U posljednjih godinu dana pravna služba Helsinškog komiteta za ljudska prava ima veliki broj slučajeva koji se dotiču kršenja prava iz radnog odnosa. Ali, i kršenja prava nezaposlenih, onih koji nikada nisu dobili posao, upozorava Muhamed Džemidžić, izvršni direktor Helsinškog komiteta za ljudska prava u BiH.
Džemidžić ukazaje da se prava povratnika i dalje krše, te da je i te kako prisutna njihova diskriminacija kod zapošljavanja.
"Među nezaposlenima je 58 posto mladih koji traže posao, nikada nisu radili. A onda je još veći procenat mladih koji zbog toga žele napustiti BiH. Kakva će to biti država kada bismo sutra napravili strategiju bez njih?", ističe Džemidžić.
Smatra da ovakav sistem pogoduje vlasti koja je, kako kaže, iznjedrila jednu od zemalja koja je prva po korupciji u regiji.
NN: Možete li prokomentarisati nedavna dešavanja vezana za ratifikaciju Konvencije o pravima osoba sa invaliditetom?
DŽEMIDŽIĆ: Kao što nam i sve drugo nije trebalo, tako ni situacija da se invalidne osobe mrcvare, spavaju u zgradi Parlamenta da bi se dobilo zeleno svjetlo za ratifikaciju. Nažalost, svi nivoi vlasti od državnog parlamenta pa do kantonalnih skupština, više se bave perifernim stvarima, umjesto suštinskim problemima. Preostalo je izgleda jedino da se putem građanskih otpora, kao što je bio slučaj sa invalidima, može doći do onoga na što se vlast ranije obavezala. Konvencija je ljetos prihvaćena i ostala je formalnost da se ratifikuje. I oni su apsolutno zaboravili na to.
NN: Da li su samo zaboravili?
DŽEMIDŽIĆ: Ma ne radi se samo o zaboravnosti. Ratifikovanjem konvencije se nameću obaveze. A provoditi jednu ovakvu konvenciju, znači apsolutno izmijeniti svoj odnos prema jednoj brojnoj kategoriji stanovnika u BiH.
NN: Ranjiva kategorija su svakako i nezaposlene osobe?
DŽEMIDŽIĆ: U posljednjih godinu dana pravna služba Helsinškog komiteta za ljudska prava u BiH ima veliki broj slučajeva koji se dotiču kršenja prava iz radnog odnosa. Ali, i kršenja prava nezaposlenih, onih koji nikada nisu dobili posao. Bilo bi apsolutno pogrešno i amnestirajuće za vlast, reći da je uzrok velikog broja nezaposlenih recesija. Uzroci su daleko dublji, počevši od privatizacije, a bila je puna nepravde i protivpravna u mnogim slučajevima.
NN: Kada ste se već dotakli privatizacije, možete li prokomentarisati rad sudova u tom segmentu?
DŽEMIDŽIĆ: Malo je akcije tužilaštava i sudova. Na kraju, pred sudovima odgovaraju izvršioci, a kreatori takve jedne politike, takve "strategije" su na vlasti, donose odluke van institucija sistema. Kada govorimo o nezaposlenosti i recesiju bi trebalo uvažiti. Za godinu dana je bez posla, kao direktna posljedica recesije, po pokazateljima Agencije za zapošljavanje, ostalo oko 58.000 osoba, i to od oktobra prošle do istog mjeseca ove godine. Naravno, oni tu ne računaju one koji su ostali bez posla u "sivoj" ekonomiji, a takvih je još barem dvadesetak hiljada i tako dolazimo do cifre od preko 70.000 ljudi.
NN: A šta je sa strategijama?
DŽEMIDŽIĆ: Država od Dejtona na ovamo nikada nije imala strateške programe razvoja. Umjesto toga, imamo zaštitnike svog naroda. Oni prave odbrambene mehanizme u odnosu na druga dva naroda. Ali, na kraju, sva tri naroda stradavaju. Nema iskoraka, nema hoće li se BiH baviti poljoprivredom, pa šta unutar toga? Ili, hoćemo li proizvoditi električnu energiju, pa na koji način? Ne, kod nas je daljnja podjela.
NN: Koliko se to odražava na polje ljudskih prava?
DŽEMIDŽIĆ: Direktno se odražava, a u kome najviše stradaju invalidi, mladi i djeca. Podatak je da je među nezaposlenima 58 posto mladih koji traže posao, nikada nisu radili. A onda je još veći procenat mladih koji zbog toga žele napustiti BiH. Kakva će to biti država kada bismo sutra napravili strategiju bez njih? NN: Stanovnici BiH su diskriminirani i u sferi slobode kretanja, nema ukidanja viza?
DŽEMIDŽIĆ: Treba kriviti opet domaće vlasti. Oni su u pregovorima sa međunarodnom zajednicom i jasno je rečeno šta je trebalo da urade. I savim je lako dokazivo da to nisu uradili. Naredni krivac može da bude međunarodna zajednica koja nikako da shvati da je ovdje uređen sistem na način da se ljudska prava mogu ostvariti ako si pripadnik nekog kolektiviteta. Dakle, Srbi iz RS imaju jedna prava, Bošnjaci i Hrvati druga prava, dakle, nisu jednaki na cijeloj teritoriji, čak ni ti konstitutivni narodi.
NN: Pa šta onda da očekuju manjine?
DŽEMIDŽIĆ: Oni su apsolutno diskriminirani, a diskriminacija jeste najveći pokretač i inicijator povrede ljudskih prava u BiH. U toj diskriminaciji je najgora i najteža ta po etničkoj i teritorijalnoj pripadnosti. Dakle, Bošnjaci u FBiH i RS nisu jednakopravni ima jednakopravnijih, ali ni Srbin u FBiH nije jednakopravan sa Srbinom iz RS. Ima druga prava nego što ih ima u RS.
NN: Kako uozbiljiti vladajuće strukture?
DŽEMIDŽIĆ: Oni sasvim ozbiljno rade svoj posao, neće da se dogovore, jer im to nije cilj, već parcijalni interesi, koji nisu opet u interesu druga dva naroda. Ali u krajnjoj instanci nije u interesu ni njihovih naroda za koje se javljaju kao predstavnici. To je u interesu stranke, stranačkog vrha, koji je sebi priskrbio pravo da donosi odluke u ime cijelog naroda jer je, Bože moj, njegov narod ugrožen od ona druga dva.
NN: Šta možemo očekivati pred opšte izbore iduće godine?
DŽEMIDŽIĆ: Još goru situaciju, kada je riječ o retorici. To je najjači argument za predstojeće izbore. Neće oni obećati da će otvoriti javne radove, jer nemaju para za to. Ili da će podići nivo zaposlenosti. Da će povisiti penzije, ili da će ukinuti segregaciju i aparthejd u školama. Nego će upirati prstom jedni u druge, kako ovi ne daju ovo, jer na taj način hoće da kažu kako smo mi (ma ko to bio) nepoželjni i kako žele da ostvare dominaciju svog naroda.
NN: Ima li načina da se spriječi takva retorika?
DŽEMIDŽIĆ: Bilo bi izuzetno značajno kada bi se svi oni koji se kandiduju za naredne izbore, odrekli tog govora mržnje i te opasne i zapaljive retorike. To bi bio doprinos i izraz želje da hoće da se dogovore.
NN: Povratak izbjeglih i raseljenih svojim domovima?
DŽEMIDŽIĆ: Nažalost, povratak je završena priča. Postoji podatak da se milion i pedeset hiljada ljudi vratilo kućama. To apsolutno nikada nije bilo tačno. Može biti da se vratilo, naše procjene su oko 650.000 ljudi. Manjinskog povratka je zanemariv broj.
NN: Možete li navesti neke od primjera?
DŽEMIDŽIĆ: Poput povratka Hrvata u Republiku Srpsku, dok Bošnjaka ima, ali u ruralnom području. U gradskim, gdje ne mogu dobiti posao ih nema. Srba u Sarajevu nema. Ilidža je sjajan primjer. Srpske porodice koje su tamo po 200 godina imale su kuće koje su razrušene. Baš tu je proširena vodozaštitna zona i ne mogu graditi bilo šta, nema kanalizacije. Mislim da je u pitanju mjesna zajednica Jasike, gdje ne mogu ništa graditi već četiri-pet godina. A Kasindolaska ulica u kojoj je napravljeno 470 objekata bespravno, to su ljudi iz istočne Bosne, je legalizovano jednim potezom. Napravljeni su i vodovod i kanalizacija.
NN: Ostaje i problem zapošljavanja povratnika?
DŽEMIDŽIĆ: Samo jedan posto je uspjelo da dobije posao, što je poražavajuće.
U Sarajevu se bira deset direktora osnovnih škola i svi su Bošnjaci. U Tuzli koja je multietnička, ista je situacija kada se radi o direktorskim mjestima u javnim preduzećima, ustanovama. Ali su i Srbi u Bijeljini, Banjaluci, na takvim pozicijama. I šta onda da očekuje još onih 140.000 ljudi koji su izrazili želju za povratkom? Zapravo, oni traže da im se obnovi stan, kuća, a da li će se vratiti, ili će im ti objekti služiti za izlete vikendom, vidjećemo.
NN: Kako komentarišete agoniju stanovnika Mostara ?
DŽEMIDŽIĆ: Dvije stranke imaju vlast u Mostaru. Između sebe ne mogu da se dogovore oko jednog čovjeka, ali mogu na nivou države, kada im treba određen broj ruku da nešto izglasaju. Tamo gdje bi trebalo omogućiti nastavnicima, vatrogascima plate, trudnicama njihova prava, bolnicama, komunalnim preduzećima, tu nema dogovora. To je jedna neodgovorna vlast koja se otuđila od interesa svojih građana, birača. Ne bi trebalo zaboraviti ulogu vjerskih zajednica.
NN: Kakva je njihova uloga?
DŽEMIDŽIĆ: One su gotovo kormilari tih političkih previranja i koji će biti značajan faktor u stvaranju predizborne klime. Igre koje i oni igraju su, takođe, vrlo opasne i ne nude nikakvu perspektivu niti izlaz.
NN: Zastoj u ustavnim reformama ?
DŽEMIDŽIĆ: Zašto ljudi iz Federacije kažu da je ovakav ustroj BiH preskup, da ne valja i da bi trebalo ukinuti Republiku Srpsku? To je prva rečenica. Time se samo gura prst u oko Dodiku koji kaže: "Mi smo za striktnu primjenu Dejtonskog sporazuma, a možemo i mijenjati Ustav, ali da se ne diraju teritorijalni i konstitutivni interesi RS". I to je taj katanac. Zašto niko u Federaciji, druga dva naroda, zašto Silajdžić i Čović nisu rekli: "Hajmo u FBiH napraviti četiri regije". Ne znam, dolina Bosne, Neretve, Drine, nije bitno. Dakle, ono što je ekonomska teritorija. Ovakav sistem, čak kada bi se dosljedno primijenio Dejton, a ne po principu švedskog stola, da svako uzme ono što mu odgovara, ne može da funkcioniše. Zemlje sa deset puta jačim budžetom ne bi mogle da budu prosperitetne sa 14 vlada u punom kapacitetu.
NN: Ali situacija se ne mijenja?
DŽEMIDŽIĆ: Pa zato što još nije završena jedna rogobatna privatizacija i otimačina koja je na djelu. Kada prestane apsolutno interes za obnašanje bilo kojeg nivoa vlasti, onda će pristati neko ko dođe na vlast na promjenu Dejtona. Ovakav sistem pogoduje vlasti koja je iznjedrila jednu od zemalja koja je prva po korupciji u regiji. Ovakav jedan haos razvodnjava odgovornost. Svi se pozivaju na prava, a kada je odgovornost u pitanju onda se prebacuje na viši ili niži nivo, neusklađenost propisa. Osvane samo novi propis, izmjena regulacionih planova. Ljudi u jednom mjesecu počinju da kupuju ogromne prostore gdje ni zmije ne žive. Sutra se pojave trase.