Tuzla i njena okolina opjevani su u nekoliko narodnih pjesama, a jedna od njih kaže kako je Donju Tuzlu opasala guja, međutim sudeći po majskim elementarnim nepogodama Tuzla je posljednjih dana opasana klizištima.
S bilo koje strane da dolazite u Grad soli, dočekat će vas unezvijereni ljudi kojima je majka priroda uništila sve što su godinama marljivim radom stvarali.
Najkritičnije lokacije su na padinama Majevice, a odroni tla u trouglu Požarnica - Kikači - Horozovine uništili su desetine imanja i unesrećili stotinak vrijednih domaćina. U Požarnici nadomak Tuzle, mjesto u koje su se od 2000. godine počeli vraćati Srbi, na nekoliko mjesta su zabilježeni grozni prizori. Crna zemlja progutala je ili uništila devet kuća u zaseoku Janjići, a privremeni krov nad glavom kod komšinice Joke Simeunović pronašle su porodice Vasiljević, Janjić, Simić i Bošnjak.
"U samo pola sata sve je otišlo u nepovrat. Klizište je već počelo nositi moju kuću, a baba i ja smo dozivali upomoć. U posljednji čas nam je pritekla porodica Alić iz Seljublja, koja nas je spasila da zajedno s kućom ne odemo pod crnu zemlju", govori Žarko Janjić, koji je sa suprugom Jovankom uspio spasiti živu glavu.
Spasavanje
U svoju kuću neće se moći vratiti ni Vinka Vasiljević jer se njeno imanje našlo u centru velikog klizišta.
"Otkako sam ostala bez kuće, živim kod komšinice Joke Simeunović. Prihvatila nas je kao najrođenije, ali mi željno iščekujemo informacije o tome kakva će biti naša dalja sudbina", govori ojađena Vinka.
Ugroženim porodicama iz zaseoka Janjići Narodna kuhinja "Immaret" iz Tuzle dostavlja obroke, dok su im uručeni i paketi humanitarne pomoći. U pomoć je pritekao i predsjednik mjesne zajednice Simika Modraković, sveštenik Milan iz pravoslavne crkve u Tuzli, mještani Teočaka...
"Niko nas nije pitao koje smo vjere i kako se zovemo. Ljudi su došli da nam pomognu i na tome im hvala", govori Žarko Janjić.
U zaseoku Vis ispred kuće dočekala nas je Darinka Savić. Od prošlog četvrtka ona i suprug Miloš žive u kući Ljubomira Ivkovića jer se njihova našla na udaru "podzemnih sila".
"Kuća je propala u zemlju pola metra do metar, a sjelina prolazi na nekoliko mjesta u našem dvorištu. Bili smo u kući kad je došlo do pokretanja klizišta. Čuli smo samo pucketanje rogova na kući i istrčali napolje", govori Darinka Savić.
Njena porodica je 1992. godine, s početkom rata u BiH, napustila svoje imanje. Dobro znaju kakav je izbjeglički hljeb. Vratili su se, kako kaže, 2002. godine i zatekli samo temelje kuće u koju su svojevremeno uselili 1985. godine.
"Ubrzo smo obnovili kuću i ponovo bili svoji na svome. Stariji sin je ostao u Bijeljini, dok je s nama mlađi sin. Međutim, ni on nije mogao pronaći zaposlenje pa je otišao u Bijeljinu. Također, moj suprug Miloš radi u Bijeljini i svako jutro iz Požarnice putuje na posao", govori ona.
Dozvole
Od 1975. godine, nakon udaje, živi u zaseoku Vis Požarnica. Kaže kako njena i okolne kuće imaju građevinsku dozvolu. Ali nevolja ne miruje...
"Prije početka gradnje u naše dvorište su došle stručne službe koje su bušile zemljište i dale mišljenje kako je na ovom lokalitetu sigurna gradnja. Nikada u ovih 35 godina, otkako sam ja na Visu, nije bilo klizišta. Ne znam šta će se dogoditi s mojom kućom, ali sudeći po onom što se može vidjeti - život u njoj neće biti moguć", sa tugom konstatuje Darinka Savić.
Privremeni smještaj pronašla je u kući Ljubomira Ivkovića, koji će s porodicom u julu doći iz inostranstva. Darinka i Miloš morat će tražiti drugi smještaj, a nadaju se da će im dobri ljudi pomoći.
U zaseoku Ivkovići u potpunosti je srušena kuća Petra i Ljube Ivkovića. Otac i sin privremeni smještaj pronašli su u Društvenom domu Vis Požarnica, koji je ranije zapaljen u naletu bijesa neodgovornog komšije.
U vrijeme naše posjete nismo ih zatekli u neuslovnim prostorijama Društvenog doma, a komšije nam kažu kako je djed Petar otišao u tuzlanski Dom zdravlja jer ga je ugrizao pas lutalica.
Kuda dalje
U podmajevičkom "trouglu pakla" u potpunosti su uništena naselja Paraći i Horozovine u kalesijskoj općini. Uskim putem iz zaseoka Vis Požarnica moguće se probiti do Kikača, odakle se preko Donjeg Hrasna dolazi do uništenih naselja.
U Horozovini i Paraćima nema više nijednog stanovnika. Većina ih je smještena u Vojnoj bazi na Dubravama, preciznije u kampu "Pegaz", dok je manji broj privremeni smještaj pronašao kod rodbine i prijatelja. Načelnik kalesijske općine Rasim Omerović izjavio je kako u Horozovini i Paraćima neće biti moguć dalji život, a iseljeno stanovništvo kojem je zemlja progutala bogata imanja očekuje adekvatan smještaj i konkretnu pomoć društvene zajednice.
"Ostali smo bez igdje ičeg i vjerovatno nikad više nećemo biti na svojim imanjima. Trenutno imamo krov nad glavom, ali ovo nije rješenje za nas. Možemo ostati mjesec ili dva, ali šta poslije", pita se Elvir Ikanović, mještanin Horozovine, koji s porodicom boravi u Vojnoj bazi Dubrave.
Prije aktiviranja klizišta mještani Horozovine su se okupili u jednoj kući. Njih petnaestak je istrčalo i prešlo na susjedno brdo, a onda su im se kuće pretvorile u prah i pepeo.
"Svaka riječ je suvišna, izgubili smo sve! Teško se mirimo s tim, ali iz ove kože ne možemo", kaže Ikanović.
Majevički "trougao pakla" u Kikačima je progutao mjesno mezarje u naselju Kundakovići, oštetio kuće na Ćivića Brdu i u Gornjim Kikačima.
Situacija i u drugim dijelovima općine Tuzla i Tuzlanskog kantona kada su u pitanju klizišta ništa nije manje dramatična od priča s padina Majevice. Klizišta i dalje prijete, a očajni domaćini s tugom u očima gledaju u imanja koja su im otrgnuta iz srca i duše.
