Moj brat uspio je preživjeti tek šest dana u zatvoru u muslimanskom selu Večići, kod Kotor Varoša, nakon čega je ubijen u mukama koje normalni ljudi ni životinjama ne bi uradili, ispričao je Milenko Lugić, brat Bore Lugića, koji je ubijen 1992. godine tokom zarobljeništva u muslimanskom zatvoru u Večićima, kod Kotor Varoša.
Sulejman Berbić (41) i Ćamil Bilić (47), obojica rodom iz Večića, osuđeni su početkom sedmice na ukupno 26 godina robije zbog ratnih zločina nad srpskim civilima i ratnim zarobljenicima u Večićima.
Berbić i Bilić osuđeni su na dvanaest i po, odnosno trinaest i po godina robije jer su u periodu od juna do novembra 1992. godine nečovječno postupali prema zatvorenicima Srbima, koje su držali zatočenim u improvizovanom zatvoru veličine četiri kvadrata u Večićima.
Olga Malešević, predsjednica Sudskog vijeća, u obrazloženju presude je navela da je Bilić zbog zločina nad civilima osuđen na kaznu od sedam godina robije, dok je zbog zločina koje je počinio nad srpskim ratnim zarobljenicima osuđen na sedam godina i šest mjeseci zatvora.
Drugooptuženi Berbić je zbog zločina nad srpskim civilima osuđen na šest godina, dok je zbog zločina nad ratnim zarobljenicima dobio takođe sedam godina i šest mjeseci zatvora.
Maleševićeva je navela da je banjalučko tužilaštvo tokom suđenja u potpunosti dokazalo da su Berbić i Bilić od 24. jula do kraja oktobra 1992. godine nečovječno postupali prema zatvorenicima Srbima, koje su držali zatočenim u improvizovanom zatvoru.
Svakodnevno premlaćivani
Prema navodima iz presude, optuženi su palicama i kablovima napunjenim olovom od 24. jula do kraja oktobra 1992. godine, između ostalih, svakodnevno premlaćivali i Jelenka Tepića i Milenka Đurića.
"Za vrijeme premlaćivanja bio sam vezan lancima. Tjerali su me da muholovkom hvatam muve. Koliko bih muva uhvatio, toliko sam kasnije udaraca dobio", prisjetio se u svojoj ispovijesti Tepić, jedan od onih koji su preživjeli zločine bošnjačkog logora u selu Večići, kod Kotor Varoša.
On je dodao da je tokom 105 dana batinanja morao učiti molitve iz Kurana, pjevati nacionalističke pjesme, klečati na koljenima, zatim stajati uza zid i širiti noge.
"Tukli su me gdje su stigli i čim su stigli. Bilo je to teško vrijeme, svaki dan je izgledao kao godina, ali eto, najbitnije je da smo izvukli živu glavu nakon svega toga", prisjetio se Tepić, dodavši da je zadovoljan presudom koju je banjalučki sud izrekao optuženima.
Prema navodima iz presude, optuženi Bilić i Berbić su takođe drvenim palicama, kablovima napunjenim olovom, nogama i šakama, te psihičkim maltretiranjima zlostavljali i premlaćivali i Boru Lugića, Nedeljka Popovića, te tada jedanaestogodišnjeg Draška Sakana.
Lugić i Popović su u avgustu 1992. godine nakon premlaćivanja podlegli, a njihova tijela morali su zakopati ostali zatvorenici.
Draško Sakan ispričao je da je u zatvor u Večićima doveden s nepunih 12 godina.
"Tjerali su me da tučem ostale koji su bili zarobljeni. Stavili bi Đurića i Tepića na stolicu, skinuli im čarape, a zatim bi mi dali policijsku palicu. Više od sat vremena sam ih morao tući po tabanima, dok su za to vrijeme oni morali pjevati", prisjetio se Sakan svog "djetinjstva", koje, kako je rekao, nikada neće zaboraviti.
Sakan je dodao da nije imao izbora, da je morao tući ostale zatvorenike, jer su mu, kako je rekao, zaprijetili da će ga zaklati ako ih ne bude slušao.
Suđenje
Preživjeli iz Večića ističu da im tokom suđenja nije bilo lako, posebno zbog činjenice da su optuženi konstantno tvrdili da nisu bili u BiH u kritičnom periodu u kojem je bio zatvor u Večićima.
Sa suđenja će ostati zapamćeno i ne tako često viđeno sučeljavanje svjedoka odbrane i oštećenih.
Tako su se Draško Sakan i jedan od čuvara zatvora u Večićima Nurija Berbić, svjedok koji je tokom suđenja pružio alibi optuženima tvrdeći da oni nisu učestvovali u premlaćivanju Srba, na suđenju morali pogledati oči u oči. Nakon nekoliko sekundi zanimljivo je bilo da je pogled prvi spustio Berbić.
Identična situacija ponovila se i nakon pogleda Berbića, koji je inače rođak drugooptuženog Sulejmana Berbića, s Milenkom Đurićem, drugom žrtvom zločina.
Berbić, kao i svi svjedoci odbrane optuženih Bošnjaka, opisali su tokom svog svjedočenja upravo Đurića kao časnog i poštenog čovjeka koji nije sklon laganju. Upravo Đurić nam je ponovio da su ga tukli Bilić i Berbić, te da su dvojica optuženih bili prisutni kada je Boro Lugić, zarobljenik koji je preminuo od batina, morao jesti svoj izmet.
Na pravdu se dugo čekalo: Milenko Lugić, brat ubijenog Bore, posebno je istakao činjenicu da su tokom suđenja u banjalučkom Okružnom sudu optuženi Bilić i Berbić bili obučeni u istovrsne trenerke kakve su imali i tokom 1992. godine.
"Kada sam ih vidio u onim istim trenerkama, nisam mogao vjerovati", kazao je Lugić. On je ispričao da ne zna zašto su se Bilić i Berbić vratili u BiH nakon što su pobjegli u Austriju.
"Čitav rat sam pokušavao da doznam istinu, odnosno šta se to dogodilo s mojim bratom. Kada sam prikupio sve, nakon rata, 1996. godine izjavu sam dao jednom inspektoru u Kotor Varošu. Vrijeme je prolazilo i ja sam već digao ruke od svega toga, misleći da ih nikada neće uhvatiti", ispričao je Lugić.
On se prisjetio da mu je i majka umrla ne znajući šta se dogodilo s jednim od njenih najmlađih sinova, Borom.
"Jednostavno nisam imao hrabrosti ispričati šta se dogodilo s njim i šta su mu sve radili", ispričao je Milenko Lugić.
Dodaje da je tokom vlastite istrage otkrio šokantne ispovijesti preživjelih o sudbini koja je zadesila njegovog brata.
"Boro je bio najmirniji, najpovučeniji od nas četvorice braće. Nosio je veliku dioptriju i kao takvog su ga optuživali da je navodno silovao neke njihove žene, što je bila apsolutna laž", prisjetio se Milenko i dodao da je njegov brat za vrijeme boravka u Večićima morao jesti svoj izmet, te silovati pse.
Lugić je ispričao da su njegovog brata nakon što je ubijen zakopavali i otkopavali tri puta.
"Prvi put je sahranjen na muslimanskoj zemlji, nedaleko od zatvora. Kasnije su se muslimani bunili pa su ga sahranili na hrvatskoj zemlji. Nakon ovoga, iskopan je ponovo i sahranjen na srpskoj zemlji", rekao je Milenko.
Drugi osumnjičeni u bijegu
Banjalučko Okružno tužilaštvo i dalje traga za Borom Piličićem, koji se takođe nalazi na istoj optužnici zbog zločina u zatvoru u Večićima.
Preživjeli kažu da znaju da je Piličić lociran u Sloveniji, te da se uskoro očekuje njegovo prebacivanje u banjalučki Okružni zatvor.
Srbe koji su preživjeli zlostavljanja u bošnjačkom zatvoru u Večićima i danas prođu trnci kada se spomene to selo.
"Ne mogu jednostavno zaboraviti ono što su radili i mislim da to nikad i neću moći zaboraviti. I danas mi kada moram proći kroz Večiće nije jednostavno", kaže Tepić.
Gledajući u pravcu Večića s udaljenosti od nekoliko stotina metara, gotovo identičan komentar imao je i brat ubijenog Bore Lugića.