SREBRENICA - Muhamed Alić iz srebreničkog sela Podgaj, koji se sredinom prošle godine počeo baviti proizvodnjom ekološkog ćumura (uglja), bilježi dobre poslovne rezultate.
On se prije rata bavio poljoprivredom, a nakon povratka u rodno selo nastavio se baviti tom djelatnošću, uz određene podsticaje i donacije.
Uzgajao je maline i jagode i podigao plastenike.
Zbog nedostatka vode za zalijevanje uvidio je da ta proizvodnja i prihodi nisu dovoljni za pristojan život njegove porodice pa je od prošle godine počeo da proizvodi ekološki ćumur na tradicionalni način - u ozidanoj ćumurani sa više otvora za izlazak dima i strujanje vazduha.
Proizvodnja roštiljskog ćumura je težak posao, koji zahtijeva dobru pripremu i odgovoran odnos pri procesu dok se ćumur "iskadi".
"Da ne bi došlo do zapaljenja i eksplozije ćumurane i pregorijevanja ćumura, neophodno je neprekidno dežurstvo, budnost i praćenje procesa da bi se dobio ćumur odgovarajućeg kvaliteta", priča Muhamed.
Za ovaj posao potrebno je iskustvo koje je stekao od starih majstora koji su nekada kadili ćumur za kovačnice, ali i za druge potrebe.
Alić ističe da je zbog težine, obima i složenosti posla, kao i neophodne danonoćne budnosti prilikom procesa prerade drveta u ćumur, zaposlio dvojicu radnika koji mu pomažu.
Željko Brežančić, iz Dervente kod Milića, i Jasmin Hodžić, iz srebreničkog sela Žedanjsko, primljeni su u radni odnos i sa Muhamedom rade na sječi i sakupljanju drva, dovozu, cijepanju i slaganju. Kada "potpale" ćumuranu, naizmjenično dežuraju - jedan je uvijek budan i vodi računa da ne dođe do pregorijevanja ćumura ili eksplozije ćumurane.
Oni praktično prave šumski red i čiste šumu od otpada i klada koje niko ne koristi. To je jeftina sirovina za proizvodnju ćumura koja omogućava dobru zaradu kada se preradi.
Željko i Jasmin kažu da je posao pripreme drveta za proizvodnju ćumura težak, ali da su zadovoljni jer platu redovno dobijaju.
Stalno su u šumi, rade na obezbjeđenju drveta ili dežuraju u dimu i prate proces prerade drveta u ćumur kada slože drva, napune ćumuranu, oblijepe je glinom i potpale da se kadi.
Alić potvrđuje da je dobijao donacije i podsticaje za poljoprivredu, a da je pripremu za proizvodnju ćumura sam finansirao. Kupio je par konja za izvoz i iznošenje drveta iz šume, traktor, motorke i ostali alat i materijale za ćumuranu.
Proizvodnja se obavlja na tradicionalni način, kao nekada, u ozidanoj ćumurani, koja je, za razliku od nekadašnjih, ozidana u limenoj oplati, a površina je oblijepljena ilovačom.
Za proizvodnju ćumura koriste šumski otpad i ne uništavaju šumu.
"Uzimamo isključivo klade i granata stabla koja se ne koriste za preradu u drvnoj industriji niti za ogrev u domaćinstvima. Za proizvodnju ćumura najbolje je 'zrelo' drvo, 'kvrljave' klade od bukve i graba, od kojih se dobija najkvalitetniji ćumur, jer mlado drvo sagori i ne pretvori se u ćumur u procesu prerade nego u pepeo", priča Alić.
On ima obezbijeđeno tržište za kompletnu proizvodnju i naglašava da je ovo mnogo unosniji posao od uzgoja jagodičastog voća kojim se ranije bavio.
Alić planira da nabavi mašinu za proizvodnju briketa od piljevine, triješća, ugljene prašine i iverja koji su otpadni materijali u ovoj proizvodnji - njihovo korištenje za brikete donosilo bi čistu zaradu, budući da se sada taj otpad odbacuje i spaljuje.
