Na najnovijoj rang-listi Vebometriksa, jedne od najreferentnijih lista koje pokazuju stanje na univerzitetima, Univerzitet u Banjaluci pomjerio se za gotovo 500 pozicija, ističe rektor Milan Mataruga. U intervjuu za "Nezavisne" Mataruga dodaje da su ciljevi za naredni, šestomjesečni period identični: pomak za još 500 mjesta.
NN: Koju poziciju je Univerzitet u Banjaluci zauzeo na najnovijoj rang-listi Vebometriksa?
Mataruga: Lista pokazuje da je Univerzitet u Banjaluci zauzeo gotovo 500 metara višu poziciju u odnosu na prethodnu, koja je objavljena u januaru. Tada smo bili na 5289. poziciji, a sada smo na 4803, što je, ako ćemo precizno, 486 mjesta iznad. U januaru će biti objavljen idući pregled, a moja očekivanja su da ćemo ostvariti napredak od još najmanje 500 mjesta.
NN: Kako je ostvaren sadašnji napredak?
Mataruga: Prvo je urađena analiza stanja na Univerzitetu, u kontekstu Vebometriksove liste. Univerzitet je potom realizovao operativni, odnosno akcioni plan, kojim je definisan sistem mjera koje ćemo primjenjivati u narednih četiri do pet godina, kako bi pozicija na listi bila mnogo viša. Uradili smo tek prvu ili drugu mjeru na tom akcionom planu i to se već osjeća kroz poziciju Univerziteta u Banjaluci. Već imamo set mjera koje planiramo primjenjivati u septembru i oktobru, a što bi trebalo rezultirati pomakom od novih 500 mjesta u narednih šest mjeseci. Podsjetiću vas, Strategija razvoja Univerziteta u Banjaluci usvojena je prvi put, i to u julu ove godine, a njom smo dali zadatak da Univerzitet 2025. godine mora biti 3.000 mjesta više na ovoj rang-listi.
NN: Konkretno, šta se može uraditi na poboljšanju nastavnog procesa?
Mataruga: Može se uraditi još mnogo. Sada je veoma važno ono što sam rekao i na inauguracionom govoru: da se sve ijedan zaposleni na Univerzitetu mora identifikovati s institucijom u kojoj radi. To znači da smo svi mi, uz sve što objavljujemo, pored svog imena dužni navesti i fakultet i Univerzitet u Banjaluci. Smatram da smo u proteklom periodu izgubili dosta vrijednih rezultata, koje ne prepoznajemo kao univerzitetske.
NN: Koliko su na postignute rezultate i zacrtane planove uticali negativni događaji poput slučaja "Zuber i Čokorilo"?
Mataruga: Kratkoročno - prave štetu, dugoročno - sigurno korist za Univerzitet u Banjaluci. Šaljemo jasnu poruku da je riječ o nečemu što nije etički i da će oni koji pomisle da to urade biti sankcionisani. Time želimo preventivno da djelujemo, a ne da kažnjavamo. Otud i rezultat ovih aktivnosti jeste potpisivanje ugovora i nabavljanje licence za softver za otkrivanje plagijata, što ćemo u oktobru početi primjenjivati. Želja je da prvo testiramo doktorate i ostale radove koji tek treba da se brane.
NN: Hoće li pod lupom biti i radovi univerzitetskih profesora?
Mataruga: Softver može da provjeri sve ono što vi želite, ali je to ograničeno, na način da možemo testirati 600 puta u godini dana, bilo da je riječ o jednoj stranici ili čitavoj doktorskoj disertaciji. U tom kontekstu vjerovatno ćemo dati prioritete onom za šta smatramo da je važno Univerzitetu, da bismo softver iskoristili na najracionalniji način.
NN: Postoji li mogućnost da će se otkriti još plagiranih profesorskih radova?
Mataruga: Ja bih volio da ne bude više nijedan, ali to niko ne može da garantuje. Svako ima pravo da provjeri radove bilo kojeg zaposlenog na Univerzitetu.
NN: Da li se odlazak ljudi u razvijenije države odražava na broj upisanih studenata na Univerzitet u Banjaluci?
Mataruga: Ključni parametar za upis broja studenata su upravo demografski procesi, odnosno broj maturanata. Mi imamo dva javna te šest privatnih univerziteta, i, prema mojim saznanjima, oko 8.800 maturanata. Ako od tog broja odvojimo one koji ne žele studirati, one koji žele studirati u Beogradu zato što im je bliže nego u Banjaluci i slično, dolazimo do zaista malog broja maturanata koje treba rasporediti na osam univerziteta. Prošle godine na Univerzitet u Banjaluci se, u prvom upisnom roku, prijavilo 2.500, a ove 2.400 maturanata. Jako smo zadovoljni. Radili smo na kampanjama sa tematikom zašto studirati u Banjaluci i mislim da je to imalo mnogo efekta. Radićemo da se poveća mobilnost, odnosno da studenti iz regiona mogu doći, odslušati jedan semestar ili godinu kod nas, i da se to verifikuje kada se vrate na univerzitet odakle dolaze, i obrnuto.
Izgubljeno povjerenje
NN: Kakva je saradnja sa poslovnom zajednicom budući da poslodavci često smatraju da je upitno znanje koje se stiče na fakultetima?
Mataruga: Nekako je povjerenje izgubljeno i sa jedne i sa druge strane. Poslodavci nemaju povjerenje u znanje onih koji rade na Univerzitetu, a na Univerzitetu će reći da nema ni privrede ni kvalitetnih poslodavaca. Povjerenje je teško vratiti, ali pokušavamo. Lično sam razgovarao sa nekim od velikih, značajnih poslodavaca u Banjaluci i hoćemo na jesen, možda, zajedno da sjednemo za sto, sa najboljim studentima i poslodavcima, i da čujemo i jedne i druge: gdje su ti najbolji studenti, šta rade i kako rade, a gdje su poslodavci i šta im treba. Univerzitet će onda tražiti najbolja rješenja kroz prilagođavanje studijskih programa, kroz više praktičnog rada tokom studiranja, ali i pomoći najboljim studentima da dobiju posao.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.