Filigran je izrada predmeta od tankih niti srebrene žice, a jedan od rijetkih koji se istinski bavi izradom nakita i drugih predmeta od srebra je Sarajlija Mensur Bektić.
On kaže da je izražaj u filigranu kao rukopis na papiru i da se ne može raditi ako se u to ne unese duša i srce.
Ističe da je njegov ručni rad pod zaštitom UNESCO-a.
"Zanat sam učio od svog oca, a filigran su radili i moj dedo i pradedo. Eto i ja sam naslijedio tu nit. Još kao dijete sam bio zainteresovan. U svojoj kući smo imali jednu prostoriju koju smo zvali sobica, a u kojoj je moj otac radio filigran", počinje svoju priču Mensur Bektić, kojeg smo posjetili u njegovoj radnji na Baščaršiji.
Dodaje da je svoj prvi komad uradio kada je imao sedam ili osam godina.
"Bila je to djetelina sa četiri lista. Otac je otišao u baštu, a ja sam iskoristio priliku dok ga nije bilo da nešto napravim. I onda mi je bilo drago", priča Bektić.
Zatim je, kako kaže, s vremena na vrijeme, pravio nešto drugarici, mami i osobama koje su mu bile izrazito drage.
"Kao četnaestogodišnjak sam već zarađivao od izrade nekih predmeta i od oca dobijao pristojan džeparac. Uvijek sam maštao da imam svoju radnju", ističe Bektić.
Kaže da ga je nekako život u jednom trenutku odveo u drugom smjeru.
"Završio sam mašinsku školu. Bio sam stipendista firme 'Energoinvest'. Pred rat sam upisao pravo, a diplomirao ga poslije rata", kaže Bektić.
Pojašnjava da je jedan period bio van BiH i da je bio u nedoumici da li da se vrati ili ostane u inostranstvu.
"Presudila je rečenica mog oca, koji je rekao: 'Vrati se, sine, ovdje ima hljeba za tebe.' Tako sam učinio i nisam se pokajao", ispričao nam je Bektić.
Nakon povratka je počeo razmišljati kako taj zanat podići u sferu umjetnosti.
"Filigran je stvarno nešto više od zanata. Tako sam prvi koji je napravio izložbu i reviju nakita. Prvo je bilo u Kuršumli medresi, a prošle godine i u Bošnjačkom institutu. Imao sam izložbe i po svijetu", ponosno kaže Bektić.
Upitan koliko ljudi kod nas cijene ručni rad, odgovara da je problem što ga ne poznaju.
"Oni kada vide komad koji radim kažu: 'Pa to je starinski nakit.' I svako misli da se ovo nekada radilo i više ne, što je pogrešno. Ima gospođa koje se oduševe kada vide moj rad. Podsjeti ih na njihove majke, nene, pa žele i one da imaju takav komad nakita", kaže Bektić.
Ističe da na nakit koji on radi ima dušu.
"On je specifičan i jedinstven. Ispunjen je ljubavlju, emocijama, srcem, dušom. I stvarno, čovjek kada ovo radi, u to unosi cijelog sebe. Za izradu, primjera radi, jedne narukvice treba veliko strpljenje, jer se sastoji od 100, pa i više sitnih dijelova koji se ugrađuju", pojašnjava Bektić.
Kaže da vrijeme izrade zavisi od motivacije.
"Kada imam neki dobar razlog da nešto napravim, ako mi je ta osoba izuzetno draga, to se radi u jednom dahu. Traje dan-noć dok se ne završi. I što više dobija konačan oblik, to mi je draže raditi. Oprilike, od ideje do realizacije treba nekih sedam dana. Zavisi od komada", naglašava Bektić.
Osim narukvica i ogrlica, pravi broševe, privjeske i naušnice.
"Prije četiri-pet godina počeo sam raditi koral sa srebrom i bio sam prvi u tome. Kasnije su drugi vidjeli pa su me pođonili. Onda sam ubacio tirkiza, ametista, mjesečevog kamena. Da malo razbijem. I to je baš moj proizvod", kaže Bektić.
Ističe da nastoji da nakit filigran bude bh. brend.
"Na ljeto planiram uraditi reviju na Starom mostu u Mostaru, koji je pod zaštitom UNESCO-a, kao i moj nakit, a sve skupa je naša kultura, tradicija", rekao je Bektić, kojeg smo zamolili da pojasni vezu UNESCO-a i svog nakita.
"UNESCO je pokrenuo incijativu, izdao je knjigu 'Ručni radovi BiH', gdje su moji radovi izašli u ediciji. Kada sam radio jednu od izložbi zatražio sam od Državne komisije za saradnju s UNESCO-om da mi odobri korištenje pečata na izložbama i revijama. Saglasnost je data i jedini sam koji ima pravo korištenja pečata u izložbama i revijama. Velika je to stvar i to se ne može kupiti već se stiče", kaže Bektić.
Upitan šta se najviše kupuje od njegovog nakita, kaže da je sve individualno.
"Uglavnom je presudna cijena. Ali ja imam svoj pristup, posmatram ljude. Recimo, treba vidjeti emocije žena kada prilaze nakitu. Nije mi se jednom desilo da neka gospođa, dama, poleti za nekom ogrlicom. Bila je jedna od korala koja je koštala 400-500 KM, gospođa kaže kako ima samo 300 KM, a na njoj se vidi da živi za to da je kupi i nosi. I spustim cijenu", kaže Bektić i dodaje:
"Ali kada mi neko dođe i kaže: 'Pa takva ista narukvica je tu i tu jeftinija', ja kažem: 'Odlično, idite tamo i kupite je.' Nije isto. Ovakav nakit nema rok trajanja i sve su unikati jer se rade rukama, a ne mašinski", objašnjava Bektić.
Kaže da ima velikih razlika između čistog srebra i onog koji u sebi ima leguru.
"Svaki komad nakita koji se radi od srebra treba imati tri pečata, bez obzira na to koja je tehnika. To je žig finoće, baždarskog ureda i žig stvaraoca. To bi trebalo da bude na nakitu. Ima nakita koji se može raditi od čistog srebra jer je ono elastično. Ono koje ima u sebi leguru ne može da se savija jer je krto i puca", kaže Bektić.
Na kraju je prokomentarisao nestajanje starih zanata u Sarajevu.
"To je teška tema. Prvo ima ljubomore među zanatlijama. U Sarajevu je važilo pravilo, koje i dan-danas nažalost važi, da će Sarajlija prije uspjeti vani, nego u svom gradu, jer ga svi ovdje gaze. To sam osjetio na svojoj koži. Zatim, ljudi ne prenose svoje znanje na druge. Boje se konkurencije, čuvaju svoje znanje, umjeće, koje s njima i umre", kaže Bektić.
Biser kao lijek
Mensur Bektić nam je ispričao i o ljekovitosti pojedinog kamenja.
"Radim ogrlice od korala, a koral je indikator jer čovjek kada se razboli on mijenja boju, pa će pobjeliti. To je znak da nešto treba poduzeti. Sa druge strane, kada djeci zubi niču koral se uzima i stavlja na ruku da ih desni ne bole", pojašnjava Bektić.
Dodaje da se biser koristi kada čovjek ima udar odnosno šlogira se.
"Pravi biser, sedam česni se istuca u prah i popije se na eks i to je odličan lijek. Što se tiče jantara, on se preporučuje da ga nose žene i ljudi koji imaju problema sa štitnom žlijezdom, jer ima u sebi posebne minerale koji su štitnoj žlijezdi potrebni da se ne širi", ispričao nam je Bektić.