Sa godišnjim budžetom od 600.000 KM, opština Bosansko Grahovo spada u red izrazito nerazvijenih opština u Federaciji BiH. Pretežno srpsko povratničko stanovništvo susreće se s mnogobrojnim problemima, posljedice rata u ovom gradu još su vidljive, a prethodne vlasti nisu ništa uradile na obnovi grada.
Ovo tvrdi Uroš Makić, novoizabrani načelnik ove opštine i član SNSD-a. Prema njegovim riječima, opština s prirodnim ljepotama, šumskim bogatstvima i vrijednim ljudima mora da krene stazama razvoja i prosperiteta.
NN: Šta najviše muči stanovnike Bosanskog Grahova?
MAKIĆ: Volio bih znati šta to ne muči. Nažalost, Bosansko Grahovo je u toku rata pretrpjelo ono što, vjerujem, nije nijedan grad u BiH. Uništeno je 97,5 odsto stambenog fonda. Rat je davno stao, a narod se slabo vraća jer nema posla, infrastruktura je razrušena. U nekoliko mjesnih zajednica uopšte nema povratka, a u nekima se i ono malo povratnika susreće s velikim problemima.
Sela Tičevo i Preodac nemaju struje već devet godina od kada se narod počeo vraćati, a povratničko selo Donji Tiškovac odsječeno je putno od ostatka opštine jer stanovnici moraju da pređu granicu s Hrvatskom nekoliko puta da bi došli do središta opštine. Muku mučimo i s prevozom đaka. Jedan minibus i kombi nedovoljni su za prevoz đaka iz svih sela do centra Grahova, gdje je smještena jedina osnovna škola na području cijele opštine, i vožnju srednjoškolaca u Drvar, gdje je najbliža srednja škola. Veliki problem je što nemamo srednju školu. To predstavlja problem za povratnike jer ljudi bi se možda i vratili ali nemaju školu. Sa druge strane, školu ne vrijedi graditi bez učenika.
Takođe, jedan od gorućih problema stanovnika naše opštine je nedostatak pitke vode. Da napomenem da je u gradu na snazi redukcija vode kao u ratno vrijeme. Tako vodu imamo svaki drugi dan. Najviše se plašimo za zdravlje učenika u školi.
Veliki problem je i loša putna mreža, koja je u toku rata uništena. Prije rata smo imali 76 kilometara asfaltiranog puta, a većina je pretrpjela oštećenja. Na teritoriji opštine imamo 120 kilometara makadamskog puta, koji je izvozom šumskih bogatstava u toku i poslije rata takođe uništen. I to je jedan od prioriteta za rješavanje.
NN: Na koji način planirate pokrenuti Bosansko Grahovo s mrtve tačke?
MAKIĆ: U stanju u kakvom sam zatekao opštinu bio bih zadovoljan kada bih mogao reći da je Grahovo na nuli. Međutim, ovaj grad je daleko ispod nule. I mi krećemo odatle. U narednom periodu važno je odrediti prioritete, mada je prioritet sve. Možda je to ponajviše rješavanje vodosnadbijevanja i obnavljanje stambenih objekata. Moram da napomenem da u gradu treba obnoviti 1.326 stambenih objekata, 17 područnih škola, rekonstruisati 14 domova kulture. Sve je to uništeno. Uz sve to akcenat ćemo staviti i na zapošljavanje mladih kako bismo ih zainteresovali za povratak u Grahovo. Neophodno je obnoviti i Dom penzionera i dječje obdanište. Grad nema uličnu rasvjetu i mislim da je to rijedak slučaj u BiH. Za sve je to kriva prethodna vlast, koja je obećavala da će u prvoj godini svog mandata uraditi rasvjetu. U narednih četiri godine trudiću se da obezbijedim i zdravstvenu zaštitu za naše građane. Jedini Dom zdravlja u gradu nije u upotrebi. Pola zgrade je obnovljeno i tu radi jedan penzionisani doktor, koji nam se sam ponudio da radi nakon što je otišao u penziju. Ja bih to nazvao sekundarna zdravstvena zaštita.
Sve to planiramo uraditi uz pomoć kantonalne vlade u Livnu, Republike Srpske i Hrvatske. Želimo da uspostavimo jednu regionalnu saranju u kojoj će svi imati interesa da ulažu u Grahovo.
NN: Od kojih grana privrede zavisi budućnost opštine?
MAKIĆ: Turizam je grana na koju polažemo puno nade. Siguran sam da za ovu granu privrede postoji veliki interes svih ulagača i potencijalnih investitira. Pomenimo samo planinu Šator i poznato jezero na njemu. Takođe, tu je i selo Preodac, zasigurno jedno od najljepših sela u BiH s najviše izvora u državi, zatim druga sela koja se mogu iskoristiti kao buduće etno destinacije. Već smo kontaktirali s turističkim organizacijama u RS i u narednom periodu očekujemo prve konkretne korake. Naravno da prve korake moramo uraditi mi u opštini kroz izradu projekata i plana razvoja u narednom periodu. Prije svega, moramo riješiti infrastrukturu, što će biti jako teško, ali vjerujemo u svjetliju budućnost Bosanskog Grahova i Grahovljaka. Takođe, moramo aplicirati za sredstva iz pretpristupnih fondova EU.
Povratnici preživljavaju i sakupljajući mahovinu
NN: Od čega preživljavaju povratnici i gdje su zaposleni?
MAKIĆ: Da napomenem da je prije rata u gradu radilo sedam firmi, u kojima je radilo oko 3.500 ljudi. Danas je taj procenat nedostižan jer se u grad vratilo manje od 3.000 ljudi. To znači da kada bismo postigli onaj stepen zaposlenosti prije rata sve radno sposobno stanovništvo bilo bi zaposleno. Ali to je nemoguće. Danas u Grahovu radi malo firmi. Ukupno je zaposleno nekoliko stotina ljudi, od kojih jedva nekoliko desetina Srba. Pretežno rade u opštini i nekoliko ljudi radi u Ciglani. Ostali ljudi dolaze iz drugih opština kantona, a čak i iz Knina.
Povratničko stanovništvo osuđeno je na sakupljanje mahovine, šipaka... I od toga se živi. Naš cilj je pokretanje privatnih porodičnih biznisa kojima bi se zapošljavali povratnici.