Vojvoda od Edinburga, rođen kao princ Filipos od Grčke i Danske, danas je poznat kao princ Filip, muž engleske kraljice Elizabete Druge.
Princ je rođen 10. juna 1921. u Grčkoj, kao sin princa Andreja od Grčke i Danske i princeze Alise od Batenberga. Na krštenju malenog Filipa, kumovi su mu bili očevi roditelji, kralj Džordž Prvi od Grčke i kraljica Olga. Filipovo je djetinjstvo obilježeno mnoštvom porodičnih sukoba. Već u vrijeme njegovog rođenja, naime, brak njegovih roditelja bio je u teškoj krizi, ali je njegova izuzetno emotivna majka to odbijala priznati. Tako je u vrijeme vojnog puča, Filipov otac izbjegao u egzil u Monte Karlo gdje je živio sa svojom ljubavnicom, dok se Alisa s petoro njihove djece zatekla u egzilu u Parizu.
U međuvremenu je Filipova majka oboljela od šizofrenije, a kako otac nije želio prihvatiti djecu, oni su u narednom periodu boravili kod mnoštva rodbine. I, mada je imao velike traume u djetinjstvu, kao najveća nesreća koja se dogodila današnjem mužu engleske kraljice izdvaja se nesreća iz 1937. godine u kojoj su njegova sestra Cecilija, njen muž, svekrva i dva sina izgubili živote.
Bilo kako bilo, Filipov život morao je teći dalje. U vrijeme njegovog boravka u Njemačkoj, on je počeo da posjećuje školu `Šlos Salem`, koja je bila važan dio njegovog odrastanja, ali u vrijeme priprema za dolazak Hitlera na vlast, Filipa šalju na školovanje u Francusku, a potom i Englesku, gdje je tokom Drugog svjetskog rata i služio u britanskoj mornarici, te se zaljubio u današnju kraljicu. Tada je Filip započeo jedan drugi - kraljevski život.
Osim što ga je Džord Šesti imenovao u vojvodu od Edinburga, prije vjenčanja se od Filipa zahtijevalo da iz grčke crkve pređe u anglikansku, te da se odrekne helenske krune i postane Britanac, što je on i učinio, te 1947. godine uzeo britansko državljanstvo, odrekao se titule princa od Grčke i Danske, a u novembru iste godine oženio se Elizabetom. Na samom vjenčanju bilo je prilično nezgodno to što Filip u tadašnjoj posljeratnoj Britaniji nije mogao da pozove svoje njemačke rođake na svadbu, budući da su tri njegove sestre bile udate za njemačku aristokraciju, povezanu s nacističkim režimom. Bilo kako bilo, Filip je ostao članom danske kraljevske kuće Šlezvig-Holštajn-Zonderburg-Gluksburg.
Godine 1957. on postaje princ Velike Britanije, te kao član britanske kraljevske porodice počinje da redovno ispunjava mnoge javne dužnosti.
Ipak, s vremenom se njegovo pojavljivanje u javnosti pokazalo kao ne baš srećno rješenje i on je stekao prilično nepopularan imidž. Mediji, naime, njegov `humor` smatraju uglavnom glupavim i nerazumljivim. Tako se princ, na primjer, jednom prilikom obratio britanskim studentima u Kini, rekavši: `Ako još malo ostanete ovdje, svi ćete postati kosooki`, dok je na Papua Novoj Gvineji odahnuo i rekao tamošnjim Britancima: `Ah, još vas nisu pojeli!` Godine 1966. princ je zaključo da Britanke ne znaju da kuvaju, a za jedan loše izrađen tepih zaključio je da `mora da ga je izradio Indijac`.
I o njegovom lošem odnosu prema pokojnoj snahi Dijani svašta se šuškalo, međutim, kako to obično biva, prava istina ostaje zatvorena iza teških vrata kraljevskih dvora!