojoj se trenutno nalazi 20 štićenika.
"Svake godine broj štićenika je u porastu. Počeli smo sa dva štićenika, prošle godine imali smo 69, a sad 20. Ove godine smo uveli i psihoterapeute u programe. Imamo radne terapije, imamo farmu i uzgajamo voće i povrće. Težište je na samopomoći. Do sada je oko 15 štićenika uspješno završilo program", navodi Ibišević.
Kaže da je Udruženje PROI u zadnjih godinu fokusirano na prevenciju i smanjenje štete od ovisnosti.
"Organizujemo svake godine trku protiv droge i dijelimo propagandni materijal. Radimo i predstavu u kojoj učestvuju štićenici. Već su nastupali u Sarajevu, Bihaću i Brčkom i imali smo oko 800 gledalaca. Predstava govori o životu ovisnika i cilj je da se ukaže na situacije koje su bitne za nastanak ovisnosti", naglašava Samir Ibišević.
Navodi da Udruženje PROI trenutno ima 250 klijenata koji dolaze u udruženje po sterilan materijal i ne žele nikakav tretman.
"Bitno je da se broj ovisnika koji se odlučuju na apstinenciju povećava i u tome vidimo rezultate našeg rada. Pomažući drugima shvatio sam da pomažem sebi. Prošao sam pakao droge i znam koliko droga može uništiti čovjeka. Zato ću nastaviti da pomažem ovisnicima u odvikavanju od droga", odlučan je Samir Ibišević.
Kako pomoć može da spasi život
Veliki pomak u pomoći ovisnicima u Sarajevu desio se prošle godine otvaranjem Javne ustanove "Terapijska zajednica - Kampus Kantona Sarajevo" u Rakovici kod Sarajeva. U ovoj ustanovi trenutno boravi 31 štićenik, a 10 ih je u prvoj godini postojanja kampusa uspješno završilo program.
Šahim Kahrimanović, šef Službe za pripremno-prijemne poslove pri ovom kampusu, objašnjava da se program ove ustanove prije svega zasniva na iskrenoj i porodičnoj atmosferi, što se pokazalo vrlo uspješnim.
"Klijentima dodatno pomaže ambijent kampusa koji je osmišljen kao terapijska porodica u kojoj vlada pozitivna atmosfera, što dodatno podiže motivaciju štićenika i njihovu spremnost za oporavak. Za provođenje planiranog programa tretmana su zaduženi radno-okupacioni terapeuti, psiholozi, socijalni radnici i sociolozi. U kampusu se organizuju različite radno-okupacione aktivnosti poput sportskih aktivnosti, čitanja, rada na računaru, učenja stranih jezika, art terapije, kako bi klijenti razvili radne navike i vještine koje će im koristiti po završetku tretmana", ističe Kahrimanović.
Jedan od štićenika koji su uspješno završili jednogodišnji program kampusa u Rakovici je Sarajlija Sinan Salijević. On je odlučio da ostane u kampusu još godinu, kako bi volontiranjem pomogao drugim štićenicima.
Salijević priča da je u kampus došao nakon više pokušaja odvikavanja od droge i da mu je osoblje kampusa spasilo život.
"Ovisnik sam 19 godina. Došao sam u kampus jer mi je život bio ugrožen i jer mi organizam više nije mogao podnijeti drogu. Ovdje sam uspio da se skinem, prije svega zahvaljujući ljudskom odnosu koji vlada u kampusu. Svidio mi se taj pristup bez stereotipnih varijanti. Vratio sam porodicu i sad se osjećam dobro. Ljudi su mi ovdje spasili život i želim da im se odužim kroz volontiranje", kaže Sinan Salijević.
Droga se prikazuje kao nešto cool
Drogu je, dodaje Salijević, počeo uzimati iz želje za dokazivanjem.
"Sad se droga prikazuje kao nešto cool, nešto in i svugdje je ima. U moje vrijeme droga je bila mistificirana. Zbog droge mi je bio ugrožen život i bio sam izgubio porodicu. Sad sam napokon na pravom putu i ispravljam greške. U Sarajevu ima previše droge, to je pandemija. Granica se spušta i sad drogu uzimaju djeca od 69 i 14 godina", tvrdi Salijević.
Dvadesetšestogodišnji Antonio Kulić nakon 10 godina ovisnosti odlučio je da ostavi drogu.
"Tek kada sam počeo gubiti porodicu shvatio sam da moram po svaku cijenu prestati s drogom. Bio sam u tri komune prije ovog kampusa u Rakovici i napustio sam ih zbog lošeg odnosa s ovisnicima. Ovdje te cijene i odnos je odličan između štićenika i osoblja. Niko te ni na šta ne primorava i imaš slobodu. Fascinirao me odnos ovdje, jer ljudi pokazuju veliku želju da ti pomognu. Završio sam program ali ću ostati ovdje još godinu da kroz volontiranje pomognem drugima", kaže Kulić.
Šahim Kahrimanović naglašava da za naredne tri godine u kampusu u Rakovici već imaju više od 100 aplikacija ovisnika o drogama.
"To govori o kvaliteti programa. Kampus nije vještačka tvorevina, čovjek se mora kad-tad integrisati u društvo i mi ovdje radimo na tome. Mi potičemo štićenike na obrazovanje i mnogi se odlučuju ovdje da dovrše srednju škole i da upišu fakultete. Pokušavamo da skinemo tu negativnu etiketu s ovisnika i da ukažemo da je to bolest današnjice kao i svaka druga", dodao je Kahrimanović.
Liste čekanja za Centar za odvikavanje "Marjanovac"
U Centru za odvikavanje "Marjanovac" kod Aleksandrovca trenutno boravi oko 50 korisnika, a od toga je oko 25 odsto djevojaka, dok se prosjek starosne dobi kreće oko 25 godine.
Ana Marijana Antolović, koordinator Centra za odvikavanje od ovisnosti "Marjanovic", kaže da u Centru boravi najviše heroinskih ovisnika, te da je za osam godina, koliko egzistira Centar, do sada liječeno više od 300 korisnika. O njima brine devet radnika edukovanih za taj posao.
Kako navodi Antolovićeva, neki od njih su prošli iskustvo ovisnosti, dodajući da je to prednost jer se na ovaj način sami ovisnici identifikuju sa nekim ko je prošao slično iskustvo i u njega imaju veće povjerenje.
"Kapaciteti 'Marjanovca' popunjeni su od početka njegovog rada. Ukoliko su mjesta popunjena, a neko zahtijeva da bude dio zajednice, ide na listu čekanja ili se upućuje u drugu zajednicu", objašnjava Antolovićeva.
Dodaje da ovisnici, koji potraže pomoć u njihovom centru, navode brojne razloge zbog kojih su se navukli na narkotike.
"Dolaze iz problematičnih porodica, gdje su rastavljeni roditelji, a neki od razloga su i nesnalaženje u društvu, dosada ili znatiželja", navodi Antolovićeva, dodajući da to ipak nije pravilo.
Ocjenjuje da je zabrinjavajuća činjenica što im se sve više javljaju dosta mladi uzrasti, dodajući da bi u BiH, kada se u obzir uzme broj ovisnika, trebalo da bude više centara za odvikavanje.
Antolovićeva kaže da su ovisnici u teškoj poziciji i kada dolaze i kada odlaze iz centra.
"Obično se odluče na terapijsku zajednicu kada su umorni od svega. Izlazak iz Centra za njih je takođe težak jer kada jednom dobiju etiketa narkomana, susreću se sa mnogo predrasuda u društvu, pogotovo u manjim sredinama", objašnjava ona.