Muhiba Kaljanac, direktorica Historijskog muzeja BiH, za sebe kaže da je prije svega muzeolog, pa tek onda direktor te institucije, jer zajedno sa svojim saradnicima učestvuje u pripremama izložbi.
Teško joj pada nemar države prema muzeju i drugim ustanovama koje čuvaju bosanskohercegovačku baštinu, kulturu i historiju.
Najviše je može ražalostiti bolest djece u BiH, ali i sudbine pojedinih penzionisanih priznatih univerzitetskih profesora koji su prinuđeni pretraživati kontejnere. Proveli smo jedan dan u društvu ove hrabre i uporne žene.
"Ustajem ujutro oko 6.15 i na poslu sam već prije osam sati, gdje sa svojim saradnicima najprije popijem jutarnju kaficu uz dogovor o planovima za taj dan ili pripremama izložbi. Na posao dolazim gradskim prevozom, a kada je ljepše vrijeme i pješice, jer moja kuća nije pretjerano udaljena od posla", kaže Kaljančeva.
Dodaje da je svaki dan na poslu do oko 16 sati.
"Mnoge obaveze koje nisam uspjela završiti za taj dan, što se tiče papirologije, nosim kući", pojašnjava Kaljančeva.
Kaže da vrlo rijetko ima slobodnog vremena.
"Puno i kod kuće radim, ali sve slobodno vrijeme koje imam posvećujem porodici, svojim unučadima", ističe Kaljančeva.
Pojašnjava da kao i svaka žena, majka, kod kuće kuha i radi sve kućanske poslove.
"Ima želja za jela, jer jedni vole ovo, drugi ono, ali uvijek se nađe kompromis. Prije sam puno čitala knjige, ali sada je to uglavnom stručna literatura. Posljednji roman koji sam pročitala je bio 'Lovac na zmajave', koji je napisao Kaled Hoseini. Odlična knjiga", kaže Kaljančeva.
Dodaje da su joj omiljeni pisci Meša Selimović, Ivo Andrić, Lav Tolstoj i Orhan Pamuk.
Upoznala Ivu Andrića: "Pošto sam rođena u Višegradu u gimnazijskim danima sam imala priliku upoznati nobelovca Ivu Andrića. To je jedan fin čovjek koji je imao odličnu komunikaciju sa djecem i uvijek kada bi imao priliku, došao bi u Višegrad. Možda ne znate, ali kao mali nije smio sam preći ćupriju na Drini (most Mehmed-paše Sokolovića), već ga je uvijek u školu vodila žena koja se zvala Ajkuna. Kasnije, i kada je postao poznat, kada bi došao u Višegrad, nikada nije propustio da posjeti tu ženu", ispričala je Kaljančeva.
Upitana šta je zapravo opredijelilo da postane historičar, kaže da je tu oblast uvijek voljela, kao i književnost.
"Kada sam završila gimnaziju u Višegradu u jednom trenutku sam željela upisati nešto što je usko vezano za matematiku i fiziku, jer sam se dobro snalazila u tim oblastima. Međutim, na kraju je presudila ljubav prema historiji, koju sam upisala na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Nisam zažalila jer ovo je plemenit posao - biti čuvar baštine jedne zemlje", ističe s ponosom Kaljančeva.
Prisjetila se ratnih dana u muzeju.
"Naša zgrada se nalazi u Vilsonovom šetalištu, koje je bilo linija razdvajanja, tako da je prijetila opasnost da zapaljivi meci zapale objekat. Morali smo po svaku cijenu spasiti našu biblioteku, čiji smo sadržaj prenijeli za kratak period u sigurniji prostor u podrum, da bismo po završetku rata to ponovo vratili na staro mjesto. Biblioteka broji više od 30.000 bibliotečkih jedinica", kaže Kaljančeva.
Dodaje da, osim knjižnog fonda, imaju periodičnu štampu, časopise i listove koji su izlazili u BiH u doba austrougarske vladavine pa do danas.
"Imamo sve brojeve 'Sarajevskog lista', zatim lista 'Borba' i niz drugih, poput 'Đulistana', te mnogobrojnih časopisa koji su izlazili na prostoru bivše Jugoslavije. U poslijeratnom periodu, dok nije obnovljena Nacionalna i univerzitetska biblioteka, naša biblioteka je bila jedna od najposjećenijih i najviše korištenih. Od naučnih radnika, istraživača, studenata, učenika, niz generacija je prošlo koristeći našu biblioteku, fond", priča Kaljančeva.
Interes stranaca za postavke: Naglašava da je boli činjenica da se muzej i danas, nakon toliko godina od rata, nalazi u teškom stanju.
"Od završetka rata smo bez grijanja. Zimi grijemo na struju svega četiri prostorije jer ne možemo dozvoliti da se naši stručni radnici, kao i tehničko osoblje smrzavaju. Muzejski prostor i ostale zbirke, gdje nam je smještena građa, što je najžalosnije, ne grijemo. Građa se nalazi u takvoj situaciji da je uvijek izložena propadanju upravo zbog neadekvatnih uslova. Nema grijanja, adekvatnih uslova, temperature, vlažnosti zraka. To su, ipak, stari dokumenti, ima ih po 150 godina starih", priča s ogorčenjem Kaljančeva i dodaje:
"Štitimo to koliko možemo, trudimo se, ali sve je to više nego nedovoljno. Prije dvije-tri godine smo dobili nešto sredstava od Ministarstva za kulturu FBiH i to smo utrošili upravo u zaštitu određenog broja muzejske građe. Ali nije puno toga urađeno."
Od posjetilaca, kaže da su stranci jako zainteresovani za postavke i izložbe.
"Mnogo ih dođe kako bi pogledali izložbu 'BiH kroz stoljeća', zatim izložbu 'Opkoljeno Sarajevo'", kaže Kaljančeva.
Upitali smo koliko su djeca zainteresovana za Historijski muzej BiH.
"Već više godina imamo odličnu saradnju s Ministarstvom obrazovanja i nauke Kantona Sarajevu, u okviru koje učenici dolaze u muzej, gdje im naši kustosi drže predavanja. Nekako je mnogo efektnije slušati o historiji u muzeju, nego u učionici. Imamo zbirku papirnog novca iz kompletne BiH od Austrougarske do danas, i učenici, kada kustos drži predavanja, mogu novac da uzmu u ruku i vide kako je to nekada izgledalo", kaže Kaljančeva.
Našu sagovornicu smo upitali koliko ima vremena pratiti politička dešavanja u BiH.
"Ujutro pregledam dnevnu štampu, a ono što sam propustila tada da pročitam, to učinim kući. Pratim informativne emisije jer sva ta situacija se reflektira na sve nas i moramo biti u toku. Kasno odlazim na počinak i uvijek volim izdvojiti barem malo vremena da porazgovaram s mlađim sinom, koji je takođe historičar, a koji je magistrirao na Filozofskom fakultetu u Sarajevu na starom vijeku, smjer ilirologija", kaže Kaljančeva.
Opušta se uz sevdalinke, zabavnu muziku, izvođače poput Kemala Montena, Arsena Dedića...
Voli raditi u cvijetnjaku: "Kada je lijepo vrijeme, u dane vikenda volim raditi u svom cvijetnjaku. Rad oko cvijeća me opušta, rehabilituje. To je za mene najbolja terapija", otkriva nam direktorica Historijskog muzeja BiH, koji je osnovan 69. novembra 1945. godine i prvobitno je nosio naziv Muzej revolucije.
Priznaje da nije nimalo lako biti na čelu jedne takve institucije.
"Znate, kod nije riješen status nemamo redovna finansiranja, puno je dogovaranja da ljudi ne ostanu bez plaće. Evo, sada se desilo da smo nešto sredstava uspjeli prebaciti iz prošle godine da prva tri mjeseca isplatimo plaću. Sada je upitno kako dalje", kaže Kaljančeva.
Naglašava da nastoji uvijek "gledati kroz prizmu optimizma".
"Svjesna sam kakva je situacija, ali sama sebe ubjeđujem da se neće desiti najgore, da se muzej ugasi, zatvori, da ga nema. Odmah pomislim na ljude koji su ovdje radili, a kojih više nema, koji su od 1945. godine prikupljali građu za muzej. Mislim da bi bila šteta i za historiju BiH, za kulturu, baštinu. Imamo jedno nepresušno bogatstvo", smatra Kaljančeva.
Upitana šta je može razljutiti, kaže da su to nerad, nedisciplina, neodgovornost.
"A ražalostiti me najviše može kada vidim djecu bolesnu. To me strašno pogodi. Sa druge strane, slaba sam na stare i nemoćne. Vjerujte da ima univerzitetskih prijeratnih profesora koji su otišli u penziju, a da kontejnere pretražuju. To je strašno! Bili su poznata imena i dosta su dali ovoj državi u nauci, a našli su se u takvoj situaciji", ogorčna je Kaljančeva.
Vraćajući se na razgovor o muzeju, upitali smo koliko su ih puta posjetili domaći političari, ponudili pomoć.
"Oni jesu dolazili, ali zbog drugih stvari, usput. Ili, kada dođu, puno obećaju, a realizacija je neka druga priča. Znate, ljudi koji dođu iz drugih zemalja da nas posjete ne mogu da shvate nemar vlast prema ovakvoj ustanovi, da država ništa nije učinila. Tražili smo, aplicirali s projektom obnove krova iznad izložbenog prostora, ne kompletnog. Čim je jača kiša prokišnjava i moramo gore trčati, sklanjati eksponate. Niko još nije dao nijednu marku za obnovu muzeja", kaže Kaljančeva, ali na kraju je ponovila da nije izgubila nadu u bolje dane Historijskog muzeja BiH.
Lična karta
Datum i mjesto rođenja: 2. april 1948. godine, Višegrad.
Bračno stanje: Udata, majka dva sina.
Hobi: Nemam vremena za hobi.
Obrazovanje: Završen Filozofski fakultet, Odsjek za historiju.
Karijera: Smatram da sam uspješna u svom poslu.