Na ulicama gradova Bosne i Hercegovine mnogo je više taksi vozila nego što bi ih prema evropskim standardima trebalo biti u odnosu na broj stanovnika koje opslužuju.
Standard EU je da na hiljadu stanovnika vozi jedno taksi vozilo. Kod nas je često duplo više taksista nego na ulicama evropskih gradova.
«Zbog velike, često i nelegalne konkurancije, taksisti umjesto da se kvalitetom bore za mušterije, moraju sastavljati kraj sa krajem tako da mušterije imaju slabiju uslugu", tvrdi Kasim Đulić, potpredsjednik Udruženja taksista FBiH i predsjednik "Zenica taksija".
Navodi da u Zenici posluje oko 240 taksista, a cijene su primjerene kupovnoj moći Zeničana. Kaže da start košta dvije KM dok mušterije plaćaju jednu KM za pređeni kilometar.
Đulić upozorava da su ovo «fiktivne" cijene i da zeničkim taksistima taksimetar služi uglavnom kao ukras.
«Mi taksimetar skoro pa i da ne uključujemo. Zbog nelegalne konkurencije taksisti u Zenici voze kao i autobus. Jedna KM po osobi a u zadnje vrijeme zbog poskupljenja benzina za vožnju nam građani plaćaju marku i po. Čekamo da sakupimo nekoliko ljudi koji će dati po tu markicu i pol i onda ih razvozimo po gradu", priznaje Đulić.
Prijete i generalnim štrajkom
Objašanjava da su taksisti prisljeni na ovakvu praksu zbog nelegalne konkurencije, odnosno neregistrovanih prevoznika koji svojim autima voze građane ne plaćajući dadžbine državi.
«Na svakog legalnog taksistu voze još trojica bez ikakavih papira. Prije su ovakvi vozili samo po selima ali sada ih ima i u centru Zenice", tvrdi Kasim Đulić.
Slična situacija je u Tuzli. Zbog nelegalne konkurancije tuzlanski taksisti, njih 300, prijete pokretanjem generalnog štrajka.
«Kada slučajno upalimo taksimetar ljudi bježe od nas kao đavo od krsta. Na svakog legalnog taksistu dođu dvojica koji rade na crno. U Tuzli je najkritičnija ova situacija i od poslije rata niko nije želio da riješi ovaj problem. Ukoliko se uskoro ništa ne poduzme, mi ćemo uskoro stupiti u generalni štrajk. Odmah poslije izbora. Ako treba ostavićemo automobile pred zgradu Vlade pa nek rade sa nama šta hoće", ističe Emir Husanović, lider udruženja "Tuzla taksi".
Kaže da je prošli mjesec sam dao više od 300 KM državi.
"Zašto da plaćam porez kada niko neće da mi obezbjedi uslove za poslovanje. Zašto da plaćam porez kad mnogi rade bez da išta daju. Zbog ovakve situacije mnogi taksisti su napustili legalno poslovanje", tvrdi Husanović i dodaje da građani najviše gube zbog nesređene situacije u oblasti taksi prevoza.
«Sada voze svi. Nema nikakavih kontrola glede ispravnosti vozila ili etike taksista. Kada se desi neki belaj, novine objave da je taksista uradio neki zločin. Ne znaju da je to nelegalan taksista i da takav može biti i neki manijak jer ga niko ne kontroliše", upozorava Husanović.
Nedjeljko Vučen, šef Odsjeka za saobraćaj u Administrativnoj službi grada Banjaluka, ističe da u najvećem gradu RS nema nelegalnih taksi prevoznika.
"Svake godine izdajemo identifikacione brojeve taksi prevoznicima koji se lijepe sa unutrašnje strane vjetrobrana i imaju nazive, datum, godinu, a oni se ne mogu odlijepiti i prenositi iz vozila u vozilo", kaže Vučen.
Naglašava da osobe koje ispune uslove i podnesu zahtjev za bavljenje ovom djelatnošću idu na rang listu čekanja, gdje sad ima oko 80 vozača.
U Mostaru start košta tri marke
Zenički i tuzlanski taksisti kao primjer dobre organizacije taki prevoza ističu Sarajevo. Međutim, i takisti u Sarajevu žale se na svoje uslove rada.
Vlada Kantona Sarajevo donijela je pravilnik po kojem bi na 700 stanovnika trebao raditi taksista. Međutim, sada jedan taksista "pokriva" 300 stanovinka. Prema procjenama iz «Sarajevotaksija", najveće taksi firme, u Sarajevu trenutno ima oko 1.500 taksista.
«Naravno da ni mi taksisti nismo zadovoljni nivoom usluga koje pružamo. Zbog velikog broja taksista posla nema. Ljudi nemaju dovoljno novca za održavanje vozila tako da stranke automatski imaju slabiju uslugu. To je sve zapetljano kolo koje se mora početi rješavati", naglašava Enver Suljagić, predsjednik Udruženja «Sarajevotaksi".
U Sarajevu start vožnje košta dvije KM, dok se za kilometar vožnje plaća još jednu i pol KM. Za razliku od drugih bh. gradova, u Sarajevu postoji nekoliko privatnih taksi firmi tako da postoji konkurancija. "Žuti taksi" je tako nedavno u Sarajevu snizio cijene te se kod njih pređeni kilometar plaća jednu KM.
Najskuplje usluge taksi prevoza u Federaciji BiH su na području Mostara gdje start košta tri, dok se kilometar naplaćuje marku i pol.
«To je malo skuplje vjerovatno zbog turista koji dižu cijene. Mađutim, bez obzira na cijene kod nas u Mostaru je luda kuća. Zbog preblema koje imamo raspalo se i udruženje. Rijetko ko radi pošteno. Počeo sam taksirati poslije rata ali ovo sad je smiješno. Imaš ljudi kojima ne bi dao ni ovce da čuvaju a oni su kao taksisti. To je sramota i za taksi i za grad i za državu", kazao je Juso Marić, taksista iz Mostara.
Posla ima samo «sezonski"
Desimir Dejo Grubač, taksista iz Trebinja, tvrdi da u ovom gradu postoji 47 taksista i oko 20 do 25 onih koji "divlje" obavljaju ovu djelatnost.
"Oni nam pričinjavaju veliki problem, a o svemu je upoznat i inspektor, koji je nemoćan jer mu putnici zatečeni u nelegalnom taksiju moraju potvrditi da im je usluga vožnje naplaćena, što oni nikada ne učine", kaže Grubač.
Prijedorski taksisti tvrde da na ovom području gdje patroliraju postoji više taksi vozila nego što je potrebno.
"Opština daje rješenja za obavljanje djelatnosti taksi prevoza za više subjekata nego što je građanima potrebno, na taj način profitirajući, jer se dobijanje takvih rješenja naplaćuje. S druge strane, taksi vozila je sve više, pa se postavlja pitanje koga će oni voziti. Tokom jesenjih mjeseci sve manje je građana koji koriste taksi prevoz, jer narod nema novca", kaže Bojan Kovačević, dispečer u taksi preduzeću "Apolo 8" iz Prijedora.
I Željko Mijatović, taksista iz Banjaluke, takođe smatra da na teritoriji gdje obavlja ovu djelatnost ima previše taksi vozila.
"Mislim da nema posla za sve i da bi manji broj nas mogao kvalitetno patrolirati Banjalukom. Posla ima samo 'sezonski', naprimjer, kada je jaka kiša ili snijeg, ili vikendom u kasnim večernjim satima", navodi Mijatović.
Inicijativa za nabavku novih vozila
Inspektori za saobraćaj Ministastva prometa i komunikacija Kantona Sarajevo i saobraćajni policajci su od 29. avgusta do 21. septembra ove godine kontrolisali 3.038 taksi vozila.
«Evidentirana su 622 prekšaja iz nadležnosti inspekcije za saobraćaj resornog ministrastva. Ovi prekršaji se odnose na neposjedovanje taksi licence, neposjedovanje istaznice za vozača taksi vozila, neposjedovanje orginalnih tablica, neposjedonje rješenja o tehničkim uslovima za obavljanje taksi prevoza", precizirao je Željko Klisara, inspektor MUP-a Kantona Sarajevo.
Ukupan broj taksi vozila u Banjaluci je 265, a kako saznajemo prosječna starost taksi vozila u ovom gradu prelazi deset godina.
Prema riječima Darka Vučića, predsjednika Udruženja "Euro taksi" iz Banjaluke, koje broji 37 vozila, njihova prosječna starost kreće se oko 12 godina, dok Zoran Šolak, predsjednik Udruženja "Radio-Bel taksija", kaže da je prosjek starosti vozila njihovog udruženja oko deset godina. Mile Štrbac, predsjednik sekcije "Ideal" taskija navodi da su u njihovom preduzeću vozila u prosjeku stara osam do 15 godina.
U Administrativnoj službi grada Banjaluka kažu da bi se iduće godine trebao realizovati projekat nabavke novih taksi vozila.
Nedjeljko Vučen navodi da je podnesena inicijativa Ministarstvu saobraćaja i veza koja se odnosi za izmjenu pravilnika o tehničkim karakteristikama taksi vozila, ističući da bi vozila trebala imati abs kočnice, vazdušne jastuke, klima uređaje, te da bi trebala biti određena kubikaža i maksimalna starost taksi vozila.
"U našem gradu postoji taksi vozilo koje je staro čak 32 godine. Zar treba da putnici iz Banjaluke ovako starim taksi vozilima bez klima uređaja po visokim temperaturama putuju do aerodroma u Zagrebu, Beogradu ili Sarajevu", pita Vučen.
Mile Štrbac, predsjednik sekcije "Ideal" taksija, kaže da taj potez o nabavci novih vozila nije mnogo obradovalo vozače taksija.
"Svi bismo mi, na lično i zadovoljstvo naših putnika, voljeli voziti nova vozila, ali je standard toliko nizak da sebi, uz malu podršku Grada, ne možemo priuštiti to zadovoljstvo koje bi nas koštalo po nekoliko desetina hiljada maraka po jednom vozilu", ocjenjuje Štrbac.
Taksi vožnja kao iz Hičkokovog filma
Što se tiče bezbijednost vozača taksija mnogi od njih smatraju da je to poput igara na sreću.
"Bilo ko od nas kada zatraži dozvolu za vatreno oružje, čim kao zanimanje navede da se bavi taksiranjem, automatski dobija odbijenicu", kaže Mile Štrbac.
David Tešanović, vozač "Radio Bel" taksija iz Banjaluke, koji se ovim poslom bavi 20 godina, kaže da taksi vozači na poslu moraju biti dobri psiholozi.
"Do sad sam prevezao oko 150.000 ljudi, sa isto toliko karaktera, raspoloženja i zahtijeva. Problem je što nikada ne znamo ko nam sjeda u vozilo i kakve nemjere ima", kaže Tešanović.
Naglašava da je lako naći neprilike, te da je bilo slučajeva da mušterija koju odveze nema novca ili pobjegne nakon vožnje.
"Vozio sam, tako, putnika do naselja Lazarevo, koji mi je pokazivao gdje trebam skretati. Dovede me u nefrekventnu ulicu, bukvalno između dvije živice, istrči iz vozila i pobjegne, a ja ostanem 'kratak' za novac", kaže Tešanović.
Ističe da koliko je ovaj posao varljiv najbolje pokazuje slučaj koji se desio tokom jedne njegove vožnje dva sata iza ponoći.
"Čekao sam kod Opštine i od pravca Hotela Bosna iznenada se pojavio putnik sa kapuljačom na glavi, zaklonjen toliko da mu se lice ne vidi. Klijent je sjeo iza mene i jedva razumljivo rekao odredište. Iza sebe sam neprestano čuo 'komešanje' i pokrete, tako da sam samo očekivao trenutak kada će mi prisloniti nešto hladno uz vrat. Sledio sam se kao da učestvujem u Hičkokovom filmu", prisjeća se Tešanović.
Dodaje da se ispostavilo da je iza njega zapravo djevojka, koja se 'meškoljila' plašeći se njega.