Slučajevi fizičkog i psihičkog zlostavljanja i zanemarivanja djece u BiH jako su česti, iako zbog konzervativne sredine rijetko izlaze na vidjelo.
Stručnjaci upozoravaju da kod nas još postoji nepisano pravilo "nemiješanja u komšijine poslove", tako da i svjedoci takvih nemilih događaja nerado progovaraju o tome.
Pošto je nasilje nad djecom usko povezano s nasiljem u porodici, podaci iz 2010. godine kojima raspolaže MUP FBiH nisu optimistični.
"U periodu januar - septembar 2010. godine ukupno je registrovano 639 krivičnih djela protiv braka, porodice i mladeži, što je za 65 djela (11,3 odsto) više nego 2009. godine. Ukupno je prijavljeno 648 lica, od kojih je 241 povratnik u vršenju krivičnih djela i šest maloljetnika. Najbrojnija su krivična djela nasilje u porodici, kojih je registrovano 592, što je za 59 djela (11 odsto) više nego prošle godine", navodi se u njihovom saopštenju.
Za izvršenje krivičnog djela nasilja u porodici, kako dodaju, prijavljeno je 598 lica, od kojih 229 povratnika u vršenju krivičnih djela i šest maloljetnika.
Pored krivičnog djela nasilje u porodici, registrovana su i sljedeća krivična djela: izvanbračna zajednica s mlađim maloljetnikom - 25 slučajeva (tri djela manje nego u 2009); zapuštanje ili zlostavljanje djeteta ili maloljetnika - pet (tri djela više); izbjegavanje izdržavanja - osam (četiri više).
Prema podacima MUP-a RS, od januara do septembra prošle godine prijavljeno je 25 slučajeva nasilja u kojima su žrtve dječaci, dva slučaja više nego u cijeloj 2009. godini, te 37 slučajeva u kojima su žrtve djevojčice.
Lana Zaherović, izvršna direktorica Udruženja za zaštitu i sigurnost djece "Dječje carstvo" iz Sarajeva, ističe da je situacija alarmantna.
"Lično sam svjedok situacije gdje je prije nekoliko godina Služba za socijalni rad vratila majci dijete, koja ga je kao petogodišnjaka ostavila zaključanog danima u stanu. To najbolje oslikava koliko se zakon zaista primjenjuje kada su u pitanju prava djece i zaštita od strane državnih organa", upozorava Zaherovićeva.
Zakonska regulativa, tvrdi Zaherovićeva, daje dovoljno prostora kako bi se ta problematika adekvatno riješila, ali "kao i u svim našim zakonskim rješenjima problem predstavlja primjena zakona".
Prema njenim riječima, postoji više načina i zakonskih uporišta kojima se daje mogućnost institucijama vlasti da adekvatno zaštite djecu, ali komplikovan sistem uređenja i odnos nadležnosti dodatno usložnjava cijeli proces, tako da su djeca u najvećem broju slučajeva totalno nezaštićena i nerijetko se događaju ponovljena zlostavljanja ili zanemarivanja od istog počinioca.
Zaherovićeva skreće pažnju na to da većina naših sugrađana okreće glavu od takvih slučajeva jer se porodični odnosi i odnos prema djetetu smatraju ličnom stvari, u koju niko nema pravo da se upliće.
Dodaje da je kod nas uvriježeno shvatanje da je fizičko kažnjavanje djece prihvatljiv, pa čak i neophodan dio odgoja.
Nada Grahovac, ombudsman za djecu Republike Srpske, kaže da je teško reći koliko djece u RS trpi nasilje jer je problem odgovarajućih evidencija o djeci prisutan u svim oblastima.
U ovom slučaju, govori, dodatni problem predstavlja i to što se pod nasiljem nad djecom ne podrazumijeva ono što nasilje nad djecom stvarno jeste.
"Svako sprečavanje ili onemogućavanje djeteta u ostvarivanju njegovih prava je nasilje nad njim, koje ostavlja teške i trajne posljedice na njegovo odrastanje. U 2009. prijavljeno je 1.000 slučajeva nasilja u porodici po Zakonu o zaštiti od nasilja u porodici i 250 slučajeva nasilja na osnovu Krivičnog zakona. Svako nasilje u porodici koja ima djecu je i nasilje nad djecom. To su, nažalost, samo prijavljeni slučajevi i odnose se najčešće na fizičko zlostavljanje", ističe Grahovac.
Ona skreće pažnju na to da se pod zlostavljanjem djece najčešće misli na fizičko i seksualno, a pri tome se emocionalno zlostavljanje gotovo i ne spominje, kao da i nije prisutno, iako taj oblik zlostavljanja djece ide uporedo ili prethodi drugim oblicima.
Emocionalno zlostavljanje se, kako kaže, javlja u različitim oblicima, teže se otkriva, nema vidljive modrice i boli više od onog što se vidi.
"Odrastanje svakog djeteta je proces u kojem se očekuje da djetetove potrebe budu zadovoljene. Ako odrasli u koje djeca vjeruju i od kojih očekuju ljubav i zaštitu ne prepoznaju njihove potrebe, dolazi do različitih psihičkih problema kao što su nesigurnost, strah, problemi u pokazivanju emocija, problemi u komunikaciji, nisko samopoštovanje, a sve to dovodi do brojnih drugih poremećaja, pa i bolesti", kaže Grahovac.
Prema njenim riječima, što su djeca mlađa problem je teži, jer su ranjivija i više zavisna od roditelja, a posljedice po dijete su teže i dugotrajnije.
"Prema žalbama primljenim u Instituciji, a koje vodimo i po uzrastu i polu djece, najveći procenat zlostavljanja odnosi se na djecu do pet godina života, a zatim na onu do 10 godina. To je dodatni problem jer se radi o najmlađem uzrastu, najosjetljivijem i najviše zavisnom od odraslih", dodaje Grahovac.
Upozorava da slučajevi nasilja nad djecom nisu dovoljno praćeni i ne samo da ih ne prate, nego ih i ne razumiju, posebno u dijelu posljedica koje ostavljaju na djecu.
Posebno je zabrinjavajuće, kaže, to što za djecu žrtve bilo kog oblika nasilja nema potrebne psihosocijalne podrške.
"Djeca vjeruju odraslima, vjeruju da je to što oni rade i u njihovom interesu. Oni odrastaju s uvjerenjem da su oni krivi, da su sami tome doprinijeli, da s njima nešto nije u redu. Sa djecom se mora raditi i u djecu se mora ulagati jer je njihova budućnost u direktnoj vezi sa našim odnosom prema njihovim potrebama na putu odrastanja", tvrdi Grahovac.
Biljana Samardžija, psiholog Centra za socijalni rad u Banjaluci, kaže da se zlostavljanja djece dešavaju i u bogatim i u siromašnim porodicama, ali da je u tim uslovno rečeno bogatim porodicama prisutnije emocionalno zlostavljanje, u smislu pretjeranih očekivanja od djeteta, vrijeđanja, izlaganja strahu i slično, dok je kod siromašnijih prisutnije fizičko zlostavljanje i zanemarivanje.
Kaže da, prema njihovim podacima, mjesečno biva podneseno od pet do 10 prijava zlostavljanja djece.
Ističe da zlostavljanje djece podrazumijeva postupke roditelja i djetetovih srodnika kojima se djetetu nanosi namjerna tjelesna ili emocionalna bol, za koje ne postoji razumno objašnjenje, dok zanemarivanje djece podrazumijeva nedostatak odgovarajuće brige prema djetetu, što bitno utiče na njegov normalan fizički i psihički razvoj.
Slučajevi koji su šokirali BiH
Troipogodišnjakinja pala sa prvog sprata
Troipogodišnja djevojčica u novembru prošle godine pala je sa balkona na prvom spratu zgrade u Zenici i pravim čudom zadobila samo lakše povrede.
Policiji su slučaj prijavile komšije nakon što su čule plač djevojčice koja je ležala na betonu ispod balkona stana u kojem sa njom stanuje dvadesetpetogodišnja majka Mirela, koja nije bila u stanu kada se desila nezgoda. Potraga za majkom, koja je u stanu na nekoliko časova ostavila djevojčicu, nakon nezgode trajala je gotovo dva časa.
Izbacili dijete iz auta pri brzini od 90 km/h
Na putu Sarajevo - Fojnica u septembru prošle godine putnici automobila marke golf kroz prozor su izbacili četvorogodišnjeg dječaka i držeći ga da visi pored automobila vozili brzinom od 90 kilometara na čas, dok je dijete plakalo i vrištalo. Vozili su tako oko jedan kilometar, nakon čega su dijete vratili u automobil. Policija je otkrila da je život dječaka ugrozio S.A. (38) na izlazu iz Kiseljaka.
Prodali kćerku da ubrzaju usvajanje
Bračni par iz Bosanskog Broda početkom oktobra 2010. godine prodao je svoju trogodišnju kćerku ženi iz istog grada, koja je dijete trebalo da usvoji, ali su roditelji odlučili ubrzati proceduru.
Nakon samo nekoliko dana dijete je pronađeno kod njihove sugrađanke Nataše Zečević, koja je dijete kupila, i vraćeno biološkim roditeljima.
Sandra Čančarević - Milašin, direktorica Centra za socijalni rad u Brodu, objasnila je tada da je djevojčica vraćena roditeljima jer se radilo o roditeljskoj "grešci i neznanju".
Roditelji zlostavljači
- Osobe sa psihičkim poremećajima
- Mentalno nedovoljno razvijene osobe
- Nedovoljno obrazovani
- Roditelji društveno neprihvatljivih oblika ponašanja (alkoholičari, promiskuitetni)
- Roditelji ovisnici
- Roditelji koji su i sami bili zanemareni ili zlostavljani u djetinjstvu
- Pojedini roditelji pri razvodu braka