Na broju 30 u Ulici Milošnik, u starom dijelu Livna, smješten je dom porodice Alić. U njemu neobična muzejska zbirka "Koda Kelje" u sebi čuva duh tradicije naših prostora i tragove civilizacija koje su ovim putevima prolazile. Iza njih su ostajali predmeti koje je pod svoj krov sakupio jedan Livljanin i tako ih oteo od zaborava...
Starine potiču i iz kamenog doba
Izet Alić Kelja (63) nadaleko je poznati limar u penziji. Svoje penzionerske dane provodi sakupljajući starine koje sežu i do vremena kamenog doba. Neobični hobi Izet je započeo davne 1988. godine na nagovor Slavka Gotovca, novinara "Oslobođenja", koji mu je rekao da bi neko trebalo da prikuplja vrijedne predmete kojima je obilovao livanjski kraj. Poklonio mu je i stari fotoaparat i tada je sve počelo.
Ekipu "Nezavisnih novina" Kelja je dočekao u svojoj radionici u kojoj izrađuje ukrase od starog lima. Na samom dolasku, sprovodeći nas u muzej, pokazuje okićene zidove s predmetima starim i do 5.000 godina.
A, na izložbenom prostoru u Izetovoj rodnoj kući na oko 200 kvadratnih metara smješteni su eksponati iz raznih istorijskih razdoblja. Tako posjetioci na jednom mjestu mogu da nađu i kinesko pismo staro nekoliko hiljada godina, pisma iz Kraljevine Jugoslavije, ali i stari novac iz Rima, Jugoslavije, te eksponate kao što su nož iz kamenog doba ili turska sablja.
"Jedini muzej u BiH otvoren 1991. godine bio je moj. Ovdje su upisani posjetioci na svim jezicima svijeta. Ljudi dolaze, dive se i odlaze, a ja ostajem kako bih sakupljao stvari i tako ih oteo od zaborava. Livanjski kraj je poznato istorijsko nalazište i trebalo je samo neko da se sjeti da te predmete sačuva. Ja sam nešto pronalazio, nešto kupovao i vjerujem da ću na taj način učiniti da ove vrednine budu sačuvane...", priča Izet.
Pored rijetkih eksponata koje smo gore nabrojali, pod svodom kuće porodice Alić svoje mjesto su pronašli i davno korišteno posuđe, alat i poljoprivredna mehanizacija. Možete pogledati mlinove za kafu stare 50 godina, kacu za sir napravljenu prije jednog vijeka, ali i torbe i obuću koju su nosili čak i njegovi pradjedovi.
"Evo, ovdje možete pronaći i ibrik za čaj star 125 godina i kantu staru 100 godina. Tu su i prvi primjerci eksera i pisaćih mašina, vagijeri za konje, ligure koje su preteča savremenih dječijih saonica i mnogi drugi predmeti. Evo, imam i sjekira, čekića, kliješta... Sve je to korišteno čak u vrijeme dok se moj otac nije bio rodio, a kamoli ja", priča Izet.
Od Austrougarske do Tita
Koristeći bogatstvo livanjskog kraja i dobronamjernost ljudi koji su mu povjerili stare predmete na čuvanje, u muzeju su se našli i koplje iz petog vijeka, više od 700 slika, od kojih su neke stare i preko 100 godina, pištolji iz vremena Austrougarske, medaljoni i drugi predmeti.
Na slici iz 1878. godine zabilježen je događaj ulaska austrougarske vojske u Livno. Dvogled star više od 100 godina, ključ tvrđave grada Livna, prastara pegla... Sve je to Izet sačuvao. U dvorištu kuće, koje je takođe pretvoreno u muzejski prostor, su stari plugovi, točkovi drvenih kola, kao i velike kace. Primjećujemo i registarske tablice Livna iz vremena bivše države.
Na središtu velikog podruma nekoliko knjiga na nekoliko svjetskih jezika. U njima utisci posjetilaca sa svih strana. Upisivali su se tu komandanti SFOR-a predstavnici Vlade FBiH, Livanjskog kantona, ali niko Izetu nije ponudio pomoć.
"Možete pretpostaviti koliko meni treba vremena i sredstava da bih ja sve ovo održavao. Bez finansija je to nemoguće, tako da mi nekada dođe da ovo sve prodam odjednom. Ali opet, kada prespavam, sjetim se velikog truda koji sam uložio i odustanem od namjere. Ipak sam jednim dijelom vezan za ove predmete i dok sam živ, trudiću se da ih održavam", kaže Izet.
Tokom razgovora, dohvatajući eksponat sa likom Josipa Broza Tita isklesanom u bronzi, prisjeća se i starih vremena i SFRJ koja su, sa sjetom kaže, bila lijepa i u kojima su svi živjeli dobro i srećno:
"Ali sve to prođe, nesretni rat dođe i, eto, sve se raspade. Ovdje mi je nedavno bila i Svetlana Broz, unuka druga Tita, koja se oduševila svim ovim predmetima, a posebno eksponatom u liku njenog djeda koji vjerno čuvam."
Nešto i zaradi
Decenija i po je prošla od kada je Izet počeo sakupljati stare eksponate. Hiljade ljudi prošle su kroz njegov muzej. A, čuvar starina od posjeta muzeju i male penzije, kako kaže, ne može živjeti bog zna kako, pa se morao dosjetiti kako da zaradi pod stare dane.
Na kraju dvorišta smještena je omanja radnja u kojoj kroji svoje motive. Za alat koristi škare, šilo i maštu. Oblikujući lim u razne motive, on oduševljava svoje posjetioce. Svi suveniri otprilike koštaju oko 20 KM, što je, prema njegovom mišljenju, prihvatljivo, posebno, kaže, za strance koji iz BiH mogu ponijeti nešto po čemu će se sjećati ove zemlje.
"Od odpadnog lima izrađujem razne ukrase, džezve i suvenire koje prodajem mušterijama. Nekako mi je najljepše kada se skrasim u svoju radionicu i u miru radim. Evo, vidite radio je non stop uključen. Volim muziku i opušta me", kaže ovaj Livljanin.
A pripremljeni za prodaju, već čekaju minijaturni pržnjevi, sačevi, kante, kalupi za sir...
Izet nešto i proda, a nešto pokloni.
A starine od neprocjenjive vrijednosti vjerno čuva u svom malom neobičnom muzeju.