Prizor zvonika katoličke crkve i minareta stare džamije koji krase panoramu Žepča mogao bi komotno poslužiti kao razglednica bosanske multikulturalnosti. Za vedrijih dana ova bi se slika mogla iskoristiti i u promotivnim filmovima koji reklamiraju lijep život u BiH.
Međutim, sudeći po izjavama i stavovima mladih Žepčaka u ovom gradiću multikulturalnost može se naći samo na papiru ili na slikama.
U stvarnosti Bošnjaci i Hrvati u Žepču, iako dijele zajedničke škole, parkove i cijeli grad, žive odvojeno.
Na nedavnim prosvjedima hrvatskih, a kasnije i bošnjačkih učenika Srednje mještovite škole u Žepču iz usta, uglavnom maloljetnih srednjoškolaca, mogle su se čuti najzapaljivije nacionalističke parole. Ove demonstracije pokazale su koliki jaz dijeli Žepčake, čak i one najmlađe.
"Oni su prvo jednog našeg napali na autobusnoj stanici. Onda je taj momak pokazao ko ga je tukao. Nakon toga su se organizovali te su ovi naši pretukli tog Hrvata. Oni su kasnije nosili hrvatsku zastavu po gradu, a neki naši su uzvikivali: 'Ovo je Bosna'. Onda su oni protestovali, a nakon toga i mi", ovako nam je u kratkim crtama dizanje nacionalnih tenzija u svom gradu objasnila srednjoškolka Amra, koju smo zatekli u jednom kafiću.
U Amrinom rječniku "oni" su Hrvati, dok su "naši" Bošnjaci.
Događaje koje je Amra pokušala dočarati zabilježila je i policija. U ponedjeljak 25. februara oko 19 sati četvorica Bošnjaka su na autobusnoj stanici teško pretukla maloljetnog Hrvata, učenika prvog razreda Srednje mješovite škole u Žepču. Nakon ovog nasilja školske kolege pretučenog dječaka organizovale su prosvjede zbog "nacionalnog" nasilja u svom gradu.
Nema druženja mladih različitih nacionalnosti
Nekoliko dana poslije prosvjeda hrvatskih učenika i bošnjački srednjoškolci su se organizovali. Otišli su iz škole i na ulici tražili "svoja prava". Zahtijevali su i da se vrati učenik Bošnjak koji je izbačen iz škole zbog sumnje da je učestvovao u premlaćivanju hrvatskog srednjoškolca. Svjedoci tvrde da je tokom demonstracija srednjoškolaca bilo uzvikivanja nacionalističkih i uvredljivih parola.
"Bila sam na demonstracijama. Ne znam ko je to organizovao. Samo smo otišli iz škole i malo se provrtili po gradu. Ne sjećam se da je bilo nekih nacionalističkih povika", tvrdi Amra, istakavši da, iako idu u istu školu, ne poznaje pretučenog kolegu Hrvata.
"Mi ne idemo skupa u školu. Ista je škola, ali su posebni ulazi. Oni imaju svoju nastavu, a mi svoju, tako da učenike Hrvate slabo poznajemo", objasnila nam je Amra.
Ona i njena drugarica Amela ekipi "Nezavisnih" pokušale su dočarati kako stoje stvari u Žepču. Prema njihovim riječima, tačno se zna u koje kafane zalaze Hrvati, a u koje Bošnjaci. Sve je podijeljeno i čak i druženja mladih različitih nacionalnosti nisu poželjna.
"Tako je to oduvijek bilo. Ne znam zašto. Mi smo navikli i tako se ponašamo. Recimo, ja sve i da hoću ne bih mogla imati momka Hrvata. Pritisak okoline bio bi prevelik tako da to jednostavno ne bi bilo moguće", kaže Amela.
Stražare na vratima "svojih" škola
Zijah Malićbegović, direktor Srednje mješovite škole u Žepču, tvrdi da posljednji nemiri među učenicima imaju dublji korijen.
"Najlakše je manipulisati maloljetnicima. Garantujem da 95 posto tih učenika koji su izašli na demonstracije nisu ni znali zašto protestuju. Oni su samo našli način da izađu iz škole. Naravno da situacija nije sjajna, ali nije dobro dizati to na ovako visok nivo", ocjenjuje Malićbegović.
On smatra da su i mediji značajno doprinijeli dizanju tenzija u Žepču.
Srednja mješovita škola u Žepču jedan je od primjera "dvije škole pod jednim krovom", koje su hronična poslijeratna bolest školstva u Federaciji BiH. Školska zgrada, u koju su nekada svi učenici zajedno išli na nastavu, sada je podijeljena. Iako školom upravlja jedan direktor i jedno nastavničko vijeće, učenici su podijeljeni. Postoje dva ulaza, dva nastavna programa i po dva dežurna učenika stražare na vratima "svojih škola".
Učenici bošnjačke i hrvatske nacionalnosti gotovo da i ne komuniciraju jedni sa drugima mada žive u istom gradu i predaju im gotovo isti profesori. Ne druže se ni za vrijeme velikih odmora.
"Niti oni hoće da se družimo, niti mi to želimo", objašnjava Kenan, kojeg smo zajedno sa prijateljima zatekli tokom velikog odmora u Srednjoj mješovitoj školi u Žepču.
"Volio bih da se družimo, ali to ne ide"
Njegov drug Elvedin kaže da ne bi imao ništa protiv druženja sa Hrvatima, ali da to "jednostavno nije moguće".
"Nekad smo se pozdravljali, bar zdravo za zdravo, jer ovo je mala čaršija pa svako svakog zna, ali nakon ove frke ni to ne ide. Meni je to sve smiješno i čudno. Došao sam iz Zenice i meni tamo nije bilo važno je li mi jaran Željko ili Vladan. Volio bih da se družimo, ali to jednostavno ne ide", dodaje Elvedin.
On tvrdi da su posljednja trvenja u Žepču zakuhali "seljaci, a ne pravi Žepčaci".
Slično misle i srednjoškolci hrvatske nacionalnosti, koji se na odmoru zabavljaju na suprotnoj strani školskog dvorišta.
"Žepče je skroz pomiješano, ali se zna ko se s kim druži i ko gdje izlazi. Ovi stariji kažu da je nekad drugačije bilo, ali ja se tih vremena ne sjećam. Nisam nikad imao problema sa Bošnjacima, ali sada me je prosto strah jer bi me neka budala mogla zbosti nožem ili prebiti palicom ni zbog čega", kaže Igor Kontić, učenik trećeg razreda Srednje mješovite škole u Žepču.
Njegov prijatelj Ivan Knežević dodaje da je situacije u Žepču žalosna.
"Ma to je i više nego žalosno. Imaš deset bolesnih ljudi kod naših i deset bolesnih kod njihovih i zbog takvih svi ispaštaju. Ovu frku prave uglavnom ovi iz okolnih sela, gdje je nacionalizam više prisutan", tvrdi Ivan Knežević.
Direktor Srednje mješovite škole u Žepču Zijah Malićbegović svjestan je podjela koje su još prisutne.
Nastoje organizovati zajedničku nastavu
"Mi se trudimo da tih paralelizama bude što manje, da bude nastava što više zajednička. Što se tiče nastavničkog kadra, nemamo nikakvih problema. Što vam kažem ja, to će vam reći i moj zamjenik Hrvat. Nastojimo da što više zajedničke nastave organizujemo. Imamo i neka zajednička odjeljenja, ali ove podjele kao ni dvije škole pod jednim krovom nismo mi izmislili. To je neka krupnija priča", ističe Malićbegović.
Posljednja dešavanja u Žepču smatra završenim i sretan je što se sve završilo relativno mirno.
"Sreća je pa smo smirili situaciju. Moglo je doći do svega. Napetost je prisutna. Mislim da to djeca uče od roditelja. I ja sam išao u školu i bilo je tuča, ali nikad nisu dovođene u nacionalni kontekst. Mogu vam reći da nama prosto lakne kad saznamo za neku tuču i čujemo da su se potukli učenici iste nacionalnosti jer se u suprotnom to okrene naopačke i odmah dobije neki nacionalni prizvuk", kaže Malićbegović.
I njegov zamjenik Ivica Širić vjeruje da se situacija riješila te da nema potrebe da sa njim razgovaramo ako je direktor kazao svoje. Širić ističe da su posljednja dešavanja prvi veći incidenti u Srednjoj mješovitoj školi u Žepču.
Širić nas je uputio na sjednicu Učeničkog vijeća koje je prilikom posjete "Nezavisnih" imalo redovan sastanak na kojem se raspravljalo o učeničkim nemirima u Žepču.
Udvaranje simpatiji shvaćeno kao incident
"Zajednički smo osudili svaku vrstu nasilja. Osudili smo i prosvjede koji su izmanipulisani. Također, zajednički stav učenika, i Bošnjaka i Hrvata, jeste da se svako nasilje veže za pojedince, a ne za naciju iz koje potiču. Ne želim da huligana koji tuče svog kolegu svrstavam pod 'naš'. Huligani nisu ni Hrvati ni Bošnjaci, oni su samo nasilnici", rekao nam je Josip Slišković, potpredsjednik Savjeta učenika, istakavši i da su i Nastavničko vijeće, ali i Savjet roditelja donijeli iste i zajedničke zaključke.
Iako demonstracije učenika nisu prerasle u veće nasilje, pedagogica Srednje mješovite škole u Žepču Vahida Selimović-Bijedić smatra da situacija među učenicima u Žepču nije nimalo ružičasta.
"Kao ilustraciju navešću vam samo jedan primjer. Jedna učenica Hrvatica, ružno mi je što joj navodim nacionalnost ali moram istaći, nedavno mi se žalila da je jedan kolega išarao karminom po stražnjici. To je ispao međunacionalni incident u školi, a u razgovoru sa tim učenikom saznala sam da se u stvari ta djevojka samo njemu sviđa. Nažalost, ova naša djeca odrastaju u takvom svijetu", upozorava Vahida Selimović-Bijedić.
O nemirima u Žepču i o međunacionalnim sukobima načelnik ove opštine Mato Zovko nije želio govoriti. Preko svoje sekretarice poručio nam je da situacija nije dramatična.