Da bismo spriječili buduće krize u snabdijevanju BiH energentima, potrebno je rekonstruirati i staviti u funkciju naftne terminale radi obezbjeđivanja rezervi za slučaj poremećaja.
Ocjena je ovo Mubere Bičakčić, šefa Odjela za energiju pri Ministarstvu vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH.
Bičakčićeva napominje da u BiH postoje velika skladišta za robne rezerve nafte, ali ona su sada neiskorištena jer skladišta traže gazdovanje, što sada nije slučaj.
Upozorava da, zbog nedostatka političkog konsenzusa, ne postoji energetska strategija na nivou države iako je to uslov iz Evropskog partnerstva. Kaže da nemamo ni energetsku bilansu, te da bez ova dva uslova ne možemo vršiti bilo kakva planiranja i definiranja energetske politike.
Ističe da je neophodno graditi nove objekte za proizvodnju električne energije da bismo i dalje ostali zemlja koja izvozi struju.
NN: Može li se za BiH reći da je energetski ovisna zemlja?
BIČAKČIĆ: BiH je samodovoljna kada je riječ o proizvodnji električne energije i uglja, te izvozi električnu energiju i ugalj u druge zemlje. Međutim, nemamo domaćih rezervi nafte i gasa i stoga smo stoprocentno ovisni o njihovom uvozu. Potrebno je uraditi istraživanja potencijalnih nalazišta nafte i gasa u BiH.
NN: Postoji li energetska strategija BiH?
BIČAKČIĆ: Ne postoji. Postoji Studija energetskog sektora u BiH koja je urađena da bi bila stručna osnova za sveobuhvatnu energetsku strategiju BiH. Studija je završena aprila 2008. godine, ali ne postoji politički konsenzus da se uradi strategija BiH, iako je to prioritet iz Evropskog partnerstva za BiH.
Sporazum između predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH i dva entitetska premijera potpisan u novembru prošle godine ukazuje da će se principi za izradu energetske strategije BiH definisati nakon izrade entitetskih strategija.
U ovakvoj situaciji Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH, koje je odgovorno i za definiranje energetske politike, trebalo bi što prije početi sa izradom zakona o energiji BiH koji je preporučen studijom, a koji bi nam u prvom redu definisao odgovornost za sigurnost energetskog snabdijevanja.
NN: Da li se na nivou BiH pravi energetski bilans i da li je otežavajući faktor to što je ova problematika spuštena na niže nivoe vlasti?
BIČAKČIĆ: Energetske bilanse se zatvaraju na nivou entiteta. Odsjek za energetiku pri Ministarstvu vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH, a u okviru projekta Evropske zajednice koji je aktivan u Odsjeku, posjeduje energetske bilanse za BiH kao cjelinu koji su bazirani na zasebnim energetskim bilansima za oba entiteta. U toku su razgovori o unapređenju prikupljanja i tačnosti energetskih statističkih podataka u zemlji. Bez bilansa na državnom nivou ne možete vršiti bilo kakva planiranja i definiranja energetske politike.
NN: Kako tumačite činjenicu da je nakon prestanka dotoka ruskog plina u Evropu BiH bila jedina zemlja koja ovaj prekid dotoka plina nije dočekala spremno i čiji su se građani mrznuli u stanovima?
BIČAKČIĆ: Druge zemlje su u stvari bile i više pogođene prekidom dotoka ruskog gasa jer samo manji dio potrošača u BiH trenutno koristi gas.
S obzirom na to da BiH kao država nema zakon o energiji koji bi propisao i obavezne rezerve u vidu spremnika za plin i alternativnog pravca za dovod plina u našu državu, logično je da u takvim uvjetima ne možemo ni dočekati spremno prekid u dotoku ruskog plina.
NN: Zašto BiH nema nikakve kapacitete za skladištenje plina da bi se ovakve krize mogle ublažiti?
BIČAKČIĆ: Gasni sektor u BiH je nerazvijen. BiH nema vlastitih resursa prirodnog gasa, pa se ukupno snabdijevanje zasniva isključivo na uvozu ovog energenta. Još je to samo iz jednog izvora i samo jednim transportnim pravcem. Postoje planovi za izgradnju podzemnog skladišta gasa u blizini Tuzle, ali to bi koštalo oko 80 miliona eura i trenutno je teško finansirati takav projekat. Osim toga, lokalna zajednica je odbila ovaj idejni projekat. Pored toga u medijima možemo pročitati da postoji zajednička inicijativa o izradi spremnika gasa zajedno sa Hrvatskom.
NN: Šta bi se trebalo uraditi da se ovakve krize u budućnosti izbjegnu?
BIČAKČIĆ: Trebalo bi napraviti drugi ulaz gasa u BiH sa mogućnošću pristupa drugim izvorima snabdijevanja. Skladište gasa bi bilo najbolje rješenje. Trebalo bi ispitati mogućnost izgradnje terminala u Pločama ili Neumu. Potrebno je aktuelizirati dosadašnje aktivnosti na diversifikaciji pravaca, na čemu je dosta urađeno na nivou strateških planova entitetskih vlada. Pri svemu ovome aktivno učestvovati u regionalnim projektima.
Za Sarajevo, koje je najveći konzument gasa, treba razviti projekat toplovoda iz Termoelektrane Kakanj. To je projekat za koji postoji Studija izvodljivosti i koji bi mogao riješiti pitanje grijanja glavnog grada.
NN: Osim plina, ovisni smo i o drugim energentima. Prilikom velikih poskupljenja nafte u svijetu, najveća poskupljenja goriva upravo su bila na benzinskim pumpama u BiH. Druge države su imale rezerve, tako da su mogle uticati na maloprodajnu cijenu. Zašto kod nas ne postoje naftne rezerve?
BIČAKČIĆ: Ne smatram da su najveći porasti cijena nafte zabilježeni u BiH. Tržište nafte u BiH je konkurentno, sa velikim brojem naftnih kompanija koje se međusobno natječu kako bi privukle kupce. Bilo je i istraživanja rezervi nafte i gasa u proteklom periodu. Locirana su neka manja nalazišta, ali nisu bila komercijalna. U BiH treba da budu rekonstruirani i stavljeni u funkciju naftni terminali da bi mogli obezbijediti rezerve za slučaj poremećaja.
NN: Eksperti tvrde da u BiH postoje skladišta za 750.000 tona nafte, što bi moglo za pola godine podmiriti potrebe BiH za naftom. Zašto ova skladišta nisu iskorištena?
BIČAKČIĆ: Skladišta postoje, ali njihova operacionalizacija traži gazdovanje, što sada nije slučaj. U Studiji energetskog sektora BiH data je preporuka za uspostavljanje agencije za obavezne zalihe u BiH, koja bi bila nadležna za izgradnju skladišta i formiranje zaliha u određenom periodu. Potrebne količine obaveznih zaliha u okviru propisa važećih u Europskoj uniji izračunate su za BiH na temelju prognozirane potrošnje naftnih derivata do 2020. godine. Obavezne zalihe nafte i naftnih derivata za BiH bi u 2010. godini iznosile približno 320.000 tona, a u 2020. godini 450.000 tona, dok bi ukupne investicije u potrebne skladišne kapacitete iznosile 183.350.000 eura. EU propis o obaveznim devedesetodnevnim zalihama nafte i naftnih derivata donesen je upravo radi osiguranja opskrbe ključnih subjekata, kao i provedbe adekvatnih reakcija na vanjske ili unutarnje poremećaje u opskrbi. Upravljanje obaveznim zalihama je ključni element sistema interventnog reagiranja u slučajevima poremećaja snadbijevanja naftnim derivatima.
Područje robnih rezervi u BiH regulirano je zakonima o robnim rezervama na nivou entiteta. U praktičnom smislu, kada je riječ o zalihama nafte i naftnih derivata, posebno obaveznih u entitetima ili komercijalnih na nivou kompanije, zalihe su minimalne ili ih uopće nema.
NN: Koliko će početak rada Rafinerije nafte u Bosanskom Brodu pomoći u snabdijevanju BiH naftnim derivatima?
BIČAKČIĆ: Apsolutno će pomoći, posebno nakon modernizacije koja treba da je uskladi s EU standardima. Potrebe BiH za svim vrstama goriva su 1,3 miliona tona, a Rafinerija može sada proizvesti 1,2 miliona tona na godinu, dok je plan Rafinerije da digne proizvodnju na 4,2 miliona tona po riječima menadžmenta Rafinerije.
NN: Jedina energija koju proizvodimo i koju izvozimo je struja. Do kada ćemo imati dovoljno električne energije za podmirivanje svojih potreba?
BIČAKČIĆ: BiH trenutno ima dovoljno električne energije za vlastite potrebe i izvozi je u druge zemlje. Međutim, ukoliko ne pristupimo ozbiljnoj izgradnji novih proizvodnih kapaciteta u narednoj dekadi doći će do manjka električne energije, posebno imajući u vidu približavanje rokova za isticanje radnog vijeka pojedinih termoblokova.
NN: Da li se dovoljno radi na povećanju proizvodnje električne energije da uskoro ne dođemo u situaciju da uvozimo i električnu energiju?
BIČAKČIĆ: Postoje entitetski strateški planovi za izgradnju novih elektrana. Prema do sada donesenim investicionim odlukama, prednjači Republika Srpska. U izradi su i studije o mogućnostima izgradnje vjetroelektrana i drugih obnovljivih izvora energije.
Sasvim je sigurno da će se u BiH graditi novi elektroenergetski objekti tako da nema potrebe za bojazan ove vrste, i mišljenja sam da će BiH i dalje biti lider u proizvodnji električne energije u regionu. Potrebno je intenzivirati i organizirano raditi na državnom nivou u privlačenju investitora.
NN: Postoje li planovi da se energija racionalnije koristi?
BIČAKČIĆ: Trenutno postoje razne inicijative u smislu povećanja energetske efikasnosti, a planiraju se i nove. Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH aktivno učestvuje u nekima od njih. Međutim, organizirani pristup ovoj problematici ne postoji.
NN: Koliko su kod nas ozbiljni planovi o korištenju alternativnih načina dobijanja energije?
BIČAKČIĆ: Postoje planovi za izgradnju malih hidroelektrana i vjetrofarmi u zemlji. Sasvim je izvjesno da će male hidroelektrane i vjetroelektrane najviše od svih ostalih obnovljivih izvora doprinijeti povećanju kapaciteta za proizvodnju električne energije. Ali i to je oblast koju nismo institucionalno uredili. Nekoliko malih hidroelektrana je u pogonu. Ekonomska isplativost biodizela i solarne energije je upitna. Ugalj i električna energija su relativno jeftini u BiH, te će biti teško za ovakve alternative da im postanu konkurentne.
BiH se kroz potpisivanje međunarodnog ugovora o osnivanju energetske zajednice obavezala da će promovisati korištenje obnovljivih izvora energije, te korištenje biogoriva u transportu. Poznato je da je procjena lokacija za postavljanje vjetroelektrana rezultirala sa 27 lokacija u južnom dijelu BiH, u pojasu od 50 kilometara uz granicu sa Republikom Hrvatskom, koje po svim promatranim karakteristikama predstavljaju najveći vjetropotencijal u BiH.
Takođe, iz svih prikupljenih podataka i provedenih analiza može se zaključiti da postoji značajan potencijal primjene sunčeve energije na području Bosne i Hercegovine. Zbog relativno visoke cijene fotonaponskih sistema, ne može se očekivati značajnija primjena ukoliko državna i entitetske uprave ne uvedu sistem poticanja i to kroz garanciju minimalne poticajne cijene, ali i razdoblja poticanja ne manjeg od 12 godina.
Istraženost geotermalnih izvora u BiH je veoma niska i treba u budućnosti raditi na tome.