LAKTAŠI - Miloš Vujmilović (58), koji je rodom iz Laktaša, u svojoj karijeri, dugoj 22 godine, do sada je iskopao više od 500 bunara za vodu.
Ekipa "Nezavisnih" ovog vrijednog čovjeka našla je u banjalučkom selu Stranjani, gdje je jednom domaćinu kopao bunar za vodu jer ovdje vodovod još nije prošao.
"Do prije četiri godine iskopao sam više od 400 bunara, a, evo, u ove dvije godine sam iskopao sigurno više od 100, ali ja to ne brojim. Nisam ni zapisivao. Ako ovako nastavim, iskopaću više bunara nego što Đoković ima pobjeda. Posebno ako znamo da u posljednje vrijeme imam sve više i više posla", priča kroz smijeh ovaj vrijedni čovjek.
Vujmilović, opisujući čitav proces kroz koji se prolazi kako bi se došlo do vode, ističe da se prvo izlije prvi metar i izbetonira, onda se željezni kalup raskopčava na jednom mjestu, te se novi metar kopa kad se ovaj izlije.
"Sljedeći metar se kopa i isto se izliva, a kalup ide stalno u dubinu za nama. Imamo dizalicu kojom se izvlači zemlja i njom i ja idem u dubinu tražeći vodu. U bunaru imamo mašinu "kobru" za kopanje, štemaricu, te lopatom ubacujemo zemlju u lonac i radnik koji je gore dizalicom diže zemlju koju iskopam", objašnjava proces Vujmilović.
Priča, kada je počeo s ovim poslom prije 22 godine, da mu nije bilo svejedno te da je najvažnije pobijediti strah kako bi se kvalitetno mogao raditi ovaj posao.
"U ove 22 godine imao sam mnogo iskopanih bunara, a najviše sam kopao do 38 metara, prije jedno osam godina, za šta je bilo potrebno 40 dana rada. Bilo je tu i dosta povreda. Jednom sam slomio skočni zglob, otkačio se dio lonca i pao sam sa šest metara. Operisao sam ga i za četiri mjeseca ponovo počeo raditi. Dvije godine nakon toga izvukao se jedan dio iz kante i pao sam sa 15 metara, slomio sam desno koljeno i opet je slijedio oporavak, hirurzi su sve sredili i ponovo sam počeo s poslom. Sada sam dosta oprezniji i pametniji, mora biti sve 100 odsto sigurno, sve provjeravamo", naglasio je Vujmilović.
Objašnjava da je za pronalazak vode potreban samo visak.
"On se sam kreće, kada se dolazi do mjesta gdje ima vode, visak se okreće na desnu stranu i to mnogo jako, i u jednom momentu stane i onda pokazuje tok kretanja vode. Nakon toga mjeri se dubina vode i onda visak kreće na lijevu stranu i svaka dva kruga su jedan metar dubine. Ako, na primjer, izmjerimo 20 krugova, voda je na desetom metru. Od toga 20 odsto ima promašaja. Od deset bunara, dva nemaju vodu i to nije zato što se pogriješi i promaši nego se pojave dvije-tri vrste zemlje koje daju lažni signal visku, ali je voda ipak ispod te zemlje. Bilo je i slučajeva da ljudi odustanu od kopanja. Ako se dođe do stijene gdje ne možemo kopati, onda se minira kako bi se došlo do vode. Pozovemo minere i sve bude urađeno", ističe Vujmilović.
Dodao je da se jednom našao u situaciji, kada su kopali bunar, da je umalo došlo do plavljenja.
Tokom kopanja Miloš je pronašao mnogo zanimljivih stvari.
"Jednom sam pronašao pločasti kamen, kada sam ga okrenuo, na njemu sam vidio godove kao kod drveta. Pronalazili smo i morske školjke, drveće, granje, lišće, i to fosilne ostatke. Na zlato još nismo naišli", zaključuje kroz smijeh ovaj vrijedni čovjek za "Nezavisne novine".
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.