BANJALUKA- Umjetnost podstiče osjećanja, dok je retorika moć ubjeđivanja. Vi imate ideju i cilj vam je da je ljudima prenesete. Ne da oni saosjećaju s vama, nego da ih razumski, argumentima uvjerite da je to što govorite ispravno.
Ovo je za "Nezavisne" rekao Đorđe Knežević, gitarista banjalučkog benda "Važno obavještenje" i student četvrte godine Pravnog fakulteta u Banjaluci, gdje je prošle sedmice na takmičenju iz besjedništva i retorike osvojio nagradu sveukupnog pobjednika i pobjednika u kategoriji improvizacije.
"Retorika je lijepa riječ, nešto što svim ljudima u svakodnevnom životu znači, pogotovo nama pravnicima. Riječi su ono čime mi u budućnosti obavljamo svoju profesiju. Jednostavno, mi riječima možemo nekog ubijediti da smo u pravu, ili ne. Ako ne budemo sigurni, nećemo ni uspjeti u svojim namjerama, u zastupanju stranaka i ostalim poslovima", dodao je Knežević.
Takmičenje je dvanaesti put organizovao Centar za besjedništvo i retoriku "Institutio oratoria" kojeg je osnovao, a i danas vodi prof. dr Nikola Mojović. Profesor Mojović se trenutno nalazi u Splitu, stoga ga u posjeti Pravnom fakultetu nismo zatekli, ali smo o navedenom takmičenju, o Centru "Institutio oratoria", kao i o samoj retorici razgovarali sa mentorima iz Centra i asistentima Pravnog fakulteta Oliverom Ševo i Igorom Popovićem, te trenutno najboljim besjednikom među studentima Đorđem Kneževićem.
NN: Recite nam nešto više o samom Centru?
ŠEVO: Centar za besjedništvo i retoriku je osnovan prije oko 15 godina i iza sebe ima 12 takmičenja. Uglavnom se takmičenje održava svake godine oko Vidovdana i ono je tradicionalno. Period pripreme za svakog mladog besjednika koji dođe u Centar traje oko godinu dana. Osnovao ga je prof. dr Nikola Mojović i on je i danas rukovodilac Centra za retoriku i besjedništvo. Svake godine on ima nekoliko pomagača u radu sa studentima i pripremaju mlade besjednike. Ono što je primarni cilj ovog centra, a čini mi se da je to bio i cilj profesora Mojovića, jeste da mlade pravnike obrazuje u tom pravcu da budu dobri ljudi i dobri govornici, jer su pravo i retorika prosto nerazdvojni.
KNEŽEVIĆ: Centar je jedino mjesto na fakultetu gdje se od studenata traži da razmišljaju svojom glavom. Inače, vi pročitate nešto iz profesorove knjige, i kad dođete kod njega na ispit traži vam da znate nešto što je on napisao. Naravno da treba mnogo čitati, to je uvijek dobro - da spoznate šta određeni ljudi misle o nekoj temi, da se pripremite i iznesete je, međutim ovdje je jedino mjesto gdje sloboda govora ima potpuni izražaj, gdje kritičko razmišljanje potpuno prodire do naroda.
NN: Koji su utisci s takmičenja?
POPOVIĆ: Prije svega broj takmičara je bio deset, u improvizaciji kao najtežoj kategoriji bila su dva takmičara, dok su ostale dvije kategorije bile "zadata tema" i "slobodni govor". U slobodnoj i zadatoj temi bila su po četiri takmičara, a utisak je takav da je ova manifestacija generalno, pa tako i ovo takmičenje, možda nešto najbolje na Pravnom fakultetu u smislu posjećenosti i društvene zainteresovanosti. Amfiteatar nije bio pun, jer je ogroman, ali bilo je oko 300 ljudi. Bilo je i studenata i profesora i ljudi iz društvenog i političkog života. Što se tiče tema bile su vrlo raznovrsne: od služenja vojnog roka, zatim samoubistva, preko nezainteresovanosti mladih, do bolonjskog sistema, dakle svih tih problema koji tište ne samo mlade ljude, nego i cijelo društvo.
NN: Đorđe, Vaša tema je bila?
KNEŽEVIĆ: Tema je bila kineska poslovica: "Džaba žuriš ako je put kojim ideš pogrešan". Govorio sam o tome da žurimo u demokratiju, ali da je put kojim idemo u tu demokratiju pogrešan. Najčešće ne poštujemo građanske i demokratske odluke, poput onog o mostu u banjalučkom naselju Česma - da hoćemo most na rijeci Vrbas, a nadležni uporno prave most na rijeci Vrbanji. Pričao sam i o tome da koristimo neke demokratske instrumente protiv protesta potpuno pogrešno. Odnosno, da ih koristimo da bismo blatili jedni druge ili da bi u inat jedni drugima organizovali nešto, umjesto da to bude dokazivanje i podržavanje određene ideje ili osporavanje neke odluke i ideje.
NN: Dakle, retoričar je danas po pravilu društveno angažovan čovjek?
POPOVIĆ: Trebalo bi da jeste. To je, inače, naš dvostruki cilj: da izgradimo dobre ljude i ljude koji će biti društveno angažovani, odnosno ljude koji će uočiti problem i svojim nastupima objasniti na koji način da se taj problem riješi.
NN: Pored struke i društvenog angažmana, koliko je retorika važna za svakodnevni život?
ŠEVO: Važna je, za struku je posebno važna ukoliko govorimo o pravnicima. Mladi pravnici čim god se poslije budu bavili moraće da govore i to je ono što nas profesor Mojović uči. S druge strane, retorika vas uči da vi određeno pitanje posmatrate s različitih aspekata i u tom pravcu se učite da prosto kritički mislite. Onda to prenosite, potpuno prirodno, na svakodnevni život. Što se mene tiče, ja sam bila takmičar četiri godine i ono što će vam otprilike reći svaki takmičar jeste da ne postoji osjećaj koji se može mjeriti s onim kad izađete pred određeni auditorijum i govorite ono što vi mislite, kad govorite svoje riječi i nastojite da prenesete poruke koje smatrate ispravnim.
NN: Ako je ovaj put na takmičenju u sali bilo oko 300 ljudi, retoriku kod nas možemo smatrati zastupljenom disciplinom. Zasluge za to prije svega pripadaju profesoru Mojoviću?
KNEŽEVIĆ: Sigurno, profesor je vjerovatno jedini u gradu koji je uspio osnovati Centar za besjedništvo i retoriku. Ovo je i prvi centar ovakvog tipa u Republici Srpskoj. Kolege iz Pala, po ugledu na profesora Mojovića, takođe su osnovale svoj Centar za retoriku i besjedništvo.
Antrfile: Nagrađeni besjednici
Pored Đorđa Kneževića, koji je sveukupni i pobjednik u kategoriji improvizacije, na ovogodišnjem takmičenju studenata Pravnog fakulteta u besjedništvu nagrade su osvojili i: Milica Ristić i to za najbolji govor u zadatoj temi i Teodora Šaraba za najbolji govor u kategoriji slobodna tema. Student Nikola Duper osvojio je nagradu Studentskog saveza Pravnog fakulteta za govor koji na najbolji način afirmiše.