Poznato je da je čovjek od početka svog postojanja zaokupljen vječnim pitanjem šta nosi budućnost? Da li je istina da neki ljudi zapravo i znaju odgovor? Vidovitost još spada u paranormalno i danas u svijetu postoje mnogi instituti koji se bave paranormalnim pojavama.
Nauka, međutim, još nije u stanju da objasni i dokaže kompleksnu zakonitost ovih pojava. Ali zbog toga se ne bi smjelo osuđivati ljude koji pokušavaju doći do viših spoznaja. Mnogo toga što običan čovjek nije razumio on je oduvijek pokušavao da prenese u neku višu, duhovniju sferu i vjerovao onima koji imaju natprirodne moći, onima koji znaju više i vide dalje. Narodski rečeno, lijek se više ne bira, samo ako će bar na trenutak ublažiti muke teške realnosti koja nas okružuje.
Ipak, rijetko gdje se može naći osoba koja će otvoreno priznati da vjeruje u vračare, pretkazanja, proročanstva i crnu ili bijelu magiju.
MRAČNE ČINI MOGU BITI SVUGDJE
`Nikad nisam vjerovala u viša bića, ni u đavola ni u anđela. Međutim, kada sam se razboljela, a nijedan doktor nije umio uspostaviti dijagnozu, shvatila sam da sve ima neku drugu dimenziju i smisao`, priča N.D. iz Mostara.
Ona je u toku školovanja bila izvanredna učenica koja je čak završila dva razreda za jednu godinu. Uvijek odličan đak, N.D. je, sasvim prirodno nastavila svoje školovanje na jednoj od BiH visokoobrazovnih ustanova. U toku studiranja, često je putovala, upoznavala različite ljude, gradove i kulture. Sve do jednom. Prije dvije godine, naizgled bez ikakvog razloga, N.D. je počela da upada u neobična psihička stanja obojena prvenstveno osjećanjem straha i strepnje bez ikakvog vidnog povoda. Stanje je bivalo sve gore i ona na kraju više nije mogla sama da izađe među ljude, a da ne dođe do jednog od napada. Po njenim riječima, psiholozi nisu pomagali. Tako je odlučila da se za pomoć obrati tešanjskom hodži Fadilu Klepiću.
`Kada je N.D. došla kod mene bila je u jako lošem stanju. Rekla mi je samo kako se zove i sve sam shvatio. Vidio sam šta joj je. Slušajući njenu priču dokučio sam da uzrok svemu leži u koferu koji joj je ukraden na aerodromu. Neki zlobni ljudi preko odjeće su joj nabacili mračne sile i djevojci je krenulo po zlu. Tako sam zapisom i molitvom počeo s terapijom i evo sada, nakon trećeg puta već joj je mnogo bolje`, priča Fadil.
N.D., iako se ranije ismijavala ovakvim pojavama, sada, nakon pomoći koju joj je hodža Klepić pružio, kaže da zna da `ima ono nešto`.
Hodža Fadil, međutim, smatra da čovjek ne mora da vjeruje ni njemu, ni u Boga, ni u Alaha, može da bude crne ili bijele kože, ove ili one vjere..., a da mu se, ipak, nešto `nabaci` ili `skine`.
`Ne mora to biti ni namjerno načinjeno zlo. Moguće je da je čovjek jednostavno stao na krv, na neku prljavštinu u kojoj žive đavoli i zle sile i eto ga, ako osoba nije dovoljno jaka, dovoljno zaštićena svojom vjerom, ma koja to vjera bila, gotovo je. Potrebna je stručna pomoć, kakva je moja, da mu se pomogne. Kažem, osoba ne mora da vjeruje u moju moć. Ja mogu, čak i da osoba to ne zna, da joj pomognem i skinem čini`, priča Fadil.
On svoju pomoć ne naplaćuje uz pomoć precizirane tarife i cjenovnika. Princip je `koliko daš`. I Fadil se ne žali.
Poenta je po njegovim riječima, prije svega u tome da se čovjeku pomogne.
`Lako je nekome nešto nabaciti. To najčešće rade Cigani. Ali ne daj bože nekad to da učinim. Moja je misija prvenstveno da pomognem ovom nesrećnom narodu. Bio mi je tako neke godine jedan Nijemac Fric koji se oženio jednom Banjalučankom. Fricova sestra nije voljela ni ženu ni njenog sina iz prvog braka i tako je svom bratu namjestila to da ovaj bude mrtav u intimnom smislu prema svojoj Banjalučanki. Par se obratio meni za pomoć i ja sam im, nakon što sam otkrio da je uzrok sestrino djelo, pomogao`, kaže Fadil.
POMAGAO OD VARDARA DO TRIGLAVA
A, hodža Fadil Klepić je baš kao i njegov otac Šerif Klepić, čuven od Vardara do Triglava, pomogao mnogim ljudima s prostora cijele bivše Jugoslavije i šire.
`Pomagao sam čak i jednom Amerikancu. Naime, policajac iz Odžaka koji je radio za holandsku policiju, imao je strašne probleme, a sve mu je to priredila njegova žena, jedna iz Krajine, koja mu je stvarala grdne nevolje. Ona ga je činila bolesnim i čovjek je bio bezvoljan, nije mogao da radi… Čuda jedna. Otišli smo oko jedan poslije ponoći u obližnji šumarak i tu sam ga oslobodio. Kad je sutra veseo i nasmijan došao na posao svi su ga pitali šta je bilo, kako takva promjena najednom. Ovaj nije odao tajnu nikome do jednom Amerikancu. A taj je istog trena pitao za mene jer, kako se ispostavilo, i njemu je njegova žena Sirijka učinila slične nedaće. Pomogao sam i njemu. To je moj posao. Na to sam naučen odmalena. I niko me ne može ubijediti da je tek tako dobio dar, kroz san ili tako nešto, da pomogne narodu. Ja sam ovo od malena učio od oca. Gledao, razumijevao i vježbao. Meni sad nije problem nabaciti nekome lošu energiju. I to znam. Ali to nikad ne bih uradio. Daleko je teži posao ovaj da čovjeka vratiš u pozitivno i zdravo stanje, što je činio moj otac i sad to činim ja`, priča hodža Klepić.
Fadil je tako pomogao ženi iz Novog da muž prestane da je fizički zlostavlja, izvjesnoj Šamčanki iscijelio je ožiljke s lica, bračnom paru iz Teslića nakon šest ženinih spontanih pobačaja pomogao je da konačno dobiju bebu, trgovkinji iz Doboja kojoj trgovina nikako nije išla od ruke savjetovao je da sve to batali i okrene se visokom obrazovanju. Danas je ona magistar, živi u Banjaluci, predaje na fakultetu i redovno se javlja Fadilu u znak zahvalnosti.
ŠTO NE ZNAMO, TO NE RAZUMIJEMO
Po riječima banjalučkog kliničkog psihologa prof. dr Mladena Markovića, istina je da postoje veoma rijetke osobe koje imaju sposobnosti da čine čuda, da vide budućnost, da iscjeljuju, da čuju ono što drugi ne čuju, da čitaju tuđe misli i da stvaraju predmete od ničega - da materijalizuju.
`Ne znamo kako to oni čine, pa to doživljavamo kao čuda. U životu se dešavaju mnoga čuda, jer mi mnogo šta ne znamo, ne razumijemo`, objašnjava Marković.
Pa, ipak, svakog dana u prilici smo da čujemo neko novo ime iz svijeta magije. Vidovita Zorka, Branka, Živka, Kleopatra, Džemila sa saradnicima, Nela bez saradnika, Dali, Javorka, Nada, baka Ruža, tetka Slavica, vidovita Rada (vaš spasitelj), vidovita Lara, Fatima, Stela, baka Tereza…
U poslijeratnom periodu BiH je preplavljena prorocima, vračevima, vidovnjacima, koji u državi u kojoj navodno niko ne vjeruje u njih prilično dobro zarađuju na svojim `moćima`. Na svakom koraku smo doslovno bombardovani osobama koje u sebi sublimiraju sveukupno znanje vračeva, psihologa, ljekara i ostalih eksperta koji znaju sve o Bogu i đavolu, a koji su u stanju da otklone dejstva crne magije, liječe shizofreniju, fobije, depresiju, epilepsiju, frigidnost, impotenciju, sterilitet, bronhitis, astmu ili noćno mokrenje. Pri tom izrađuju zaštite koje mogu biti lične, kućne, ljubavne, za sreću ili biznis, na daljinu otklanjaju zlu sreću. Specijalizovani i za povratak i ljubav voljene osobe, a podrazumijeva se sve to uz garanciju i međunarodno atestiran sertifikat za vidovnjaštvo.
A Dijana M. iz Laktaša kaže da nema razloga da im ne vjeruje.
`Na primjer, ja sam često odlazila kod vidovitog Željka kako bih se posavjetovala sa njim. On je čovjek koji ima neku posebnu energiju. Mislim, zašto mu ne bih vjerovala, ako mi je čovjek opisao mene i moje bližnje bolje nego što i ja umijem da nas opišem? I sve što mi je prorekao, obistinilo se. Zašto ne vjerovati onome ko zna bolje ili više od tebe samog?! Samo je naš narod takav pa ne vjeruje ni u šta, zato nam i jeste ovako kako nam je`, priča ona.
Međutim, jedan od posjetilaca www.banjalukaonline.com drugačije gleda na vidovnjake:
`U moru ovih dobrih ljudi, treba izabrati onog koji najviše odgovara vašoj gluposti. Lično sam fasciniran vidovitom Brankom pa sam se namjerio da poslušam jednu njenu emisiju. Debela žena s tetovažom je sve u svemu prevarant. A neuk i siromašan narod većinom je žrtva ovih fukara. To samo potvrđuje činjenicu da je naš narod u suštini glup, tup i više kratkovid nego što su oni vidoviti. Generacijama se dešavalo da se na ovim prostorima takvi provuku i dalje otimaju krvavo zarađene pare`, stoji u njegovom komentaru.
Ovaj bi pojedinac, po tumačenju prof. dr Mladena Markovića, kliničkog psihologa iz Banjaluke, vjerovatno spadao u grupu osoba koje za sebe kažu da su čvrsto na zemlji, koje su zainteresovane samo za materijalno, a za koje su čuda obične gluposti.
`To su krute osobe, bore se za bogatstvo, a uvijek ostaju siromašne, to su najuspavanije osobe. One mogu da se probude u nekim izuzetnim životnim situacijama i da počnu da tragaju za istinom o čudima. Drugu grupu čine osobe koje ne tragaju za znanjem, koje ne mogu da podnose neizvjesnosti, te očekuju sve od drugih - da ih izliječe, kažu im sudbinu. One slijepo vjeruju lažnim vidovnjacima i proročicama, one, u stvari, od gatara očekuju da dobiju opravdanja za svoje ludosti. Treća grupa su osobe koje tragaju za zanjem, koje interesuju tajne. One nikad ne postižu savršeno znanje, mijenja im se samo horizont - koji je uvijek na istoj udaljenosti. Međutim, tragajući za znajem one unapređuju sebe, ono što je za većinu čudo za njih su činjenice o stvarnosti, a ponekad stiču sposobnost da i same čine čuda`, kazao je Marković.
ČUDA SE DOGAč