"Već 68 godina nemamo fiskulturnu salu. Generacije djece izašle su iz ove škole a do ulaska u srednju nisu ni vidjeli fiskulturnu salu. Kada je lijepo vrijeme, tjelesni odgoj imamo napolju, na školskom igralištu, a kada je hladno ili padne mrak, onda su časovi u holu škole", priča Selmir Fehratović, nastavnik tjelesnog odgoja u Osnovnoj školi "Behaudin Selmanović", koja se nalazi u sarajevskom naselju Briješće.
Tvrdi da nije ni potrebno naglašavati značaj ovog predmeta.
"Kod djece se razvija ljubav prema sportu, zdravija su i udaljenija od ulice gdje ih vrebaju droga i kriminalci. Nije tek tako rečeno 'u zdravom tijelu, zdrav duh'. Međutim, ova djeca su u mnogo čemu uskraćena. Presvlače se u učionicama, pa bile i najudaljenije od hola, samo da su slobodne. Ali, uprkos svemu na sportskim takmičenjima osvajaju nagrade", kaže Fehratović.
Đacima je žao što nemaju salu kao njihovi vršnjaci u drugim školama.
"Radujemo se kada je lijepo vrijeme jer tada barem imamo veći prostor za vježbe. A kada dođe zima, časovi tjelesnog odgoja su u holu škole gdje se ne može ni kako treba potrčati", kazali su učenici petog razreda.
Ovo je, nažalost, samo jedan od mnogobrojnih primjera škola u BiH koje za održavanje časova fizičkog vaspitanja imaju loše uslove. Dok pojedinim školama u BiH nedostaju sprave, lopte, te druga prateća oprema za izvođenje časova fizičkog vaspitanja, druge čak nemaju ni fiskulturnu salu.
Sportske aktivnosti đaci izvode u učionicama ili se za to koristi prostor susjednih objekata. Takav način rada ne može dovoljno stimulisati učenike da se i mimo školske nastave bave sportskim aktivnostima, ali da je fizičko vaspitanje i dalje jedan od omiljenih predmeta učenicima, dokazuju njihovi reSklone klupe, pa rade vježbe
Jedna od najneuslovnijih škola na području Banjaluke je područna škola "Borisav Stanković" u banjalučkom naselju Česma, koju pohađa čak 140 učenika od prvog do četvrtog razreda u dvije smjene, a koja ima samo dvije učionice. Škola nema fiskulturnu salu pa se časovi fizičkog vaspitanja tokom zime održavaju u jednoj od te dvije male učionice.
Učiteljica Mira Babić kaže da o fiskulturnoj sali i ne razmišljaju, jer im je prioritet izgradnja bar još nekoliko učionica.
"Nama sala jeste potrebna, ali i učionice su neophodne. Obraćali smo se Ministarstvu prosvjete sa zahtjevom da se taj problem nedostatka učionice i sale riješi, ali smo dobili odgovor da je u desetogodišnjem planu Ministarstva predviđena izgradnja nove škole, što može da bude ko zna kad", kaže Babićeva.
Učenici u ovoj školi nisu u mogućnosti da prođu sve četiri faze koje predviđa nastavni plan za časove fizičkog vaspitanja.
"Djeca nemaju mogućnosti da u učionicama igraju fudbal ili košarku. Ovdje mogu raditi samo vježbe oblikovanja, plesove i neke druge igre. Dok djeca rade fizičko, sklonimo klupe, otvorimo prozor, a učenici koji su alergični na prašinu moraju izaći iz učionice", priča Babićeva.
Samo u prvi razred ide 31 učenik pa se može pretpostaviti kakva gužva nastane u učionici kad krene improvizovani čas fizičkog vaspitanja.
Od rekvizita za časove fizičkog djeca na raspolaganju imaju nekoliko lopti, čunjeva, vijače, pikado i četiri obruča.
Dobri uslovi motivišu učenike
A kakvo bi stanje u stvari trebalo biti u osnovnim školama, pokazuje pozitivan primjer u OŠ "Aleksa Šantić" u Banjaluci, gdje je nedavno renovirana fiskulturna sala. Takođe, raspolažu skoro svim potrebnim rekvizitima, spravama i opremom za odvijanje časova po planu i programu.
"Sala je renovirana i svake godine dobijemo ponešto od rekvizita, koliko je škola u mogućnosti da kupi. Ove godine smo dobili novo igralište ispred škole, urađeno je bacalište za kuglu, jama za skok udalj i sto za stoni tenis", navodi Ljiljana Kesić, profesorica fizičkog vaspitanja.
Ističe da je učenicima ponuđen raznovrsniji sadržaj, koji prevazlilazi nastavni plan i program.
"Mnoge škole, za razliku od naše, nemaju skakalište za skok uvis, a mi imamo strunjače, tako da i to radimo. To je vjerovatno jedan od razloga što učenici u ovoj školi zaista vole i ne propuštaju časove fizičkog vaspitanja, a veoma je mali broj onih učenika koji ne vole fizičko", navodi Kesićeva.
Naglašava da to u velikoj mjeri podstiče učenike, što dokazuju odlični rezultati na takmičenjima.
U banjalučkoj OŠ "Ivo Andrić" ove godine je takođe renovirana fiskulturna dvorana. Kako navodi Lili Malešević, profesorica fizičkog vaspitanja, međutim, nedostaju im novi rekviziti, više lopti i sprave za gimnastiku.
"To nam otežava rad, jer uglavnom radimo sportske igre, znači baziramo se na rukomet, košarku i eventualno na odbojku, jer oskudijevamo sa kvalitetnijim loptama za odbojku. Imamo nekoliko plastičnih lopti, pa đaci nisu baš mnogo raspoloženi za tu vrstu aktivnosti", kaže Maleševićeva dodajući da su učenici najviše zainteresovani za košarku i rukomet.
Kako kaže, problem predstavlja to što ne mogu raditi aktivnosti koje podstiču razvijanje motoričkih sposobnosti.
Dva časa sedmično nisu dovoljna
Osnovna škola "Alija Nametak" u Zenici ima fiskulturnu salu, ali je u veoma lošem stanju.
"O rekvizitima je suvišno i govoriti. Ono što imamo je staro i dotrajalo, a sve ukupno je nedovoljno. Iako svi znamo koliko je tjelesni odgoj bitan za dijete, mnoge škole nemaju sredstava da ulažu u ovaj segment. U 21. vijeku mi nemamo dovoljno ni lopti. Imamo 790 učenika koji su uskraćeni za kvalitetne časove. Ali, moram vam kazati kako imamo i područnu školu u Gornjoj Gračanici koja uopšte nema fiskulturnu salu. Djeca rade fiskulturu u dvorištu škole", govori Enes Beganović, direktor OŠ "Alija Nametak".
Doktor Mirsad Muftić, specijalista iz oblasti fizikalne medicine i rehabilitacije, kaže da je sada tjelesni odgoj u školama sveden na dva časa sedmično što nije dovoljno.
"Vrlo često se prave greške kod zagrijavanja. Jednostavno, nema vremena za pravilno zagrijavanje. Umjesto da prevladavaju gimnastičke vježbe, vrlo brzo se prelazi na aktivnosti s loptom. Naglasio bih kako je neophodno da se pred polazak u školu djeca testiraju", ističe Muftić.
Napominje da nisu sva djeca ista, nemaju isti stepen izdržljivosti i otpornosti.
"Neko dijete ima urođenu srčanu manu i ne možete ga forsirati da radi vježbe kao druga djeca. Ili, recimo, neko dijete ima deformitet kičme. Zato je neophodna veća koordinacija nastavnika sa ljekarima koje sada nema", ocjenjuje doktor Muftić.
Vinko Šantić, direktor Osnovne škole "Harmani 2" iz Bihaća, koji je po struci i sam nastavnik tjelesnog odgoja, ističe da imaju dobre uslove za rad, ali je mnogo osnovnih i srednjih škola u Bihaću koje nemaju tu privilegiju.
"Možda bi parket u sali trebalo da bude bolji. Sigurno je da je djeci prijeko potreban tjelesni odgoj jer sam i sam iz te struke i dobro je poznajem. Puno je deformiteta kod djece", upozorava Vinko Šantić.
Smatra da je najveći problem što djeca koja sada polaze u školu, do petog razreda, nemaju kvalitetno fizičko vaspitanje.
"Ne vide fiskulturnu salu, čime umnogome gube. I tu bi se nešto moralo što prije mijenjati. Takođe, u drugim zemljama djeca tjelesni imaju po tri časa sedmično", rekao je Šantić.
Važno da se i đaci ne razlikuju po opremi
Čak i u mnogim srednjim školama, učenici nemaju adekvatne uslove za izvođenje sportskih aktivnosti.
Ugostiteljska škola u Banjaluci, takođe nema fiskulturnu salu, te se časovi fizičkog vaspitanja tokom zime održavaju u đačkom domu, koji se nalazi pored škole. To đacima, kako navodi Mileva Ilić, profesorica fizičkog vaspitanja, predstavlja veliki problem.
"Obično su učenici u početku iznenađeni, kada dođu iz osnovnih škola, u kojima su imali bolje uslove, nego ovdje u srednjoj školi, gdje nemaju ni salu. Mi nastojimo učenicima ponuditi što raznovrsniji sadržaj na časovima, iako su uslovi za rad jako loši", kaže Ilićeva.
Ističe da su tražili odobrenje za korištenje dvorane "Obilićevo".
"Još koristimo vanjski prostor, a u narednom periodu nadam se da ćemo izgraditi salu ili dobiti odobrenje da nastavu realizujemo u dvorani 'Obilićevo'. Bez obzira što nemamo uslove za rad, učestvovali smo na mnogim takmičenjima tokom posljednjih godina. Kada je u pitanju atletika, Ugostiteljska škola je na drugom mjestu u Banjaluci, odmah nakon Gimnazije", navodi Ilićeva.
Za borilačke sportove kaže da im nedostaju strunjače, kao i prateća oprema za gimnastiku.
Uprkos svemu, Ilićeva navodi da se učenici striktno pridržavaju pravila koja se odnose i na odijevanje učenika na časovima fizičkog.
"Učenicima ne dozvoljavam da na moje časove dolaze u markiranim majicama ili trenerkama. Zahtijevam najobičnije bijele majice i šortseve ili trenerke, jer nisu svi u mogućnosti da kupuju skupu opremu, te zato ne želim da se učenici razlikuju po tome", navodi Ilićeva.
Djeca su na časovima tjelesnog odgoja u većini škola u FBiH obučena u trenerke i šortseve. Tačnije, djevojčice nose bijele majice i donji dio trenerki, a dječaci su u crnim šortsevima i bijelim majicama. Patike su obavezne.
I tuširanje neizvodljivo
Što se tiče gimnastike, ona se u mnogim školama ne izvodi jer nastavnici i profesori zbog neadekvatnih uslova strahuju da se đaci povrijede. Takođe, i tuširanje poslije sportskih aktivnosti nije izvodljivo.
Banjalučka Gimnazija koju pohađa 1.200 učenika, ima fiskulturnu dvoranu, koja, kako navodi Vojo Krneta, profesor fizičkog vaspitanja, nije odgovarajuća s obzirom na broj i potrebe učenika.
"Imamo improvizovanu salu u holu škole, što naravno nije dovoljno. Skoro sve sprave su dotrajale i praktično su van upotrebe. Učenici mogu raditi sportske igre, košarku, odbojku, a donekle i rukomet, a na vanjskom terenu, naravno, mogu igrati fudbal i raditi atletiku", navodi Krneta.
Dodaje da fizičko vaspitanje podrazumijeva i ritmiku, ples za starije razrede, dok je gimnastike relativno malo.
"Za gimnastiku zaista nemamo odgovarajuće uslove, te ne bismo htjeli dovoditi ni sebe ni učenike u situaciju da na času dođe do povreda. Ipak, uprkos svemu, naši učenici svake godine učestvuju na svim takmičenjima na nivou srednjih škola", navodi Krneta.
Kaže da problem predstavlja i to što učenici ne mogu da se istuširaju poslije časova fizičkog vaspitanja, zbog čega se angažovanje učenika nekada svodi na minimalnu mjeru.
U Mješovitoj srednjoj školi "Musa Ćazim Ćatić" u Kladnju kažu da imaju solidne uslove za časove tjelesnog odgoja.
"Imamo 446 učenika i mogu kazati da su uslovi zadovoljavajući, mada bi moglo biti i bolje. Svakako bi se više trebalo ulagati u opremanje fiskulturnih dvorana i povećati broj sedmičnih časova. Sada je u svakoj školi tjelesni odgoj dva puta sedmično", dodaje Senad Hasić, direktor kladanjske škole "Musa Ćazim Ćatić".
Nadležni tvrde da pomažu koliko mogu
Što se tiče nadležnih, oni kažu da se trude da u skladu s mogućnostima poboljšaju uslove po školama.
Iz Ministarstva prosvjete i kulture RS navode da svakodnevno rade na poboljšanju uslova za nesmetano odvijanje nastavnog procesa u svim školama.
"Sredstvima iz Razvojnog programa RS planirano je finansiranje više od 20 projekata sanacije i izgradnje školskog prostora za one škole kojima je to najpotrebnije", kaže Duška Radmanović, načelnik Odjeljenja za predškolsko vaspitanje i osnovno obrazovanje u Ministarstvu prosvjete i kulture RS.
Ona ističe da je Ministarstvo otpočelo finansiranje izgradnje fiskulturnih sala u pet osnovnih škola u RS, i to za OŠ "Petar Petrović Njegoš" u Berkovićima, OŠ "Vaso Pelagić" u Pelagićevu, te OŠ "Aleksa Šantić" u Osmacima, "Aleksa Šantić" u Vojkovićima i OŠ "Stevan Dušanić" u Pribiniću.
"Ministarstvo finansira i izgradnju sportske dvorane pri Srednjoškolskom centru "Petar Petrović Njegoš" u Šekovićima. Na taj način planiramo riješiti problem u školama koje nemaju adekvatne uslove za odvijanje nastave fizičkog vaspitanja", navodi Radmanovićeva.
Komentarišući višestruke probleme, s kojima su suočeni učenici područne škole "Borisav Stanković" u banjalučkom naselju Česma, Radmanovićeva kaže da Ministarstvo prosvjete i kulture RS razmatra mogućnost izgradnje novih objekata na teritoriji grada Banjaluka, te samim tim i na području te mjesne zajednice.
"Ministarstvo će uzeti u obzir potrebe svih učenika i akcioni plan investicione izgradnje prilagoditi prioritetnim zahtjevima", dodaje Radmanovićeva.
Sretko Žmukić, stručni savjetnik u Ministarstvu obrazovanja i nauke Kantona Sarajevo, ističe da su svjesni da je tjelesni odgoj u razvoju djeteta veoma bitan, ali da u Kantonu Sarajevo imaju deset škola koje nemaju fiskulturnu salu.
"Imamo još toliko škola čije se sale nalaze u lošem stanju. Pokušavamo u tom segmentu pomoći koliko možemo. Što se tiče časova tjelesnog odgoja, smatram da su dva časa sedmično sasvim dovoljna", kaže Žmukić.