Mira Lolić-Močević, direktorica programa Radio-televizije Republike Srpske (RT RS), može se pohvaliti da radi posao koji voli.
Iako priznaje da je novinarski posao često jako naporan, bez fiksnog radnog vremena i dovoljno slobodnih dana, tvrdi da nikada nije poželjela da radi nešto drugo.
"Moj radni dan se nekada završi u sedam ili osam sati naveče, ali ja volim novinarstvo i to baš onaj novinarski posao kada radim emisije, tako da mi to ne pada teško. Pored toga što je ovaj direktorski posao naporan, dam sebi oduška i da zadovoljim novinara koji čuči u meni i ponekad odradim neku emisiju", kaže Lolić-Močevićeva.
Bez obzira na to što joj radni dan traje dugo i što zna biti iscrpljujući, umjesto da ujutro duže odspava, ona iz navike ustaje u šest, prije svih ostalih ukućana.
"Ja sam možda malo neobična osoba zbog toga što ustajem jako rano. Već u šest sati sam na nogama. Odmah poslije umivanja stavljam vodu za kafu i uključim TV. Isto tako, volim ujutro da čujem vedriju muziku jer me ona oraspoloži, bez obzira kakav je dan, tako da često uključim Radio RS ili Nes jer tu puštaju muziku koja mi odgovara", navodi Lolić-Močevićeva.
Prvu kafu, ukoliko radnim danima uspije da tako rano probudi muža, najradije pije s njim, dok je vikendom zajednička kafa jutarnji ritual.
Uz plan obaveza i poslova koji je toga dana čekaju, tu je i pravljenje ručka kojim, pošto svi ukućani vole različita jela, vrlo rijetko uspijeva da ugodi svima.
Prolazak pored Gimnazije budi uspomene
Pošto je ponosna majka troje djece, dva sina i jedne kćerke, kaže da joj je uloga majke najvažnija, te da su joj suprug i djeca na prvom mjestu.
"Imam troje već velike djece, koji su različitih generacija, pa je kod nas u kući vrlo interesantno zato što tek što izađemo iz jednog puberteta i uđemo u tinejdžerski period, pa onda u drugi pubertet, pa drugi tinejdžerski i tako se pratimo u ovih posljednjih dvadesetak godina", govori sa smiješkom.
Nakon jutarnjih poslova, navodi ona, slijedi tuširanje i spremanje za posao, koje najčešće kratko traje.
Kada zna da je na poslu čekaju sastanci i da će toga dana imati mnogo obaveza, Lolić-Močevićeva uz oficijelnu garderobu voli i da se našminka.
Ako, pak, zna da ima montažu, izbjegava da se šminka jer kaže da joj se tada dešava da u toj nervozi zaboravi da je našminkana, pa se protrlja po očima i sve razmaže.
"Kada nemam sastanke i obaveze volim da obučem trenerku ili neke lagane hlače i neku od majica s oznakom Đurđevih stupova, jer se u njima udobno osjećam. Ponekad naveče spremim šta ću obući, ali to je samo kada idem na putovanja, ne i običnim radnim danima", govori Lolić-Močevićeva.
Oko osam sati, kada je već obučena i spremna, kreće na posao.
Pošto stanuje u banjalučkom naselju Lauš, ako je vrijeme lijepo obožava da prošeta pored Gimnazije koju je pohađala.
Kaže da je svaki prolazak tom ulicom podmladi i sjeti na vrijeme kada je bila đak, kada je plakala i nervirala se zbog ocjena, a isto tako uživala u mladosti i zaljubljivala se.
Zbog tog životnog perioda, kaže, lipe na bulevaru pored škole joj najljepše mirišu. Bez obzira da li je umorna, ide li s posla ili na posao, tim putem obožava da prošeta.
Ponekad joj se, kaže kroz smijeh, zna desiti da 40 minuta ide na posao pošto često sretne poznanike, prijatelje ili gledaoce sa kojima zastane i popriča.
Ne podnosi ljenost i pokvarenost
Po dolasku na posao, ako već ujutro nema ništa zakazano, voli sa kolegama da popije kafu u "Combu", "Langolu" ili hotelu "Bosna", tako da ta prva kafa na poslu bude i prvi radni dogovor za taj dan.
Kada se vrati u kancelariju, navodi Lolić-Močevićeva, više nema vremena za odmaranje i laganiji tempo.
Tada kreće ubrzani dio dana koji počinje čitanjem štampe, a nastavlja se sastancima s kolegama, te brojnim drugim obavezama.
Iako već dugi niz godina radi kao direktorica, kaže da nastoji da sa svim radnicima bude u dobrom odnosu, a ne voli da dijeli radnike ni prema starosnoj dobi, niti prema iskustvu ili nekim drugim osnovama.
"Ja sam normalna i obična osoba i zaista, ma koliko je posao težak, koliko ima sujete i koliko zna biti ponekad i loših ljudskih odnosa, nastojim da razvijam tu neku prijateljsku i domaću atmosferu, toliko da imate mamu koja voli svoju djecu i mamu koja se ponekad naljuti na svoju djecu", govori ona.
Kaže da na poslu, a i u privatnom životu, ne podnosi ljenost i ljudsku pokvarenost, a pošto takvih ljudi i teških životnih situacija ima, snagu da sve to podnese u zadnjih 20 godina daje joj vjera.
Zbog obaveza ne stiže često ni da jede
U nastavku radnog dana, pored sastanaka na televiziji ili u drugim kućama, tu je i pregledanje emisija drugih kolega, savjetovanje, analiza prethodne i naredne sedmice, mjesečnog programa, te mnoštvo drugih poslova.
Uveliko su, kako navodi, u završnoj fazi pripreme za novogodišnji program, a počele su i pripreme za božićni, tako da i tu ima mnogo da se radi.
Kada joj je ponuđen direktorski posao najprije se konsultovala sa mužem i djecom, jer joj je njihovo mišljenje najbitnije.
"Kada mi je ponuđen ovaj posao pitala sam djecu da li se slažu da ga prihvatim, jer sam znala da ću imati malo slobodnog vremena. S obzirom na to da su prihvatili pristala sam, tako da sada zaista radim puno, ali takav sam tip, pa mi to ne smeta. Bilo bi mi neobično da mi je dan manje dinamičan", priča Lolić-Močevićeva i dodaje da zbog svih tih obaveza obično jede samo jednom dnevno i to na brzinu.
Takav način ishrane, kaže, ne preporučuje nikome, ali ona je prisiljena da ga primjenjuje jer drugačije ne stiže.
Ljepši dio novinarskog posla su putovanja, sa kojih donosi odlične reportaže.
"Nedavno sam radila priče iz Italije. Uradili smo i divnu priču o crkvi u Bariju u kojoj se nalaze mošti svetog Nikole. Bili smo prva televizija od bivših jugoslovenskih republika kojoj je dozvoljeno da snimi mošti, tako da će ta reportaža biti naš poklon svima koji slave Svetog Nikolu", kaže ona ističući da najveću zahvalnost na tome duguju biskupu bazilike svetog Nikole, koji im je dozvolio da snimaju.
U svom tom brzom tempu radni dan, koji traje najmanje 10 sati, brzo joj prođe. Odmor i nagrada za svu žrtvu i trud su joj suprug i djeca, koji je dočekaju na okupu u dnevnoj sobi.
Najdraže vrijeme s porodicom
Kaže da je tada, kada ih vidi sve zajedno, srećna, ponosna i bogata u duši jer zna da su muž i ona uspjeli da kod djece naprave fini kontakt, da im usade međusobnu ljubav i povjerenje.
"Uvijek sam razmišljala o tome kako su tužne porodice koje imaju jedno dijete, a bogate one koje imaju mnogo djece. Bilo mi je žao što ja iz zdravstvenih razloga nisam mogla da imam više djece. Da sam mogla, imala bih petoro-šestoro", kaže Lolić-Močevićeva.
Odgajati djecu, kako priznaje, zaista nije lako jer dođe vrijeme kada morate da ih shvatite, razumijete, da im budete drug, a isto tako i da ih ponekad iskritikujete.
Najvažnije je, govori, da djeca imaju dovoljno ljubavi, ali ne previše, da se ne bi razmazila.
Po ulasku u kuću najprije djecu pita kako im je prošao dan u školi, pa ako je bilo nekih problema, ili ako nekoga nešto muči, razgovaraju o tome.
S obzirom na to da zbog obaveza nije imala dovoljno vremena da im se potpuno posveti, kaže da su joj djeca dosta samostalna, što je dobro.
"Nikada s njima nisam ništa učila i radila, kao što neke majke sa djecom rade. Kada je moj mali sin Momčilo krenuo u školu, pa ga učiteljica pitala jesu li ga to mama i tata naučili da čita i piše, on joj je rekao da ga to nismo mi naučili, nego da je on samouk kao Vuk Karadžić", govori s osmijehom Lolić-Močevićeva.
Kako bi što više vremena provodila s njima trudi se, kaže, da kada idu u popodnevnu smjenu dođe pola sata prije njih da može da napravi večeru, kako bi svi jeli zajedno.
Prva ustaje, ali i prva liježe
Poslije večere slijedi gledanje televizije, RT RS, ali i ostalih programa.
Iako su je djeca nekada kritikovala da na RT RS za njih nema ništa zanimljivo, pa joj je suprug pretprošle godine poklonio televizor kako bi u miru mogla da gleda ono što voli, kaže da i oni sada na RT RS redovno prate "Operaciju Trijumf".
Sa smiješkom priča i anegdotu koju su joj djeca pripremila tako što su u uglu televizora, gdje stoji oznaka televizijskog programa, zalijepili papir sa znakom RT RS, tako da je pomislila da je neko od njenih radnika pustio latinoameričku seriju iako u to vrijeme takvih serija nije bilo na njihovom programu. S obzirom na to da prva ustaje, kaže da prva ide i na spavanje.
Prije nego što zaspi obavezno čita neku od mnoštva omiljenih knjiga.
Dešava se, kaže, da tako s knjigom u ruci zaspi, pa djeca po polasku na spavanje ostave knjigu i naočare i puste je da spava.
Kako radnim danima rijetko ima vremena za odlaske u šoping, to najčešće radi subotom, dok je nedjelja, koja joj je uvijek slobodna, rezervisana za porodična okupljanja i druženja sa bliskim prijateljima.
Lična karta:
- Datum i mjesto rođenja: 18.7.1961. godine u Banjaluci
- Mjesto stanovanja: naselje Lauš, Banjaluka
- Horoskop: Rak
- Obrazovanje: Fakultet političkih nauka u Sarajevu
- Hobi: Slušanje muzike i čitanje knjiga