"Aluminij" d.d. Mostar nekada ratom porušena tvornica, na kojoj je ratna šteta iznosila 140 milijuna dolara danas je sa 240 milijuna eura izvoza najveći izvoznik u jugoistočnoj Europi. Od uspješnosti poslovanja "Aluminija" posredno ovisi oko 40.000 obitelji, ne samo u Hercegovini, nego u cijeloj BiH i dijelu susjedne Hrvatske.
Potpisivanjem Sporazuma o rješavanju otvorenih pitanja s Vladom Federacije BiH, postignut je sporazum o prodaji vlasničkog udjela federalne vlade strateškom partneru koji će biti eminentno ime iz svijeta proizvodnje i prerade aluminija. To je bitno iz razloga što će se od novca dobivenog privatizacijom firme obeštetiti svi bivši radnici kompanije. Generalni direktor `Aluminija` d.d. Mostar Mijo Brajković naglašava da glavni uvjet za prodaju kompanije nije novac, nego uvjeti koje će investitor ponuditi na tenderu i ističe da će predstojećom privatizacijom postati još uspješniji.
A, za procvat tvornice, kako Brajković ističe, zaslužni su radnici i menadžment. Oni su, kaže Brajković, zaslužni što su napravili od `Aluminija` giganta većeg nego što je bio prije rata i što je tvrtka danas u mogućnosti isplatiti obeštećenje bivšim radnicima.
NN: Nedavno ste s Vladom FBiH potpisali Sporazum o rješavanju otvorenih pitanja. Što sadrži taj ugovor?
BRAJKOVIĆ: Ovim ugovorom mi privatiziramo 44 posto vlasničkog udjela Vlade FBiH u `Aluminiju`. Novcem dobivenim od prodaje Vladinog udjela strateškom partneru, mi ćemo obeštetiti oko 3.000 bivših radnika `Aluminija`. Oni radnici koji su dizali `Aluminij`, nakon što je bio srušen 1992. godine, bit će obeštećeni 100 posto. Oni koji nisu bit će obeštećeni 50 posto. Svima koji su bili uposleni u našoj tvornici bit će uvezan radni staž. Država će iz svojih sredstava namiriti 55 posto potrebnog novca a dioničari preostalih 45 posto. Dakle, svi radnici koji se u međuvremenu nisu zaposlili u drugoj firmi bit će obeštećeni. I radnici i država će izdvojiti 10 posto dobivenog novca za ekologiju. `Aluminij` je teška industrija u mora se konstantno ulagati u ekologiju.
NN: Najavljena je privatizacija `Aluminija`. Koji su uvjeti za budućeg investitora?
BRAJKOVIĆ: Nama je puno važnije da novi investitor zadovolji kriterije koji nisu direktno vezani za novac. Dakle, naglašavam kako novac nije primaran u ovoj privatizaciji. Ne želimo da dođe neki stranac koji će kupiti firmu i u roku godinu dana je rasprodati. Novi investitor mora garantirati zadržavanje radnika, ulaganje u modernizaciju i ekologiju. Vremenom, proizvodnja donosi mnogo veću dobit nego ad hoc prodaja tvrtke. Suština privatizacije je da dođe strateški partner koji je iz aluminijske industrije, koji razumije probleme naše industrije, koji želi ulagati i koji će sačuvati postojeće radnike. Želimo nekoga tko će neprestano modernizirati tvornicu. To su bitni uvjeti za budućeg investitora.
NN: Tko su potencijalni investitori?
BRAJKOVIĆ: To su `Glencore`, `Akcan`, `Alcoa` i `Norsk Hydro`. Radi se o multinacionalnim kompanijama i priznatim imenima iz svjetske proizvodnje aluminija.
NN: Kolika je tržišna cijena tvrtke?
BRAJKOVIĆ: Neozbiljno bi od mene bilo govoriti o cijenama jer se ovdje ne radi o klasičnoj prodaji nego se radi o pogodbi. Novac je bitan ali nije u prvom planu. Mnogo su bitnije stavke koje sam prije naveo. Da bi se firma prodala, strateški partner mora preuzeti i naše obaveze. Također, naš problem je i struja. Nitko neće kupiti `Aluminij` ako mi ne osiguramo normalne cijene električne energije. Prema tome ne mogu sada kazati cijena je 100, 200, 300 ili 400 milijuna maraka. To bi bile neozbiljne izjave. `Aluminij` vrijedi onoliko za koliko se može prodati. Svi ćemo se truditi da dobijemo više, no novac nam nije i ne smije biti na prvom mjestu.
NN: Mediji su izvještavali da sarajevske vlasti namjerno koče privatizaciju tvrtke kako bi izvukli što više novca iz `Aluminija`. Je li to prava istina?
BRAJKOVIĆ: Postoje razne spekulacije. Ne bih htio biti paranoičan, no, činjenica je da je `Aluminij` posljednja tvrtka u BiH koja je ostala neprivatizirana. Nije samo Vlada ta koja je odugovlačila, svi su odugovlačili. Kada je potpisan Sporazum o privatizaciji, ja sam kazao kako je u tom trenutku uklonjena politika iz `Aluminija`. I to je činjenica. Mi smo jedna od rijetkih firmi koja je napravila legalnu privatizaciju. Našim primjerom ova vlada je dala ''vrući krumpir'' sljedećim vladama, jer smo pokazali kako se treba vršiti privatizacija. Pozivam radnike iz cijele BiH da traže rješenje svojih problema na način kako ih je riješio `Aluminij` d.d. Mostar.
NN: Kakva je trenutna situacija oko isporuke električne energije?
BRAJKOVIĆ: `Aluminij` plaća najvišu cijenu električne energije na svijetu, kada je riječ o aluminijskoj industriji. Rezultat takve situacije je stanje u cijeloj državi. Ono se odražava i na elektroprivrede budući su one državne kompanije. U BiH postoje tri elektrosustava gdje se vode posebne politike. Veliki problem je što su ti sustavi pod političkim patronatima svojih stranaka, koje im služe u kojekakve svrhe. Nažalost, danas se struja iz BiH prvo izvozi, da bi se ta ista struja ponovno uvezla. Uglavnom se prikazuje manja proizvodnja nego što ona realno jest. Dakle, struja se proizvodi po jednim cijenama, pa se izvozi po višim da bi se na kraju ponovno uvezla po još višim cijenama koje plaća `Aluminij`. Mi u stvari trpimo nesređenost političke situacije koja se preslikava i na ekonomsku situaciju u našoj zemlji. Naposljetku, na tržištu je danas manjak električne energije. Ona je skupa u cijelom svijetu. Danas se u BiH preko električne energije rješavaju socijalni problemi. Za građanina je skuplje telefoniranje nego struja, što je pogrešno. U elektroprivredi postoji nedostatak ekonomske politike koja se mora opredijeliti koji su joj strateški pravci i proizvodi koje mora razvijati. `Aluminij` zaslužuje status specijalnog potrošača jer diže rejting cijeloj BiH i posredno zapošljava više od 40.000 ljudi. No, mi nemamo nikakve beneficije. Mislim da su DERK i FERK institucije za dizanje cijena struje. U tim tijelima bi trebali biti ne samo ljudi iz proizvodnog sektora nego i proizvođači koji bi na taj način pomogli u iznalaženju rješenja povoljnog za sve strane. Cijena struje koju plaća `Aluminij` je viša za 32 posto od cijene koju plaćaju građani.
NN: `Aluminij` se neprestano modernizira. Kakvi su planovi modernizacije za sljedeću godinu?
BRAJKOVIĆ: Ove godine smo uložili 40 milijuna eura u pripremu pogona za novu elektrolizu. Mi smo uložili u modernizaciju tvornice anoda koja će povećati svoju proizvodnju i biti efikasnija kako bi mogla snabdijevati dvije elektrolize. S ovim kapacitetom proizvodnje anoda možemo zadovoljiti samo postojeći kapacitet proizvodnje aluminija. Dakle, novi pogon za proizvodnju anoda je nužan ako želimo povećati proizvodnju. `Aluminij` svake godine ulaže u modernizaciju, u proizvodnju i ekologiju. Prije rata, da bi se proizvele 92.000 tona primarnog aluminija, bilo je potrebno 2.250 ljudi, danas za 122.000 tona aluminija potrebno je 930 ljudi. To je bit ekonomije. U produktivnosti smo dostigli vrhunac, ali i u kvaliteti. Dokaz su za to brojne nagrade za kvalitetu koje smo dobili proteklih godina. To je rezultat rada uposlenika koji vole `Aluminij`.
NN: Koliko tvrtki ovisi o `Aluminiju`, odnosno koliko ljudi upošljava `Aluminij`, neposredno i posredno?
BRAJKOVIĆ: Posredno i neposredno od nas živi više od 40.000 ljudi, dakle, isto toliko obitelji. Od nas ovise željeznice, `Alpro` Vlasenica, `Kapis` Tomislavgrad, pogon za obradu aluminija u Jajcu i mnogi drugi. Masa malih firmi živi od nas, jer im je jeftinije kupiti sirovinu od nas nego je uvoziti.
NN: Što znači otvaranje pogona FEAL-a u Mostaru za `Aluminij` ali i za regiju?
BRAJKOVIĆ: Moja je teorija da trebamo više prerađivača primarnog aluminija u svojoj sredini. Mislim kako, otvaranjem malih i srednjih poduzeća za preradu aluminija, možemo cijelu dolinu Neretve pretvoriti u aluminijsku dolinu. FEAL je danas respektabilna firma. Oni su za tri godine povećali proizvodnju 15 puta! Pogon FEAL-a u krugu `Aluminija` se otvara 14. prosinca. On je smješten u našem krugu kako bi se uštedjelo na troškovima transporta. Novi pogon FEAL-a je izgrađen partnerski između `Aluminija` d.d. Mostar i FEAL-a d.d. Široki Brijeg. Bitno je da taj pogon znači nova radna mjesta. Sada se na FEAL-u mogu razvijati male firme za dalju obradu aluminija. To bi bile tvrtke koje bi upošljavale 3 do 4 čovjeka. Malo i srednje poduzetništvo se može temeljiti samo na velikim gigantima kakav je `Aluminij`.
NN: Jesu li Vas, kao uspješnog menadžera, ikada političari pitali za savjet vezan uz gospodarstvo?
BRAJKOVIĆ: `Ako pitaš, onda govoriš da ne znaš'', to je problem naših političara koji misle da su bogom dani. Od vlasti se ne može liječiti. Danas su na vlasti ljudi koji za to nisu obrazovani. Oni iza sebe nemaju fundament na kojem bi temeljili svoj rad. Nemate čovjeka u vlasti da nema kriminalnih repova za sobom. Ipak, mora se priznati kako nije lako voditi politiku u ovakvoj zemlji. Političari moraju zastupati opće interese jer tako zemlja ide naprijed. Rijetki su oni koji su tražili moj savjet vezan uz gospodarstvo BiH.
NN: Političari Vas vole imati na `svojoj strani`. Tako se nedavno spekuliralo da postajete član HDZ 1990. Kakvo je Vaše političko opredjeljenje i kako vidite političku situaciju u BiH?
BRAJKOVIĆ: Ja sam to što jesam i po nacionalnosti i po opredjeljenju. To ne mogu i neću izbjegavati. Ne pripadam niti jednoj stranci. Ja sam čovjek koji radi za opće dobro. Mislim da je trenutna politička situacija u BiH užasna. Nitko nije zadovoljan ovakvom državom. Ja osobno nisam, a isto tako nije zadovoljno ni 90 posto stanovnika BiH bilo koje vjere. Ako po Ustavu u BiH žive tri konstitutivna naroda, onda ti narodi moraju i u praksi biti konstitutivni. Svi moraju imati ista prava. Imam osjećaj kako je narod u funkciji političara i to je ono najtragičnije u cijeloj priči. Umjesto da političari dođu, primjerice u `Aluminij`, i pitaju koji su to zakoni koje treba mijenjati, oni dođu pred izbore uzeti koju marku od nas. Dok na prvom mjestu za političare ne bude ekonomija, nema sreće u ovoj državi. Ovakva država ne može egzistirati.
NN: Vi polažete dosta pozornosti ekologiji?
BRAJKOVIĆ: Da. Čak smo proglašeni za najčistiju tvornicu na prostoru jugoistočne Europe. `Aluminij` je prljava industrija i tu nema spora. Ne može se dopustiti da se truje čovjek. No, aluminijska industrija je prljava samo ako se ne ulaže u ekologiju. Mi oko našeg pogona imamo vinograde sa 60.000 loza. Imamo ribnjake sa 10 tona ribe, uzgajamo voćnjake, držimo oko 300 ovaca. To je zato da ljudi koji obole na proizvodnji ne bi završili na ulici. Mi to nazivamo humanizacijom posla.
NN: Prošla godina je bila najuspješnija u povijesti tvrtke. Koliko je bila uspješna godina koja je na izmaku?
BRAJKOVIĆ: Imat ćemo ove godine rekordnu proizvodnju. Izvoz ćemo imati veći od 240 milijuna eura, čime smo daleko najveći izvoznik u BiH, pa i u cijeloj jugoistočnoj Europi. Predstojećom privatizacijom smatram da ćemo postati još uspješniji.