Uprkos tome što je Mrkonjić Grad kroz burnu istoriju pretrpio dosta materijalne štete njegovi stanovnici su se i u teškim vremenima poput mrava užurbano trudili da oporave i preporode svaki segment njihovih života.
Bili smo u Mrkonjiću, gradu odakle potiču operska diva Snežana Savičić, velikan bh. sevdaha Zaim Imamović, "pjesnik iz naroda" Đuro Stjepanović, i mnogi drugi, koji vole svoj grad, a koji je, sa druge strane, ponosan na njih.
Najljepši i najobjektivniji prizor Mrkonjić Grada imaćete ako se popnete na planinu Oruglu. Uveče, kada se upali gradska rasvjeta i osvijetle prozori domaćinstava, posmatrajući grad, imate utisak da Podoruglu, Brkića Baštu, Zborište i ostala naselja imate na dlanu.
Ako se spustite u sam grad, svaka od frekventnijih ulica dovešće vas do spomenika "čika Pere". Ovako mladi Mrkonjićani zovu kralja Petra Prvog Karađorđevića, po kojem je ovaj grad 1925. godine dobio naziv u spomen kralju koji je pod imenom Petar Mrkonjić 1875. učestvovao u ustanku.
Trg ovog kralja zajedno s parkom, koji se renoviraju, uskoro će krasiti centar grada i postati centralno okupljalište stanovnika.
Centralna ulica u Mrkonjić Gradu nosi ime heroja Sime Šolaje, iz zahvalnosti što je upravo on ustanicima na Veliku Gospojinu 1941. godine oslobodio Mrkonjić.
Najburnije na strmim ulicama je ponedjeljkom, kada je pijačni dan. Tokom ljetnog i zimskog raspusta, kada se omladina slije iz Banjaluke, Novog Sada i drugih gradova regiona i dijaspore, Mrkonjić se pretvara u grad mladih, koji se okupljaju u nekoliko kafića, klubova i u diskoteci.
Uređenjem zelenih površina grad postaje ljepši, a na nekoliko lokacija u cvjetnjacima su ispisani veliki natpisi sa slovima "MG – moj grad".
Brojne stolarske, mehaničarske, ugostiteljske, trgovačke i pekarske radnje prostiru se ulicama nudeći sve što građanima treba.
Međutim, od svih zanimanja, Mrkonjić je najpoznatiji po zanatlijama. Kovanjem metala ovdje se ljudi bave dugo, a njihov najpoznatiji proizvod svakako su kose varcarke. Za jednu ovakvu kosu, kaže zanatlija Đuro Milanović koji izrađuje oko 200 vrsta kovačkih proizvoda, potrebno je izdvojiti 100 KM.
"O kvalitetu mrkonjićkih kosa varcarki dovoljno je reći da one u ljetnim mjesecima odzvanjaju u svim krajevima odakle su dolazili posjetioci Mrkonjića i gdje su odlazili njegovi žitelji", kaže Milanović.
Od poslijeratnog perioda do danas značajno je živnuo i sportski život Mrkonjićana, koji su dobili jednu od najljepših sportskih dvorana u BiH. I mladi i stari skoro svakog puta do posljednjeg mjesta ispune tribine dvorane, kada nastupa njihov predstavnik u Premijer ligi BiH – KK Mladost. Takođe, rekonstruisan je i gradski stadion.
Nekoliko puta godišnje u Mrkonjiću, Podbrdu, Čađavici i drugim okolnim naseljima održavaju se turniri u malom fudbalu, na kojim učestvuje i po nekoliko desetina ekipa iz mrkonjićke, šipovačke, ribničke i drugih opština.
Jezero Balkana, koje Mrkonjićanima tokom ljeta zamjenjuje more, žiteljima ovog grada nudi i solidne uslove za bavljenje sportom. Ovdje prostor za sebe ljeti mogu pronaći plivači, ali i odbojkaši, ljubitelji malog fudbala i košarke, dok se zimi mogu zabaviti skijaši i sankaši.
U gradu podno Lisine u oktobru se održava manifestacija "Dani gljiva", kojoj prisustvuje veliki broj gljivara i ljubitelja prirode iz više zemalja regiona i Evrope, što predstavlja i svojevrsnu turističku promociju Mrkonjića.
U ovom području proizvodi se izuzetno kvalitetan i čist med, što su Mrkonjićani iskoristili za još jednu manifestaciju - "Izložbu pčelarstva", s ciljem popularizacije ove poljoprivredne grane.
Nadaleko je poznata i manifestacija "Dani kosidbe". Ovo područje je poznato i po proizvodnji šljiva, tako da bi zaista bila šteta da ovaj grad nema i manifestaciju "Festival rakije".
U gradu se svake godine održavaju smotre folklora, književne i druge kulturne manifestacije, a ove godine je bila organizovana i skraćena verzija Banjalučkog pozorišnog festivala.